Danilo Ž. Marković
Danilo Ž. Marković | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 30. jun 1933. | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Dol, Kraljevina Jugoslavija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 3. april 2018.84 god.) ( | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Niš, Srbija | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
Univerzitet | Univerzitet u Beogradu | ||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Danilo Ž. Marković (Dol kod Bele Palanke, 30. jun 1933 — Niš, 3. april 2018) bio je srpski ministar prosvete, ambasador SR Jugoslavije i srpski sociolog.[1][2] Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a gimnaziju u Beloj Palanci. Univerzitetske studije završio je na Pravnom fakultetu u Beogradu diplomiravši na istom 1958. godine.
Po regulisanju vojne obaveze upisao je doktorske studije – teorijsko-pravni smer, na Pravnom fakultetu u Beogradu. U isto vreme upisao je doktorske studije i na Ekonomskom fakultetu u Beogradu – teorijsko-ekonomski smer. Usmeni doktorski ispit položio je na Ekonomskom fakultetu oktobra 1964. a doktorsku disertaciju odbranio februara 1965. godine.
Dostignuća
[uredi | uredi izvor]Nakon odbrane doktorske disertacije Marković je izabran u zvanje docenta za predmet sociologija. Izabran u zvanje vanrednog profesora za predmet sociologija rada na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Na tom Fakultetu u zvanje redovnog profesora za isti predmet izabran je 1975. godine. Pored izvođenja nastave iz sociologije rada, odlukom organa Fakulteta dr Markoviću je povereno organizovanje i izvođenje nastave iz predmeta socijalna ekologija.
Od 1994. do 1998. godine dr Marković prekida rad na univerzitetu zbog angažovanja u diplomatiji. Po završetku mandata, dr Marković nastavlja rad na Univerzitetu u svojstvu redovnog profesora za predmet socijalna ekologija na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Pored angažovanja u izvođenju nastave iz sociološke grupe predmeta (opšte sociologije, sociologije rada i socijalne ekologije) dr Marković je učestvovao i u komisijama za odbranu magistarskih teza za veći broj radova.
Funkcije
[uredi | uredi izvor]Dr Danilo Ž. Marković imao je više odgovornih funkcija na Univerzitetu. Na Univerzitetu u Nišu bio je član prvog Saveta univerziteta (1965-1967), dekan Ekonomskog fakulteta u dva uzastopna mandatna perioda (1970-1974) i član Matične komisije za osnivanje Filozofskog fakulteta (1970-1972). Na Univerzitetu u Beogradu bio je član Nastavno-naučnog veća Univerziteta 1976-1978, prvi dekan Defektološkog fakulteta (1976-1978), šef Katedre za političku sociologiju Fakulteta političkih nauka, prodekan za poslediplomske studije i dekan istog Fakulteta (1986-1988).
Dr Marković imao je značajne funkcije i odgovorne dužnosti i van univerziteta. Bio je ministar prosvete u četiri vlade Republike Srbije (1989-1994) i potpredsednik u vladi Radomana Božovića i vladi Nikole Šainovića (1992-1994). Uz to bio je poslanik prve višestranačke Narodne skupštine Srbije (1990-1992) i poslanik Veća građana Savezne skupštine (1992-1994). Od 1994. do 1998. godine bio je izvanredni i opunomoćeni ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Ruskoj Federaciji.
Interesovanja
[uredi | uredi izvor]Dr Danilo Ž. Marković iskazao je široko interesovanje za više oblasti sociologije, ali je kako se da videti iz bibliografije njegovih radova, poseban doprinos dao razvoju posebnih sociologija: sociologije rada, sociologije bezbednog rada i socijalne ekologije. Njegov doprinos razvoju ovih posebnih nauka – sociologija, iskazan je ne samo velikim brojem publikovanih radova iz domena ovih nauka, već i njegovim angažovanjem u njihovom utemeljivanju kao akademskih disciplina.
Dr Marković je zaslužan za njihovo prihvatanje kao nastavnih predmeta na više fakulteta i viših škola, npr. sociologije rada na ekonomskim i tehničkim fakultetima i višim školama, sociologije bezbednog rada na Fakultetu zaštite na radu u Nišu, socijalne ekologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, Fakultetu zaštite na radu u Nišu, Filozofskom fakultetu u Nišu i na svim učiteljskim fakultetima u Srbiji. Uz to dr Marković je organizovao posebne smerove, poslediplomskih studija iz sociologije rada i socijalne ekologije i bio njihov rukovodilac na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.
Prve magistarske teze i doktorske disertacije iz socijalne ekologije rađene su i odbranjene na Fakultetu političkih nauka u Beogradu pod rukovodstvom dr Markovića.
Priznanja
[uredi | uredi izvor]U znak priznanja za doprinos razvoju socioloških nauka, posebno sociologije rada i socijalne ekologije, Danilo Ž. Marković dobio je više društvenih priznanja. Počasni je doktor: MGU Lomonosov u Moskvi (1989); Rostovskog državnog univerziteta, Rostov na Donu (1995); Penzanskog državnog univerziteta, Penza (1998) i Moskovskog državnog agroinžinjerskog univerziteta, Moskva (1998).
Pored ovih najviših priznanja, dr Marković za doprinos razvoju univerzitetske nastave, naučnog izdavaštva i međuuniverzitetske saradnje, dobio i više plaketa i zahvalnica. Tako je dobio plakete ili zahvalnice više obrazovnih ustanova. Marković dobio je i Povelju učiteljskih fakulteta u Srbiji za doprinos njihovom osnivanju i razvoju.
Marković je dobio i plaketu Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad i Zlatnu plaketu Saveta za unapređivanje čovekove sredine, Beograd. Pored toga dr Marković je dobio i više plaketa i zahvalnica za uspešnu saradnju sa studentskim organizacijama i ustanovama, među kojima Povelju Upravnog odbora Studentskog centra Beograd.
Danilo Marković je dobio i Spomen plaketu (najviše opštinsko priznanje) Opštine Bela Palanka (opštine u kojoj se nalazi njegovo rodno mesto) i Opštine Gornji Milanovac.[3]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Preminuo Danilo Ž. Marković”. b92. 03. 04. 2018. Pristupljeno 03. 04. 2018.
- ^ Preminuo Danilo Ž. Marković („Politika”, 3. april 2018)
- ^ „Danilo Ž. Marković”. Srpska akademija obrazovanja. Pristupljeno 6. 6. 2020.