Dragoje Đenader

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dragoje Đenader
Lični podaci
Datum rođenja(1930-12-26)26. decembar 1930.
Mesto rođenjaBosanska Gradiška, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti9. februar 1986.(1986-02-09) (55 god.)
Mesto smrtiSarajevo, SFRJ

Dragoje Đenader (Bosanska Gradiška, 26. decembar 1930Sarajevo, 9. februar 1986) bio je srpski kompozitor.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dragoje Đenader je rođen 26.12.1930. u selu Miloševo Brdo kod Gradiške (Bosanska krajina). Ratne strahote 1941-1945. preživeo je u logorima Jasenovac gde mu je stradala porodica.. Oslobođenje zemlje je dočekao u domu za slepu i slabovidu decu u Zemunu i tu stiče prva muzička saznanja učeći klavir. 1946. godine dolazi u Sarajevo gde se upisuje u srednju muzičku školu. Tu, kao vrlo darovit učenik, skreće na sebe pažnju profesora, te na podstrek kompozitora Borisa Papandopula, piše svoje prve radove. Završava Višu pedagošku školu 1955. godine, a kada je u Sarajevu osnovana Muzička akademija, i nju upisuje i završava 1959. godine. Za sve vreme obrazovanja uz rad je i komponovao. Od 1959. do 1965. radio je kao profesor na Višoj pedagoškoj školi u Sarajevu, a zatim prelazi u Zemun u Vojnu muzičku školu gde ostaje do 1972. Tad se vraća u Sarajevo, upisuje ponovo Muzičku akademiju, ali sada odsek kompozicije kod profesora Vojina Komadine i sa velikim uspehom diplomira.

Kao izvorište za svoj stvaralački opus, Dragoje Đenader uzima folklor, ponekad kao citat, ali češće kao inspiraciju i duhovno polazište. Savremeni zvukovni senzibilitet daje temama inspirisanim folklorom nove karakteristike.

U stvaralaštvu kompozitora Dragoja Đenadera značajno mesto zauzimaju horska muzika, orkestarska muzika, dela kamerne i solističke muzike, kao i veliki broj klavirskih kompozicija. Umro je u Sarajevu 1986. godine.

Stvaralački opus[uredi | uredi izvor]

  • Duet za dve trube (1957)
  • Pet kompozicija za klavir (1960)
  • Poigrajte, za mešoviti hor (1962)
  • Čarojice, za mešoviti hor (1963)
  • Gange, za mešoviti hor (1965)
  • Krajiške igre za klavir (1966)
  • Igre za violončelo i klavir (1965)
  • 3 sonatine za klavir (1965)
  • Misao – 7 pesama za glas i klavir (1965)
  • Pesme za glas i klavir 1966, Mir, Poslednji osmeh, Žetelac minuta, Ko me tu zvao
  • Vinjete za klavir (1965/70)
  • Sonatina za klarinet i klavir (1967)
  • Sonata za violinu i klavir (1971)
  • 12. etida za klavir (1971)
  • Sonatina za kontrabas i klavir (1971)
  • Gudački trio za dve violine i violončelo (1972)
  • Prvi gudački kvartet (1972)
  • Drugi gudački kvartet (1974)
  • Kvartet in B za Violinu, Violu, Klarinet in B i Trombon, (1972)
  • Tužbalice za sinom – (29. 03. 1972)
  • Prva simfonija za gudački orkestar – u. k. (1973)
  • Druga simfonija - za veliki orkestar (1972, nezavršeno)
  • Seoski motivi za 2 flaute, klarinet in B i klavir (1972)
  • Sonatina za gudački orkestar (1972)
  • Duvački trio za flautu, klarinet in B i fagot (1973)
  • Osta grad, za mešoviti hor i simf. orkestar (a due) (1973)
  • Koncert za violinu i orkestar (1973)
  • Republici – masovna pesma za mešoviti hor i veliki simf. orkestar (1974)
  • Concerto da camera, klarinet in B i gudački orkestar, (1974)
  • Tri stava za kamerni ansambl, (flauta pikolo, klarinet in B, Violina I i II, viola, kontrabas i klavir)(1973)
  • Duvački trio za Flautu, Klarinet in B i Fagot (1973)
  • Etide za klavir (1971)
  • Sonata za klarinet in B i klavir (1974)
  • Gudački trio za dve violine i violončelo,(1974)
  • U kolu o svatovima za mešoviti hor (1976)
  • Romanijo visokoga visa, tema sa varijacijama za klavir (1976)
  • Rugalice, za mešoviti hor (1977)
  • Vojničke pesme, za mešoviti hor (1977)
  • Pesmi, za alt (ili bariton) i klavir (1977)
  • Skerco za gudače (1980)
  • Koncert za klarinet i orkestar (1979)
  • 50. komada za mlade pijaniste (1981)
  • Sonata za klavir (1984)
  • Minijature za fagot i klavir (1986)

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Prva simfonija – treća nagrada na konkursu RTV u Podgorici Rugalice (za mešoviti hor) – prva nagrada u Negotinu 1970. godine na Mokranjčevim danima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Dragoje Šumadinac”. Radio Šumadinac. Pristupljeno 17. 1. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]