Pređi na sadržaj

Gustav Valter

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gustav Valter

Gustav Valter (nem. Gustav Walter; Bilina, 11. februar 1834Beč, 31. januar 1910) bio je etnički Nemac rođen u Bohemiji, koji se proslavio kao operski tenor koji je pevao glavne uloge više od 30 godina u Bečkoj Državnoj operi. Bio je veoma cenjen izvođač vokalne muzike Volfganga Amadeusa Mocarta i lakših tenorskih uloga Riharda Vagnera. Valter se proslavio ulogom Asada u svetskoj premijeri Kraljica od Sabe Karla Goldmarka. Nastupao je još u italijanskim i francuskim operama.

Nakon povlačenja sa scene 1887. godine, Valter je bio na turneji po Evropi kao hvaljeni vokalni solista nemačkih liedera, premijerno izvodeći brojne pesme Johanesa Bramsa i Antonina Dvoržaka. Bio je i uspešan pedagog, predavao je glas na Bečkom konzervatorijumu više od dve decenije. Takođe, Valter je jedan od najranijih pevača koji je ostavio u nasleđe gramofonske snimke.

Rani život, obrazovanje i karijera[uredi | uredi izvor]

Kao mladić, Valter je studirao violinu na Praškom konzervatorijumu. Međutim, pod pritiskom roditelja, napustio je svoje muzičko zanimanje i upisao se na Politehnički institut u Pragu da studira inženjerstvo. Po završetku studija, postao je inženjer u fabrici šećera u svom rodnom gradu Bilini. Pevao je honorarno u muškom kvartetu u Pragu dok je radio kao inženjer. Njegov odličan prirodni glas otkrio je Franc Vogl koji je odmah ponudio da postane Valterov učitelj.[1]

Gramofonska ploča sa snimkom Gustava Valtera u operi Minjon

Scenska karijera[uredi | uredi izvor]

Godine 1855. u Brnu, Valter je debitovao kao lirski tenor u ulozi Edgarda u Donicetijevoj Lućija di Lamermor. Sledeće godine se preselio u Austriju na nagovor soprana Roze Cilag. Odmah se pridružio Bečkoj državnoj operi, gde je pevao narednih trideset i jednu godinu prvenstveno u glavnim ulogama.[2]

Valter je postao veoma popularan pevač Mocartovih opera i naročito je bio cenjen po izvedvi uloge Don Otavija u Don Đovaniju 1869. za otvaranje nove opere u Beču. Takođe je postigao uspeh u nekoliko Vagnerovih uloga. Pevao je ulogu Valtera fon Štolcinga u bečkoj premijeri Vagnerove Majstori pevači iz Nirnberga (1870), naslovnu ulogu u Loengrinu i ulogu Logea u Rajnskom zlatu i Valkiri.

Godine 1882. pevao je ulogu Alfonsa u prvom bečkom izvođenju Alfonsa i Estrele Franca Šuberta. Valterove druge zapažene uloge bile su Manriko u Verdijevom Trubaduru (1859), Vojvode od Mantove u Verdijevom Rigoletu (1860), Rikarda u Verdijevom Balu pod maskama (1866), između ostalih.[2]

Valter je takođe nastupao u operskim kućama u Nemačkoj i Bohemiji. Pevao je sa Minhenskom dvorskom operom 1868, sa Operom u Frankfurtu u brojnim operama između 1864–1882, Vizbadenskom operom 1874–75, operom u Brnu 1875, i Narodnim pozorištem u Pragu 1885.[3]

Kraj karijere i smrt[uredi | uredi izvor]

Valter se povukao sa scene 1887. godine, a poslednji nastup je imao u ulozi Vilhelma Majstera u Minjonu Ambroaza Tomasa u Bečkoj Državnoj operi. Po odlasku u penziju imenovan je za počasnog člana Bečke Državne opere.

Godine 1891. Valter je nastupio na Salcburškom festivalu povodom proslave 100. godišnjice Mocartove smrti.

U 71. godini života, 1905. godine, snimio je tri snimka, uključujući i jednu ariju iz Minjona. Iako je prošao vrhunac, „Valterov glas je dobro očuvan, a stil ekspresivan i elegantan“. Istoričari muzike visoko cene ove ploče jer pored svojih umetničkih zasluga, oni čuvaju autentične prakse izvođenja iz 19. veka i stilove pevanja. Lepota njegovog glasa ostala je sa njim i u poslednjim godinama njegovog života.[2]

Pored nastupa, Valter je veliki deo svog vremena provodio u podučavanju nakon što se povukao sa operske scene. Bio je profesor glasa na Bečkom konzervatorijumu od 1882. do samo nekoliko godina pre nego što je umro 1910. u Beču. Njegovi učenici su bili Lula Mis-Gmajner . Njegova deca, Raul Valter (1865–1917) i Mina Valter (1863–1901), takođe su bili uspešni operski pevači.[4]

Izvori[uredi | uredi izvor]