Pređi na sadržaj

Danilo Ž. Marković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danilo Ž. Marković
Lični podaci
Datum rođenja(1933-06-30)30. jun 1933.
Mesto rođenjaDol, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti3. april 2018.(2018-04-03) (84 god.)
Mesto smrtiNiš, Srbija
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
5. decembar 1989 — 11. februar 1991.
PrethodnikMilomir Petrović
NaslednikDimitrije Dimitrijević
ministar prosvete Republike Srbije
21. jun 1991 — 15. mart 1994.
PrethodnikDimitrije Dimitrijević
NaslednikDragoslav Mladenović
potpredsednik vlade Republike Srbije
1992 — 15. mart 1994.
1994 — 1998.

Danilo Ž. Marković (Dol kod Bele Palanke, 30. jun 1933Niš, 3. april 2018) bio je srpski ministar prosvete, ambasador SR Jugoslavije i srpski sociolog.[1][2] Osnovnu školu završio je u rodnom selu, a gimnaziju u Beloj Palanci. Univerzitetske studije završio je na Pravnom fakultetu u Beogradu diplomiravši na istom 1958. godine.

Po regulisanju vojne obaveze upisao je doktorske studije – teorijsko-pravni smer, na Pravnom fakultetu u Beo­gradu. U isto vreme upisao je doktorske studije i na Ekonomskom fakultetu u Beogradu – teorijsko-ekonomski smer. Usmeni doktorski ispit položio je na Ekonomskom fakultetu oktobra 1964. a dok­torsku disertaciju odbranio februara 1965. godine.

Dostignuća

[uredi | uredi izvor]

Nakon odbrane doktorske disertacije Marković je izabran u zvanje docenta za predmet sociologija. Izabran u zvanje vanrednog profesora za predmet sociologija rada na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Na tom Fakultetu u zvanje redovnog profesora za isti predmet izabran je 1975. godine. Pored izvođenja nastave iz sociologije rada, odlukom organa Fakulteta dr Markoviću je povereno organizovanje i izvođenje nastave iz predmeta socijalna ekologija.

Od 1994. do 1998. godine dr Marković prekida rad na univerzitetu zbog angažovanja u diplomatiji. Po završetku mandata, dr Marković nastavlja rad na Univerzitetu u svojstvu redovnog profesora za predmet socijalna ekologija na Učiteljskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Pored angažovanja u izvođenju nastave iz sociološke grupe predmeta (opšte sociologije, sociologije rada i socijalne ekologije) dr Marković je učestvovao i u komisijama za odbranu magistarskih teza za veći broj radova.

Funkcije

[uredi | uredi izvor]

Dr Danilo Ž. Marković imao je više odgovornih funkcija na Univerzitetu. Na Univerzitetu u Nišu bio je član prvog Saveta univerziteta (1965-1967), dekan Ekonomskog fakulteta u dva uzastopna mandatna perioda (1970-1974) i član Matične komisije za osnivanje Filozofskog fakulteta (1970-1972). Na Univerzitetu u Beogradu bio je član Nastavno-naučnog veća Univerziteta 1976-1978, prvi dekan Defektološkog fakulteta (1976-1978), šef Katedre za političku sociologiju Fakulteta političkih nauka, prodekan za poslediplomske studije i dekan istog Fakulteta (1986-1988).

Dr Marković imao je značajne funkcije i odgovorne dužnosti i van univerziteta. Bio je ministar prosvete u četiri vlade Republike Srbije (1989-1994) i potpredsednik u vladi Radomana Božovića i vladi Nikole Šainovića (1992-1994). Uz to bio je poslanik prve više­stranačke Narodne skupštine Srbije (1990-1992) i poslanik Veća građana Savezne skupštine (1992-1994). Od 1994. do 1998. godine bio je izvanredni i opunomoćeni ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Ruskoj Federaciji.

Interesovanja

[uredi | uredi izvor]

Dr Danilo Ž. Marković iskazao je široko interesovanje za više oblasti sociologije, ali je kako se da videti iz bibliografije njegovih radova, poseban doprinos dao razvoju posebnih sociologija: sociologije rada, sociologije bezbednog rada i socijalne ekologije. Njegov doprinos razvoju ovih posebnih nauka – sociologija, iskazan je ne samo velikim brojem publikovanih radova iz domena ovih nauka, već i njegovim angažovanjem u njihovom utemeljivanju kao akademskih disciplina.

Dr Marković je zaslužan za njihovo prihvatanje kao nastavnih predmeta na više fakulteta i viših škola, npr. sociologije rada na ekonomskim i tehničkim fakultetima i višim školama, sociologije bezbednog rada na Fakultetu zaštite na radu u Nišu, socijalne ekologije na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, Fakultetu zaštite na radu u Nišu, Filozofskom fakultetu u Nišu i na svim učiteljskim fakultetima u Srbiji. Uz to dr Marković je organizovao posebne smerove, poslediplomskih studija iz sociologije rada i socijalne ekologije i bio njihov rukovodilac na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Prve magistarske teze i doktorske disertacije iz socijalne ekologije rađene su i odbranjene na Fakultetu političkih nauka u Beogradu pod ruko­vodstvom dr Markovića.

Priznanja

[uredi | uredi izvor]

U znak priznanja za doprinos razvoju socioloških nauka, posebno sociologije rada i socijalne ekologije, Danilo Ž. Marković dobio je više društvenih priznanja. Počasni je doktor: MGU Lomonosov u Moskvi (1989); Rostovskog državnog univerziteta, Rostov na Donu (1995); Penzanskog državnog univerziteta, Penza (1998) i Moskovskog državnog agroinžinjerskog univerziteta, Moskva (1998).

Pored ovih najviših priznanja, dr Marković za doprinos razvoju univerzitetske nastave, naučnog izdavaštva i međuuniverzitetske saradnje, dobio i više plaketa i zahvalnica. Tako je dobio plakete ili zahvalnice više obrazovnih ustanova. Marković dobio je i Povelju učiteljskih fakulteta u Srbiji za doprinos njihovom osnivanju i razvoju.

Marković je dobio i plaketu Instituta za ratarstvo i povrtarstvo Novi Sad i Zlatnu plaketu Saveta za unapređivanje čovekove sredine, Beograd. Pored toga dr Marković je do­bio i više plaketa i zahvalnica za uspešnu saradnju sa studentskim organizacijama i ustanovama, među kojima Povelju Upravnog odbora Studentskog centra Beograd.

Danilo Marković je dobio i Spomen plaketu (najviše opštinsko priznanje) Opštine Bela Palanka (opštine u kojoj se nalazi njegovo rodno mesto) i Opštine Gornji Milanovac.[3]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „Preminuo Danilo Ž. Marković”. b92. 03. 04. 2018. Pristupljeno 03. 04. 2018. 
  2. ^ Preminuo Danilo Ž. Marković („Politika”, 3. april 2018)
  3. ^ „Danilo Ž. Marković”. Srpska akademija obrazovanja. Pristupljeno 6. 6. 2020.