Pređi na sadržaj

Dmitar Đorđević Veselinović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dmitar Đorđević Veselinović
Lični podaci
Datum rođenja1838.
Mesto rođenjaGoračići, Kneževina Srbija
Datum smrti1894.(1894-Nedostaje neophodni parametar 1, mesec!-00) (55/56 god.)
Mesto smrtiGoračići, Kneževina Srbija
Umetnički rad
PoljeKlesarstvo
PravacKamenorezaštvo zapadne Srbije

Dmitar Đorđević Veselinović (1838−1894) bio je klesar iz Goračića. Jedan je od dragačevskih kamenorezaca čije je zanatsko umeće dostizalo domete umetnosti.[1]

Potomak je porodice Veselinović, a na spomenicima se potpisivao se kao Đorđević, ponekad i kao Đoković, u znak poštovanja ocu Đorđu-Đoku, istaknutom učesniku Drugog srpskog ustanka.[2]

Život[uredi | uredi izvor]

O životu ovog majstora malo se zna. Moguće da je klesarsko umeće učio kod znamenitog Radosava Čikiriza (1823-1864). Spomenike je izrađivao od Svetoandrejske skupštine (1858) do Goračićke bune (1893).[3] Najviše spomenika mu je sačuvano na goračićkim grobljima, posebno na Ružičića groblju, u kojem i sam počiva:

DMITAR Veselinović
iz Goračića
1838-1894
Ovaj spomen podižu
unuci Miloš i Dragutin[1]

Delo[uredi | uredi izvor]

U celini, dela mu odišu likovnom svežinom i ornamentalnom lepotom koja odaju izvornog majstora.[3]

Spomenike je izrađivao u obliku stubova od peščara, koje je bojio koristeći plavu i naročito zelenu boju, pa su mu nadimku Žunja prijatelji dodavali epitet Zelenguza.[3]

U mladosti je pretrpeo znatan uticaj Radosava Čikirza i gotovo mu je ravan u klesanju ornamentike i rozeta, malteških i kopljastokrakih krstova, a posebno oružja - kubura, pušaka kremenjača i velikih sabalja sa kićankom na balčaku.[1] Nije bio vešt u urezivanju likivnih predstava pokojnika. Pojedine spomenike klesao je zajedno sa Glišom Dmitrićem.[3]

U rukopisu se izdvajao od ostalih kamenorezaca - slova su mu plitka, nejednakog razmaka i veličine.[3] Počeo je da klesari u vreme zabrane Vukovog pravopisa, pa se sve do Javorskog rata u njegovim natpisima sreću su staroslovenska slova: Я, Ю , tvrdi znak, a pogotovo starostavno İ, po kome je prepoznatljiv.[3]

Na spomenicima se potpisivao sa:

Majstorija i izrada Dmitra Đorđevića
Pisa Dmitar Đorđević iz Goračića svojeručno[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Epitafi[uredi | uredi izvor]

Natpise je najčešće počinjao uobičajenim: Ovde počiva telo blaženo upokojenog raba Božieg.

Tvorac je originalnih epigrafskih sastava u kojima često koristi starosavne reči: žitelj, blaženo upokojeni, blagorodni, pročitanije itd.[1] Prepoznatljiv je po majstorskim urezima dugih, „poetski ponesenih” tekstova u kojima se ugledao na narodnu epiku:

Spomenik ocu Đorđu Veselinoviću (†1846) (Goračići – Ružičića groblje)

Ovde počiva Rab Boži
ĐORĐE VESELINOVIĆ
koi poživi 60 : g
a umre 27 M : u 1846
Bog damu dušu prosti
1816 leto
Kada e na Čačku
narodna slava sinula
i Srbija sa sebe lance skinula
i ćaja pašina sila pokisla
i Srbija turke potisla
tada e pokojni Đorđe
dopao o[d] turski pušaka 7 rana
a pomenuga kamenorezac Dmitar
i Lazar sinovi ego
svoim trudom 1867[4]


Spomenik Petru Jakovljeviću (†1867) (Goračići – Jakovljevići)

Priđi bliže : mili rode :
i pročitai : podpis : ovde :
koi : pokazue : krasnog : mladića :
PETRA : JAKOVLEVIĆA
preselise u večnu kuću :
u najlep : cvetu od : 18 : godi :
svome rodu : na veliku žalos
u: 1867 g.
zovni mene : moja slatka maiko
zovni mene da sam kod tebe
ovai bileg : podigošemu :
milan i radosav čiče
i miloš : otac ego
za večni spomen
a podpisa : dm[itar] đo[rđević][4]


Spomenik Jevremu Careviću (†1867) (Goračići – Sjeničića groblje)

O ljubezni slatki rode
pročitajte podpis ovde
koi pokazue.
blaženoupokoenog raba božieg :
krabrog Srbina
EVREMA Carevića
žitela goračkog :
presedatela cele opštine goračke :
koie od svoeg rođena
42 g. živio a od Hrista (...)
1867. (...) maja
blaženost sa večnostiu promenio.
Bog da mu dušu prosti.
Spomen podiže
blagodarna supruga [Stamena]
svome : mužu : za večni spomen
u 1868. god.
i za naše verno ljubavno živovane
za 20. godina.
Prosti Eko i Bog da te prosti.
Pisa Mitar : đorđević s.r.[4]


Spomenik Đorđu Pandureviću (†1867) (Lisa – Šulubure)

Priđi bliže mili rode
te pročitaj ovaj nadgrobni spomen
gdi počiva Rab Boži
ĐORĐE
ožalosti svoga oca
Sretena Pandurevića
i maike Anđelije
u S : Lise
i koi česno i pošteno
poživi 21 god :
i pretavise u večnost
u najlepšem cvetu
na veliku žalost rodu svom
27 noembra u 1867 G.
Ovai spomen podižemu
Sreten ožalošćeni otac
i Vasilie čiča : sa Anđeliom :
teško ucveljenom majkom Đorđevom
Pisa dmitar đorđević iz S. Goračića
i Glišo Dmitrić iz Kotraže[4]


Spomenik Vićentiju Stevanoviću (†1871) (Goračići – Čergovište)

Ovde počiva :
rab boži :
VIĆENTIJE Stevanović
vodnik I : klase narodne : vojske :
koi : verno : i usrdno
4 : godine kniaza
i otečestvo : služio :
Poživi 31 : g.
umre : 5-og dec. u 1871 : g.
Ovai znak podigoše mu
Sreten Jovan i Kosta
poštovana braća
i Miloe edini sin : Ego
u 1878 g.[5]


Spomenik Vladimiru Stevanoviću (†1876) (Goračići – Čergovište)

Ovai znak
pokazue krabrog : Srbina
VLADIMIRA Stevanovića
voinika III klase
koie na Pazaru 24 juna 1876 god
braneći se: od turaka poginuo :
Bog da mu dušu prosti.
Ovai : bileg : udarišemu :
Ružica : supruga :
i Radomir
edini sin ego
u 1880 go.[5]


Spomenik Luki Terziću (†1877) (Goračići – Sjeničića groblje)

IS HS NI KA
Priđi bliže : srbski rode :
i pročitai podpis : ovde :
koi pokazue : krabrog : Srbina
LUKU Terzića :
koi poživi 28 g.
a pogibe : n[a] Kuršumliji
26g decembra : u 1877 g.
kao vredan voinik I klase
narodne voiske.
boreći se : sa turcima
a : braneći : sebe i srbsku slavu
a saranise u Aleksincu
a spomenuga Marko Doman[ović]
[i] Jelena supruga ego.
Dva mladenca pokoinog Luke
što pogibe od dušmanske ruke
MILKA
umre u petoi godini
a MILENKO
od godine dana u 1876 g.[4]


Spomenik Cmiljki Jakovljević (†1881) (Goračići – Jakovljevići)

Ovde tiko počiva raba Božija
CMILjKA
supruga poč. Miloša Jakovlevića.
iz ovog sela goračića
a koja česno i pošteno
poživila 48 godina,
a prestavila se u Vječni Život
10-tog avgusta u 1881 god
Bog daioi dušu prosti
ovaj nadgrobni spomen
podiže njen dever radosav
iz poštovanja
i njen sin Tiosav
1881
pisa Dmitar Đoković
i Glišo Dmitrić[4]


Spomenik Sretenu Stevanoviću (†1890) (Goračići – Čergovište)

Ovde
pred ovim dičnim spomenom
tiko počiva blaženo upokoeni
rab: boži
SRETEN M: STEVANOVIĆ
uvaženi građanin
i bivši kmet ovog sela goračića
zemljodelac velikoradnij
koi česno poživi 60 godina
prestaviose :
3-ćeg noembra u 1890 godine
Bog da mu dušu prosti
A ovaj mu nadgrobni znak podiže
brat kosta i miloe sinovac
kogae pokojnik naslednikom zvao
Er on: nije poroda imao
pisa kamenorezac
Dmitar : V[eselinović] Đorđević sr[5]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4. 
  2. ^ Marinković, Radovan M; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1. 
  3. ^ a b v g d đ e Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  4. ^ a b v g d đ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  5. ^ a b v Stevanović, Miloje; Stevanović, Momčilo (2011). Rodoslovlje Stevanovo. Gornji Milanovac: Lio. ISBN 978-86-83697-97-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir. 
  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  • Marinković, Radovan M; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1. 
  • Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3. 
  • Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4. 
  • Stevanović, Miloje; Stevanović, Momčilo (2011). Rodoslovlje Stevanovo. Gornji Milanovac: Lio. ISBN 978-86-83697-97-7. 
  • Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2017). Kameni pamćenici Goračića : [epitafi na spomenicima]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-28-1. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.