Dmitar Đorđević Veselinović
Dmitar Đorđević Veselinović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1838. |
Mesto rođenja | Goračići, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 1894.55/56 god.) ( |
Mesto smrti | Goračići, Kneževina Srbija |
Umetnički rad | |
Polje | Klesarstvo |
Pravac | Kamenorezaštvo zapadne Srbije |
Dmitar Đorđević Veselinović (1838−1894) bio je klesar iz Goračića. Jedan je od dragačevskih kamenorezaca čije je zanatsko umeće dostizalo domete umetnosti.[1]
Potomak je porodice Veselinović, a na spomenicima se potpisivao se kao Đorđević, ponekad i kao Đoković, u znak poštovanja ocu Đorđu-Đoku, istaknutom učesniku Drugog srpskog ustanka.[2]
Život[uredi | uredi izvor]
O životu ovog majstora malo se zna. Moguće da je klesarsko umeće učio kod znamenitog Radosava Čikiriza (1823-1864). Spomenike je izrađivao od Svetoandrejske skupštine (1858) do Goračićke bune (1893).[3] Najviše spomenika mu je sačuvano na goračićkim grobljima, posebno na Ružičića groblju, u kojem i sam počiva:
- DMITAR Veselinović
- iz Goračića
- 1838-1894
- Ovaj spomen podižu
- unuci Miloš i Dragutin[1]
Delo[uredi | uredi izvor]
U celini, dela mu odišu likovnom svežinom i ornamentalnom lepotom koja odaju izvornog majstora.[3]
Spomenike je izrađivao u obliku stubova od peščara, koje je bojio koristeći plavu i naročito zelenu boju, pa su mu nadimku Žunja prijatelji dodavali epitet Zelenguza.[3]
U mladosti je pretrpeo znatan uticaj Radosava Čikirza i gotovo mu je ravan u klesanju ornamentike i rozeta, malteških i kopljastokrakih krstova, a posebno oružja - kubura, pušaka kremenjača i velikih sabalja sa kićankom na balčaku.[1] Nije bio vešt u urezivanju likivnih predstava pokojnika. Pojedine spomenike klesao je zajedno sa Glišom Dmitrićem.[3]
U rukopisu se izdvajao od ostalih kamenorezaca - slova su mu plitka, nejednakog razmaka i veličine.[3] Počeo je da klesari u vreme zabrane Vukovog pravopisa, pa se sve do Javorskog rata u njegovim natpisima sreću su staroslovenska slova: Я, Ю , tvrdi znak, a pogotovo starostavno İ, po kome je prepoznatljiv.[3]
Na spomenicima se potpisivao sa:
- Majstorija i izrada Dmitra Đorđevića
- Pisa Dmitar Đorđević iz Goračića svojeručno[3]
Galerija[uredi | uredi izvor]
Epitafi[uredi | uredi izvor]
Natpise je najčešće počinjao uobičajenim: Ovde počiva telo blaženo upokojenog raba Božieg.
Tvorac je originalnih epigrafskih sastava u kojima često koristi starosavne reči: žitelj, blaženo upokojeni, blagorodni, pročitanije itd.[1] Prepoznatljiv je po majstorskim urezima dugih, „poetski ponesenih” tekstova u kojima se ugledao na narodnu epiku:
Spomenik ocu Đorđu Veselinoviću (†1846) (Goračići – Ružičića groblje)
- Ovde počiva Rab Boži
- ĐORĐE VESELINOVIĆ
- koi poživi 60 : g
- a umre 27 M : u 1846
- Bog damu dušu prosti
- 1816 leto
- Kada e na Čačku
- narodna slava sinula
- i Srbija sa sebe lance skinula
- i ćaja pašina sila pokisla
- i Srbija turke potisla
- tada e pokojni Đorđe
- dopao o[d] turski pušaka 7 rana
- a pomenuga kamenorezac Dmitar
- i Lazar sinovi ego
- svoim trudom 1867[4]
Spomenik Petru Jakovljeviću (†1867) (Goračići – Jakovljevići)
- Priđi bliže : mili rode :
- i pročitai : podpis : ovde :
- koi : pokazue : krasnog : mladića :
- PETRA : JAKOVLEVIĆA
- preselise u večnu kuću :
- u najlep : cvetu od : 18 : godi :
- svome rodu : na veliku žalos
- u: 1867 g.
- zovni mene : moja slatka maiko
- zovni mene da sam kod tebe
- ovai bileg : podigošemu :
- milan i radosav čiče
- i miloš : otac ego
- za večni spomen
- a podpisa : dm[itar] đo[rđević][4]
Spomenik Jevremu Careviću (†1867) (Goračići – Sjeničića groblje)
- O ljubezni slatki rode
- pročitajte podpis ovde
- koi pokazue.
- blaženoupokoenog raba božieg :
- krabrog Srbina
- EVREMA Carevića
- žitela goračkog :
- presedatela cele opštine goračke :
- koie od svoeg rođena
- 42 g. živio a od Hrista (...)
- 1867. (...) maja
- blaženost sa večnostiu promenio.
- Bog da mu dušu prosti.
- Spomen podiže
- blagodarna supruga [Stamena]
- svome : mužu : za večni spomen
- u 1868. god.
- i za naše verno ljubavno živovane
- za 20. godina.
- Prosti Eko i Bog da te prosti.
- Pisa Mitar : đorđević s.r.[4]
Spomenik Đorđu Pandureviću (†1867) (Lisa – Šulubure)
- Priđi bliže mili rode
- te pročitaj ovaj nadgrobni spomen
- gdi počiva Rab Boži
- ĐORĐE
- ožalosti svoga oca
- Sretena Pandurevića
- i maike Anđelije
- u S : Lise
- i koi česno i pošteno
- poživi 21 god :
- i pretavise u večnost
- u najlepšem cvetu
- na veliku žalost rodu svom
- 27 noembra u 1867 G.
- Ovai spomen podižemu
- Sreten ožalošćeni otac
- i Vasilie čiča : sa Anđeliom :
- teško ucveljenom majkom Đorđevom
- Pisa dmitar đorđević iz S. Goračića
- i Glišo Dmitrić iz Kotraže[4]
Spomenik Vićentiju Stevanoviću (†1871) (Goračići – Čergovište)
- Ovde počiva :
- rab boži :
- VIĆENTIJE Stevanović
- vodnik I : klase narodne : vojske :
- koi : verno : i usrdno
- 4 : godine kniaza
- i otečestvo : služio :
- Poživi 31 : g.
- umre : 5-og dec. u 1871 : g.
- Ovai znak podigoše mu
- Sreten Jovan i Kosta
- poštovana braća
- i Miloe edini sin : Ego
- u 1878 g.[5]
Spomenik Vladimiru Stevanoviću (†1876) (Goračići – Čergovište)
- Ovai znak
- pokazue krabrog : Srbina
- VLADIMIRA Stevanovića
- voinika III klase
- koie na Pazaru 24 juna 1876 god
- braneći se: od turaka poginuo :
- Bog da mu dušu prosti.
- Ovai : bileg : udarišemu :
- Ružica : supruga :
- i Radomir
- edini sin ego
- u 1880 go.[5]
Spomenik Luki Terziću (†1877) (Goračići – Sjeničića groblje)
- IS HS NI KA
- Priđi bliže : srbski rode :
- i pročitai podpis : ovde :
- koi pokazue : krabrog : Srbina
- LUKU Terzića :
- koi poživi 28 g.
- a pogibe : n[a] Kuršumliji
- 26g decembra : u 1877 g.
- kao vredan voinik I klase
- narodne voiske.
- boreći se : sa turcima
- a : braneći : sebe i srbsku slavu
- a saranise u Aleksincu
- a spomenuga Marko Doman[ović]
- [i] Jelena supruga ego.
- Dva mladenca pokoinog Luke
- što pogibe od dušmanske ruke
- MILKA
- umre u petoi godini
- a MILENKO
- od godine dana u 1876 g.[4]
Spomenik Cmiljki Jakovljević (†1881) (Goračići – Jakovljevići)
- Ovde tiko počiva raba Božija
- CMILjKA
- supruga poč. Miloša Jakovlevića.
- iz ovog sela goračića
- a koja česno i pošteno
- poživila 48 godina,
- a prestavila se u Vječni Život
- 10-tog avgusta u 1881 god
- Bog daioi dušu prosti
- ovaj nadgrobni spomen
- podiže njen dever radosav
- iz poštovanja
- i njen sin Tiosav
- 1881
- pisa Dmitar Đoković
- i Glišo Dmitrić[4]
Spomenik Sretenu Stevanoviću (†1890) (Goračići – Čergovište)
- Ovde
- pred ovim dičnim spomenom
- tiko počiva blaženo upokoeni
- rab: boži
- SRETEN M: STEVANOVIĆ
- uvaženi građanin
- i bivši kmet ovog sela goračića
- zemljodelac velikoradnij
- koi česno poživi 60 godina
- prestaviose :
- 3-ćeg noembra u 1890 godine
- Bog da mu dušu prosti
- A ovaj mu nadgrobni znak podiže
- brat kosta i miloe sinovac
- kogae pokojnik naslednikom zvao
- Er on: nije poroda imao
- pisa kamenorezac
- Dmitar : V[eselinović] Đorđević sr[5]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2010). Pisci iz Dragačeva : [leksikon]. Guča: Biblioteka Opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-01-4.
- ^ Marinković, Radovan M; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- ^ a b v g d đ e Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- ^ a b v g d đ Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- ^ a b v Stevanović, Miloje; Stevanović, Momčilo (2011). Rodoslovlje Stevanovo. Gornji Milanovac: Lio. ISBN 978-86-83697-97-7.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Marinković, Radovan M (1985). Dragačevski zanati i zanimanja. Čačak: Litopapir.
- Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9.
- Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”.
- Marinković, Radovan M; Marinković, Zoran (2015). Vekovanja Goračića, Guberevaca i Živice. Guča: Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-15-1.
- Dragačevo : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Beograd: Službeni glasnik : SANU. 2010. ISBN 978-86-519-0718-3.
- Stojić, Nikola Nika (2011). Dragačevski epitafi : zapisi sa nadgrobnika i krajputaša (2. dopunjeno izd.). Čačak: Međuopštinski istorijski arhiv. ISBN 978-86-80609-45-4.
- Stevanović, Miloje; Stevanović, Momčilo (2011). Rodoslovlje Stevanovo. Gornji Milanovac: Lio. ISBN 978-86-83697-97-7.
- Marinković, Radovan M.; Marinković, Zoran (2017). Kameni pamćenici Goračića : [epitafi na spomenicima]. Guča: Guča : Biblioteka opštine Lučani. ISBN 978-86-88197-28-1.
- Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2.