Pređi na sadržaj

Divizija „Velika Nemačka“

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Oklopno grenadirska divizija „Velika Nemačka“ u literaturi veoma često poznata samo kao „Velika Nemačka“ ili divizija „GrosDojčland“ bila je elitna jedinica Nemačke kopnene vojske koja se borila na Istočnome frontu tokom Drugoga svetskoga rata.

Istorija jedinice „Velika Nemačka“ počela je osnivanjem vojske Vajmarske Republike 1921. godine.

Novi Rajhsver je formirao ceremonijalnu formaciju i formaciju „straže palate“ u Berlinu, poznatu kao Stražarski puk Berlin ~ nem. Wachregiment Berlin. Ova prestižna jedinica je čuvala važne vladine zgrade i političke vođe. Nakon kratkog raspuštanja tokom 1920-ih goidina, jedinica je nastavila do sredine 1930-ih, pri čemu je svaka od njenih sedam četa dolazila iz jedne od sedam divizija Rajhsvera u redovnoj smeni.

Poznata je bila i kao „Telohranitelj Nemačkog naroda“, Grossdojčland, kako je preimenovana 1939. godine, istorijsku inspiraciju je tražila u elitnim pukovima Kraljevske Pruske Garde. Jedinica nikada nije bila partijska ili politička formacija. Ovo je veoma često dovodilo u zabludu neke istoričare amatere, delom zbog imena, a delom zbog toga što je jedan od vođa nacional-socijalističke partije i Rajhslajter Beča Baldur fon Širah služio u jedinici tokom kampanje 1940. a kasnije je ostao prisno vezan za ovu elitnu formaciju. Drugi zloglasni pripadnik, general-major Oto Remer, takođe je služio u Grossdojčlandu, ali je svoje navodne zločine počinio kasnije. Najmanje dve čete SS trupa su kasnije tokom rata bile prebačene u Grossdojčland, ali su ti ljudi ipak potom primljeni u regularnu vojsku. I dok je većinski nemačka vojska tokom rata bila pod sve većim uticajem ideologije nacional-socijalizma, sve ukazuje da Grosdojčland nije bila zaražena više od drugih jedinica.

Pešadijski puk „Velika Nemačka“ stavljen je u aktivnu službu 14. juna 1939. godine.Kada je septembra 1939. izbio rat, pripadnici Grossdojčlanda bili su neki od najboljih nemačkih mladih vojnika. Međutim, puk je imao malo borbene obuke, jer je najčešće bio korišćen za paradne funkcije. Rotiranje iz drugih jedinica je prestalo, a puk je postao redovna jedinica vojske Nemačke kopnene vojske. Jedinica je narasla do veličine ojačanog puka sa pridodatim po bataljonom iz Druge pešadijske divizije i škole za obuku pešadije u Debricu, nakon čega je poslata u na intenzivnu obuku za terensku službu i brzo je poslata na front u Poljsku. Do trenutka kada je Grossdojčland stigla na poprište, poljski otpor je prestao i jedinica nije videla nikakvu akciju.

Francuska 1940. godine[uredi | uredi izvor]

Tokom zime 1939.-1940. godine jedinica je prošla obuku za borbena dejstva kao samostalni motorizovani puk, a puku je tada pridružen i jedan nov bataljon - jedinica jurišnih inženjera.

U aprilu 1940. godine pridodata mu je i četa jurišnih topova.

Početkom maja puk je prebačen u sastav Oklopne Grupe Klajst“ pod komandom general-majora Evalda fon Klajsta.

Kada je 10. maja počeo napad na Francusku najveći deo puka „Velika Nemačka“ bio je u sastavu Nemačka 10. oklopna divizija XIX motorizovanog korpusa pod komandom tada već čuvenog generala Hajnca Guderijana. Odmah je bio uključen u borbe u Luksemburgu tokom nastojanja da se zaobiđu južna belgijska utvrđenja.

Istog dan su dve čete 3. bataljon bile anagažovane u veoma malo poznatom prvom u istoriji vazdušnome desantu ~ operaciji „NiVi“. Cilj ovoga desanta je bio otvaranje puta za brzo napredovanje XIX motorizovanog korpusa prema gradu Nojfšatou u istočnoj Belgiji već prvog dana napada. Nemački operativni plan je smatrao da je ovaj grad bio od vitalnog značaja za što brže prebacivanje tenkovskih snaga pravcem istok-zapad kroz teško prohodnu oblast Ardena. Pod komandom potpukovnika Eugena Garskog oko 400 ljudi je sletelo sa 98 Fi 156 Roda (nem. Fieseler Fi 156 Storch) lakim avionima za izviđanje i vezu. U svakome avionu bila su dva vojnika i pilot. Roda nije imala nikakvo naoružanje ali je mogla da sleti i uzleti sa veoma kratkih i neravnih mesta.

Ove dve čete 3. bataljon imale su zadatak da zauzmu i zadrže belgijske gradiće Nives i Vitri - od čijih početnih imena je i izveden naziv operacije, između Nojfšatoa i pograničnih gradova Bastonj i Martelanž čime bi omeli kretanje savezničkih pojačanja kroz Nojfšato i potpuno destabilizovali belgijsku odbranu granice u toj oblasti napadom iz pozadine.

Zauzimanje gradića Vitri pod komandom potpukovnika Garskog bilo je potpuni uspeh ali je grupa kojom je zapovedao kapetan Valter Kriger koja je imala zadatak da zauzme Nives ostvarila manji uspeha. Do 13:00 časova oba gradića su bila zauzeta po cenu 19 poginulih Nemaca i nepoznatog broja belgijskih vojnika, pripadnika tzv. „Ardenskih Lovaca”