Domavija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Antički lokalitet Domavija nalazi se u neposrednoj blizini manastira Sase kod Srebrenice, u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini.

Ovaj lokalitet je ostatak rimske naseobina Domavija (Momavium). Sudeći po kopiji jedne rimske geografske karte iz 3. vijeka, ceo ovaj kraj oko Srebrenice se nazivao Argentaria, što bi, slobodno prevedeno, moglo da znači Srebrenica. Argentaria je, možda drugi dio punog izraza: metalna argentaria — srebreni rudnici, rudnici centra. Riječ Domavia nije međutim latinskog porijekla, već verovatno keltskog, što ukazuje da je ovo naselje postojalo i pre Rimljana. Svoj puni procvat Domavia je doživjela u 3. vijeku. Srušili su je Avari i Sloveni prilikom svojih mnogobrojnih upada na Balkan u 6. vijeku, možda 582, kada su srušili i Sirmijum, a možda posle smrti cara Mavrikija (602. godine), koji je je bio preduzeo poslednju vojnu ekspediciju protiv Slovena.

Mozaici antičkog lokaliteta Domavija spadaju među najkasnije nalaze mozaika klasične epohe u Bosni i Hercegovini. Pored toga ovdje su pronađeni i ostaci velike javne banje i zgrada opštine tj. kurija. Mozaici su nađeni na ostacima zidova banje za koje se prema sačuvanim istorijskim podacima smatra da je postojala već 220. godine i da je bila u upotrebi do 4. vijeka. Bile su to moderne terme sa podijeljenim muško-ženskim odjeljenjem i po ugledu na pompejske terme.

Drugi mozaik u Domaviji je ornamentalnog karaktera i sastoji se od bogatog okvira prepleta raznobojnih kvadrata i rombova unutar kojeg je kvadratno polje sa mrežom rombova i sitnih kvadratnih polja, a u njima su svastike, ukrštene dijagonale, čvorovi, šah polja, četvoropisne rozete i drugi raznovrsni geometrijski motivi. Mozaici u Sasama datiraju iz 4 vijeka.

U apsidi zgrade-kurije i u ostacima kupališta u antičkoj Domaviji pronađeni su i fragmenti fresko-ukrasa, uglavnom slikane imitacije raznobojnog mermera. Na tom lokalitetu sačuvan je i veći broj fragmenata štukoukrasa sa vegetabilnim motivima i profilacijom, kao i komadi profilisanih kamenih vijenaca i ukrasnih mermernih ploča na kojima su isklesani motivi palmeta ili niske bisera (Ševo, 2002.).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]