Pređi na sadržaj

Danil Sisojev

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Danil Sisojev
Datum rođenja(1974-01-12)12. januar 1974.
Mesto rođenjaMoskva, Sovjetski Savez
Datum smrti19. novembar 2009.(2009-11-19) (35 god.)
Mesto smrtiMoskva, Rusija
ObrazovanjeMoskovska duhovna akademija
Zanimanjesveštenik
Aktivni period1995 - 2009
OrganizacijaRuska pravoslavna crkva
Delovanjemisionar
Titulasveštenik, otac, baćuška, sveštenomučenik, jerej
Porodicaoženjen, troje dece
Veb-sajthttp://www.svedokverni.org/

Danil Sisojev (rus. Дании́л Алексе́евич Сысо́ев; Moskva, 12. januar 1974 - Moskva, 19. novembar 2009) je ruski pravoslavni sveštenik i misionar. Njegov misionarski rad nije bio potuno prihvaćen među pravoslavnim, dok su ga muslimani često pozivali na različite diskusije. Na ovim diskusijama otac Danil je iznosio učenja Pravoslavne crkve.

Život[uredi | uredi izvor]

Danil Sisojev rođen je u Moskvi u pravoslavnoj, ocrkovljenoj porodici, 12. januara 1974. godine. Vaspitavan je u pravoslavnom duhu, kroz žitija svetih koje mu je čitala njegova majka. Kroz svoje školovanje upoznao je ateističke stavove, dok je kroz porodično vaspitanje upoznao religiju, tako da je njegova odluka da bude vernik bila potpuno svesno donesena. Zbog svoje želje da postane sveštenik, po završetku osnovne škole, 1991. godine, upisuje seminarij Moskovske duhovne akademije. 1995. godine Danil Sisojev završava seminariju nakon čega je bio rukopoložen za đakona. Iste godine se i oženio. U tom periodu počinje da predaje u pravoslavnoj gimnaziji "Jesenjevo". Misionarski rad započinje 1996. godine u Centru za brigu o dušama svetog pravednog Jovana Kronštatskog, gde se susretao sa ljudima koji su bili u sektama ili su se bavili okultizmom. Uspevao je da ih izvuče, mnoge od njih je i preveo u Pravoslavlje. Moskovsku duhovnu akademiju završava uspešnom odbranom teze "Antropologija Jehovinih svedoka i Adventista sedmoga dana" 2000. godine. Ova teza je kasnije objavljena i kao posebna knjiga. Sledeće, 2001. godine biva rukopoložen za sveštenika. 2006. godine gradi malu drvenu crkvu posvećenu svetom apostolu Tomi, gde nastavlja svoj misionarski rad među svojim parohijanima u Moskvi. Svakog četvrtka je držao besede na osnovu Biblije, jedne glave iz Starog i jedne iz Novog zaveta, u svetlu svetootačkog učenja. Na osnovu nekih od ovih beseda nastala je i knjiga "Beseda na knjigu "Pesma nad pesmama"".[1]

Misionarski rad[uredi | uredi izvor]

Osim u Moskvi, svoj rad otac Danil Sisojev je proširio i među muslimanima, protestantima, staroobrednicima i vernicima crkava koje su u raskolu. Među muslimanima je iznosio učenja pravoslavne crkve gostujući na nekoliko diskusija na koje su ga oni sami pozivali. Na jednoj od njih, u Egiptu je debatovao sa muftijama pred televizijskim gledaocima. U Kirgiziji je odlazio na skupove protestantskih zajednica gde je, na osnovu Svetog Pisma branio učenja Pravoslavne crkve. Imao je dosta uspeha i među običnim vernicima, ali i pastorima. Otac Danil je bio prvi, i čini se jedini sveštenik koji je redovno održavao bogosluženja na tatarskom jeziku,na kojem je svojim novcem štampao molitvenike. Po blagoslovu patrijarha Alekseja II, sveštenik Danil je osnovao školu za pravoslavne misionare, a istovremeno predaje misiologiju u Nikolo-Perevinskoj duhovnoj akademiji. Pomaže mnoge pravoslavne misionarske organizacije, ali i izgradnju pravoslavnog hrama u Indoneziji. U Srbiji je idejni osnivač misionarske organizacije Svedok verni.[1]

Putovanja[uredi | uredi izvor]

Sveštenik Sisojev je tokom svog misionarskog rada putovao u[2][1]:

Smrt[uredi | uredi izvor]

Četiri godine pre smrti otac Danil Sisojev je počeo da dobija preteće poruke zbog svog misionarenja među muslimanima od predstavnika radikalnih islamista. Pola godine pre ubistva protiv njega je podneta tužba za raspaljivanje međureligiozne i međunacionalne mržnje od strane muslimanske novinarke Halide Hamiduline. Međutim, Tužilaštvo je odbilo da pokrene postupak. Nakon ovog događaja među muslimanima je kroz medije pokrenuta kampanja protiv oca Danila. Ubijen je uveče, kasno, 19. novembra 2009 godine, u crkvi apostola Tome, u kojoj je završavao svoje dnevne obaveze, iz neposredne blizine. Maskirani ubica je ušao u crkvu uzvikujući sveštenikovo ime. Otac Danil je izašao ispred ubice, koji je pucao u njega. Odvezen je u bolnicu, ali je ubrzo preminuo. U ovom događaju ranjen je i dirigent hora Vladimir Strelbicki.[3]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  1. "Antropologija Jehovinih svedoka i Adventista sedmoga dana"
  2. "Šetnja sa protestantom po pravoslavnom hramu" - misionarska knjižica u kojoj se opisuje ustrojstvo pravoslavnog hrama na osnovu Svetog Pisma
  3. "Letopis početka" i "Ko je kao Bog ili koliko je trajao dan stvaranja " - koje se bave odnosom nauke i religije
  4. "Brak sa muslimanom"- napisana kao odgovor na pitanja pravoslavnih žena da li je brak između pravoslavnih i muslimana dozvoljen
  5. "Zašto još nisi kršten?" - odgovor onima koji su protiv Krštenja
  6. "Zašto je neophodno ići u hram svake nedelje?" - za one koji su kršteni, ali nisu ucrkovljeni
  7. "O čestom pričešćivanju Hristovim tajnama" - za ucrkovljene, o važnosti pričešća.
  8. "Beseda na knjigu "Pesma nad pesmama""
  9. "Instrukcije za besmrtne ili šta raditi ako ste ipak umrli?" - o odnosu Pravoslavne crkve prema smrti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v „SVEDOKVERNI.ORG » Sveštenomučenik Danil Sisojev » Žitije”. Pravoslavni misionarski centar „o. Danil Sisojev“. 
  2. ^ đakon Georgije Maksimov: " Sijati kao zvezda - nekoliko reči o ocu Danilu Sisojevu". - U: "Zašto je neophodno ići u hram svake nedelje?"
  3. ^ „Moskva: Borac protiv sekti ubijen u crkvenoj porti”. JMU Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 02. 11. 2018.