Dušan Anđelković (književnik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dušan Anđelković
Lični podaci
Datum rođenja(1910-07-28)28. jul 1910.
Mesto rođenjaBeograd, Kraljevina Srbija
Datum smrti6. maj 1997.(1997-05-06) (86 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Književni rad
Najvažnija delaTavan, Deca i ribe, Pobednik, Apisova ruža
NagradeNagrada Telegrama, Zagreb; Nagrada Radio Beograda; Nagrada SKZ „Dušan Baranin“

Dušan Anđelković (Beograd, 28. jul 1910. — Beograd, 6. maj 1997) bio je srpski i jugoslovenski književnik.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Dušan Anđelković je rođen u Beogradu, 28. jula 1910, od oca Dimitrija i majke Kosare. Odrastao je u Savamali (u "Tri ključa", kraj iznad nekadašnje Bare Venecije). U Beogradu je završio gimnaziju, stručnu školu Ministarstva finansija i Ekonomski fakultet. Radio je unutrašnjosti Srbije, a posle Oslobođenja 1944. godine u sindikatu, Izdavačkom preduzeću "Rad" i Saveznom izvršnom veću.[1]

U Četvrtoj beogradskoj gimnaziji u Beogradu istoriju mu je predavao Miloš Crnjanski, a srpski jezik i književnost Momčilo Nastasijević, što je, po njegovim rečima, uticalo da već u šesnaestoj godini objavi svoju prvu pesmu i da se kasnije posveti pisanju.

Pre Drugog svetskog rata objavljivao je pesme po mnogim listovima i časopisima, pored ostalih u Letopisu Matice srpske i u Srpskom književnom glasniku. Samo manji deo tih pesama obuhvaćen je prvom objavljenom zbirkom.

U romanima obuhvata burno vreme od 1900. godine do kraja 20. veka i opisuje uglavnom Beograd, naročito deo u kojem je odrastao — kraj oko "Tri ključa" u Savamali (sada Sarajevska ulica), Baru Veneciju i takozvanu Ludničku baštu, koju u svojim romanima smatra simbolom života.[2]

Bio je oženjen Marijom (1910—2005), sa kojom ima decu Milivoja (r. 1940, takođe književnik) i Vladimira (1946).[2]

Dela[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Večno žito, zbirka pesama, izdanje autora, Beograd, 1938. COBISS.SR-ID 23753991 u Narodnoj biblioteci Srbije
  • Zidovi od sunca, zbirka pesama, „Rad“, Beograd, 1958. COBISS.SR-ID 46665479 u Biblioteci Matice srpske;
  • Bradati anđeli, zbirka pesama (posthumno), Beograd, 1997. godine

Romani[uredi | uredi izvor]

  • Tavan, roman, „Otokar Keršovani“, Rijeka, 1963. COBISS.SR-ID 63399687 u Biblioteci Matice srpske;
  • Deca i ribe, roman, „Otokar Keršovani“, Rijeka, 1965. COBISS.SR-ID 94135303 u Biblioteci Matice srpske;
  • Putovanja u Novi Sad, roman, Matica srpska, Novi Sad, 1977;
  • Skok, roman, „Slovo ljubve“, Beograd 1978. COBISS.SR-ID 11820039 u Biblioteci Matice srpske;
  • Zlatno središte sveta, roman, Matica srpska. . Нови Сад. 1989. ISBN 978-86-363-0139-5.  (Broš.);
  • Ludnička bašta, roman, „Književne novine“. . Београд. 1990. ISBN 978-86-391-0093-3. ;
  • Apisova ruža, roman, Srpska književna zadruga. . Београд. 1992. ISBN 978-86-379-0346-8. 

Radio drame[uredi | uredi izvor]

  • Veliki igrač, radio-drama, Radio Beograd, emitovana 14. 12. 1968 i 18. 8. 1969. godine;
  • Pobednik, radio-drama, Radio Beograd, 1974;
  • Božanstvo, radio drama (posthumno), Radio Beograd, leto 2005. godine.

Dela u rukopisu[uredi | uredi izvor]

Ostavio je završene rukopise: romane Mač istrošenih korica, Belo doba, Smešeći se kao Japanac i Noćne ptice lepo pevaju; zbirku pripovedaka Nevidljiva lica (ili Nevidljiva ljubav); radio-drame 'Kamion veći nego kuća i Buntovnik.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Na konkursu Telegrama, Zagreb, 1963. godine za roman Tavan;
  • Na konkursu Telegrama, Zagreb, 1965. godine za roman Deca i ribe;
  • Na konkursu Radio Beograda 1974. godine za radio-dramu Pobednik;
  • Nagrada „Dušan Baranin“ Srpske književne zadruge 1992. godine za roman Apisova ruža.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 26. 
  2. ^ a b v „Dušan Anđelković (1910 - 1997)”. amika.rs. Pristupljeno 16. 1. 2022. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Milutin Srećković: „Ludnička bašta - biblioteka Književne novine“, Književne novine, Beograd, 1990.
  • Ljiljana Šop: „Apisova ruža“, Srpska reč, 1995.
  • Marko Nedić: „Apisova ruža“, Književne novine, br. 892, 15. septembar 1994.
  • Marko Nedić: „Nenametljivi romansijer Beograda“, Književne novine, br. 954, 15. jun 1997.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]