Dekumanus Maksimus
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/83/Palmyra_-_Decumanus_Maximus.jpg/220px-Palmyra_-_Decumanus_Maximus.jpg)
Kod Rimskog planiranja gradova, dekumanus je predstavljao put (ulicu) sa položajem istok-zapad ,u Rimskim gradovima ili kastrumuima (vojni kampovi).[1]Glavni dekumanus je bio Dekumanus Maksimus (Decumanus Maximus),ili najčeće samo prosto "Dekumanus".[2]U vojnom logoru njime je povezivana kapija pod nazivom Porta Praetoria (najbliža do neprijateljskih snaga) sa kapijom pod nazivom Porta Dekumana (udaljenijom od neprijatelja).[3][4]
Ovo ime proizilazi iz činjenice da je put via decumana ili decimana (deseta) razdvajao Desetu Kohortu od devete u legionarskom logoru, na isti način kao što je via Quintana razdvajala petu kohortu od šeste kohorte.
U sredini,ili gromi (centralnoj tački),Dekumanus Maksimus prelazio je pod pravim uglom preko Kardo maksimusa,glavnog gradski put sa položajem sever-jug, koji je obično i bio glavna grdska ulica. Forum je obično uvek bio postavljen blizu ove raskrsnice Dekumanus Maksimusa (Decumanus Maximus) i Kardo Maksimusa(Cardo Maximus.). Ove dve ulice su zajedno sa forumom i pratećim zgradama formirale centar rimskih gradova.
Primeri[uredi | uredi izvor]
U drevnom rimskom gradu Barcinu (današnja Barselona, Španija), Dekumanus Makimus je započinjao od kasnorimske kapije (koja još uvek stoji) ispred sadašnjeg trga Placa Nova.[5]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6b/Gadara%2C_Jordan_%2834550700885%29.jpg/220px-Gadara%2C_Jordan_%2834550700885%29.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/d5/Decumanus_Porec_Croatia.jpg/220px-Decumanus_Porec_Croatia.jpg)
U sklopu grada Splita u današnjoj Hrvatskoj nalazi se rimski spomenik UNESKO-a, Dioklecijanova palata. Ovaj grad, koji je sagradio car Dioklecijan, pokazuje karakterističan rimski ortogonalni sistem ulica sa Dekumanus Makimusom koji povezuje zapadnu Gvozdenu kapiju sa istočnom Srebrnom kapijom.[6]
U rimskoj Gadari, današnjem Um Kais-u u Jordanu, Dekumanus se prostire u pravcu istok-zapad u dužini od otprilike jednog kilometra sa očuvanim drevnim kamenim pločama.[7]
Još jedan lep primer ovakvog načina prostorne orjentacije predstavlja „Prava ulica“, Via Rekta, u Damasku, duga 1.500 metara, koja povezuje istočnu i zapadnu kapiju.
U centralnom poslovnom kvartu Bejruta, Rue Vejgand, koja se proteže u pravcu istok-zapad, ulice još uvek prate drevni rimski Dekumanus.[8]
U Firenci je Dekumanus sačuvan kao ulice Via Strozi, Via Speziali i Via del Korso u starom centru grada. Iako ove ulice imaju različita imena, one čine kontinuiranu liniju sa prekidom na položaju između Via Strozi i Via Speziali kod Palazo Strozija. U rimsko doba, sve ove tri ulice formirale su Dekumanus Florentine,koji je označavao naziv rimske kolonije. Via Roma i Via Kalimala formirane su od drevnog Karda, a ono što je nekada bio rimski Forum u drevnoj Firenci sada je očuvano pod imenom Piaza dela Republika.
U Napulju još uvek postoje tri glavna dekumanusa koji se prostiru, na geografskom položaju od zapada prema istoku:
- Superiore: sastoji se od Via Sapienza, Via Pisaneli i Via Antikaglia
- Mađiore: Via dei Tribunali
- Inferiore: Via Spakanapoli, koju čine Via Benedeto Kroče i Via San Biađio dei Librai
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ John E. Stambaugh (1. 5. 1988). The Ancient Roman City. JHU Press. str. 283—. ISBN 978-0-8018-3692-3.
- ^ The City Walls of Pompeii: Perceptions and Expressions of a Monumental Boundary by Ivo van der Graaff, M.A. Dissertation. Graduate School of The University of Texas, p. 90
- ^ Christoph F. Konrad (2004). Augusto Augurio: Rerum Humanarum Et Divinarum Commentationes in Honorem Jerzy Linderski. Franz Steiner Verlag. str. 126—. ISBN 978-3-515-08578-6.
- ^ Alan Kaiser (14. 10. 2011). Roman Urban Street Networks: Streets and the Organization of Space in Four Cities. Taylor & Francis. str. 160—. ISBN 978-1-136-76006-8.
- ^ William E. Mierse (6. 11. 1999). Temples and Towns in Roman Iberia: The Social and Architectural Dynamics of Sanctuary Designs, from the Third Century B.C. to the Third Century A.D. University of California Press. str. 79. ISBN 978-0-520-91733-0.
- ^ C.Michael Hogan, "Diocletian's Palace", The Megalithic Portal, ed .A. Burnham, Oct. 6, 2007
- ^ Ivan Mannheim, Jordan Handbook: The Travel Guide, 2000. Footprint Travel Guides, 404 pages, ISBN 1-900949-69-5
- ^ Mannheim, Ivan. Syria & Lebanon Handbook: the Travel Guide, page