Danko Vasović
Danko Vasović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. decembar 1952. |
Mesto rođenja | Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija |
Danko Vasović (Beograd, 29. decembar 1952) srpski je novinar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Danko Vasović rođen je 29. decembra 1952. godine u Beogradu, u poznatoj novinarskoj porodici, od oca Radula i majke Ksenije.
Završio je HIII beogradsku gimnaziju na Banovom brdu (1972. godine) i studirao Pravni fakultet.
Vojsku je služio u padobranskim jedinicama, u čuvenoj 63. padobranskoj brigadi u Nišu, gde je za vreme vojnog roka (1974/75) izveo 22 padobranska skoka.
Po završetku vojnog roka počeo je da se bavi novinarstvom, najpre u novinama „Mladost” i „Sport”. Kao sportski novinar, radio je kao komentator tenisa, prateći svetsku scenu od 1976. godine, izveštavajući više od 40 godina sa najvećih svetskih Grend slemova. Prešao je u „Večernje novosti” 1977. godine, gde je radio kao reporter sve do marta 1992. godine kada je izbačen sa posla.
Danko Vasović je marta 1986. godine u „Večernjim novostima” otkrio da je nekadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija, i kandidat za predsednika Austrije na izborima te godine Kurt Valdhajm bio ratni zločinac, proglašen odlukom Državne komisije FNR Jugoslavije 1947. godine u dosijeu F – 25572. Ovu aferu su pratili i agenti Centralne obaveštajne službe.[1] Na osnovu dostupnih i strogo poverljivih dokumenata, u proleće 1986. godine Vasović je proglašen državnim neprijateljem SFRJ.[2]
Od 1986. do 1990. godine bio je savetnik Vladimira Dedijera, predsednika Komisije za genocid SANU i predsednika Raselovog suda.
Danas živi i radi u Beogradu.
Objavljene knjige[uredi | uredi izvor]
- „Veliki princ” (1982)
- „Valdhajm – jedna karijera” (1988)
- „Pobegla kiša” (2002)
- „Zločini okupatora i njegovih saveznika protiv Jevreja u Jugoslaviji” (2002)
- „Trčanje je moj život” (2004)
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Kurt Valdhajm agent KGB, Danko R. Vasović, Večernje novosti, feljton, 9 nastavaka, 9—17. septembar 2004. Arhivirano 2020-06-30 na sajtu Wayback Machine