Pređi na sadržaj

Edvard Olsvort Ros

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edvard Olsvort Ros
Datum rođenja(1866-12-12)12. decembar 1866.
Mesto rođenjaVerdenSAD
Datum smrti22. jul 1951.(1951-07-22) (84 god.)
Mesto smrtiMedisonSAD

Edvard Olsvort Ros (engl. Edward Alsworth Ross; 12. decembar 1866—22.jul 1951) je progresicistički[1] američki sociolog,[2] eugeničar (koji se bavio rasnom higijenom - čista rasa)[3] i glavna ličnost rane kriminologije.[4]

Mladost

[uredi | uredi izvor]

Rođen je u Verdenu, u državi Ilinois. Njegov otac je bio farmer. Pohađao je Kou koledž i diplomirao 1887. godine. Nakon dve godine pošto je radio kao instruktor u poslovnoj školi Fort Dodž komercijalni institut, otišao je u Nemačku na postdiplomske studijena Univerzitetu u Berlinu. Vratio se u SAD 1891. godine da bi postao doktor nauka na Džons Hopkins univerzitetu u oblasti političke ekonomije sa podgrupama iz filozofije i etike.[5]

Ros je bio profesor na univerzitet u Indijani (1891-1892), sekretar Američke ekonomske asocijacije (1892), profesor na Kornel univerzitetu ( 1892-1893 ) i profesor na Stanford univerzitetu (1893-1900).[6]

Rosova afera i odlazak sa Stanforda

[uredi | uredi izvor]

Zbog Stanfordove prve akademske slobodarske kontroverznosti,[7] Ros je bio otpušten zbog svojih političkih stavova u vezi sa eugenizmom.[8][9] Naime, protivio da kineski imigranti rade (na ekonomskom i rasnom osnovu: bio je među prvima podržavao doktrinu Samoubistvo rase i izražavao je svoju mržnju prema drugim rasama javno govoreći oštrim i grubim rečima o njima), a to se isto odnosilo i na Japance. U govoru koji je bio katalizator za njegovo otpuštanje, on je izjavio sledeće:

Da loše ne bi postalo još gore, za nas bi bilo bolje da okrenemo oružje prema svakom brodu kojim stižu Japanci na naše obale, nego da im dozvolimo da siđu sa brodova.[10]

Kao odgovor na to, Džejn Stanford je tražila njegovu ostavku.[11] U svom javnom izjašnjavanju o celoj aferi, Ros je pisao o tome kako je, kao prvo, njegov dobar prijatelj, dr. Džordan bio taj koji ga je zamolio da napiše nesrećni govor. Džordan je uspeo da na kraju izdejstvuje da Ros ne bude otpušten sa Stanforda, ali je Ros ubrzo potom dao ostavku.[12] Pozicija porodice Stanford je bila kontradiktorn, a jer su oni zaradili ogromno bogatstvo sa Zapadnom železnicom, a glavni radnici su bili imigranti iz Kine, Indije i ostalih azijskih zemalja.

Ros se takođe kritički osvrtao na železnicku industriju na svojim časovima: „Posao železnice je krađa železnice!“ To je bilo previše za Džejn Stanford, udovicu Lilanda Stanforda, koja je bila na čelu odbora poverenika Univerziteta. Brojni profesori sa Stanforda su dali ostavke u znak protesta zbog njegovog otpuštanja, a takođe su pokrenute i „nacionalne debate…koja su se vodile o slobodi izražavanja i kontroli nad univerzitetom od strane privatnih biznismena.“[6] Američka asocijacija univerzitetskih profesora je osnovana uglavnom kao odgovor na taj incident.[13]

Nebraska, Viskonsin, i dalji život

[uredi | uredi izvor]

Ros je napustio univerzitet u Nebrasci, na kojem je predavao do 1905. godine,[14] a 1906. godine je prešao na univerzitet u Viskonsinu - Madison, gde je postao profesor sociologije i na kraju i upravnik departmana. Otišao je u penziju 1937. godine.[5]

Njegovo poimanje amerikanizacije i asimilacije veoma je slično shvatanjima drugog profesora na Viskonsinu - Frederiku Džeksonu Tarneru. Kao i Tarner, Ros je verovao da je identitet Amerikanaca iskovan kroz teška iskušenja u divljini. Proglas o cenzusu iz 1890. godine kada je granica nestala postavio je izuzetnu pretnju mogućnosti Amerikanaca da asimiliraju veliki broj imigranata koji su pristizali iz južne i istočne Evrope. 1897. godine, upravo četiri godine nakon što je Tarner predstavio svoju tezu o granici Američkoj istorijskoj asocijaciji, Ros , tada na Stanfordu, raspravljao o tome kako gubitak granice uništava mogućnost topljenja rasa.[15]

Godine 1913, država Viskonsin usvojila je svoj prvi Zakon o sterilizaciji.[16] Ros, koji je tada živeo u Viskonsinu, bio je uzdržani predlagač sterilizacije i zdušno je podržavao te mere.[16][17] Obrazlagao je svoju podršku tako što je upoređivao sa tim da je veća šteta obesiti čoveka, i zastupao je njenu inicijalnu upotrebu samo u ekstremnim slučajevima, kada se privrženost i zapisi nagomilavaju u opasnom, nadmoćnom slučaju. Nedobrovaljna sterilizacija je ostala legalna u Viskonsinu do jula 1978. godine.

Ros je posetio Rusiju posle Boljševičke revolucije 1917. godine. On je odobravao revoluciju čak i pošto je saznao za njeno krvavu pozadinu. Ubrzo potom postao je jedan od vodećih pristalica u SAD za priznavanje Sovjetskog Saveza. U međuvremenu, kasnije je postao član Komisije koja je oslobodila Lava Trockog od svih optužbi kojima je ga teretila sovjetska vlada tokom Moskovskih suđenja.[18]

Od 1900. do 1920—ih godina, Ros je podržavao Zakon o zabrani alkohola i nastavljao je da podržava eugenizam i imigracione restrikcije.[19] Do 1930. godine se, međutim, udaljio od tih stavova.

Tokom 1930—ih postao je pristalica program Nju Dil predsednika Frenklina Ruzevelta. Godine 1940. postao je predsedavajući nacionalnom komiteta Udruženje za američke građanske slobode i bio je na čelu do 1950. godine.[5][20]

Umro je 1951. godine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Weinberg, Julius (1972). Edward Alsworth Ross and the Sociology of Progressivism, State Historical Society of Wisconsin.
  2. ^ Hertzler, J. O. (1951). "Edward Alsworth Ross: Sociological Pioneer and Interpreter," Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. mart 2014) American Sociological Review, Vol. 16, No. 5. str. 597-613.
  3. ^ "The findings of the eugenicists quite naturally gave support to the opponents of further immigration. One of the most widely read books on this controversial issue was The Old World in the New, by Edward A. Ross [...] he believed in the conventional myth of Nordic supremacy and the need for a program of positive eugenics in order to preserve our Anglo-Saxon Americanism against pollution through immigration [...] [ending] with a chapter showing how 'Immigrant Blood' was slowly polluting the purer 'American Blood', as 'beaten members of the beaten breeds' swarmed over the beloved land of his own pioneer ancestors. Somewhat obsessed with race, Ross was of course convinced that 'the blood being injected into the veins of our people was sub-human'; the newer immigrants were 'morally below the races of northern Europe'; and that it all would end in 'Race Suicide'." — Baltzell, E. Digby (1964). The Protestant Establishment: Aristocracy and Caste in America. Random House. str. 105.
  4. ^ Rafter, Nicole H. (2009). "Edward Alsworth Ross: The System of Social Control, 1901," in The Origins of Criminology: A Reader, Routledge. str. 320.
  5. ^ a b v Encyclopedia of World Biography on Edward Alsworth Ross
  6. ^ a b „Edward A. Ross, President 1914-1915”. Arhivirano iz originala 10. 07. 2010. g. Pristupljeno 22. 05. 2016. 
  7. ^ Casper, Gerhard (1995). Die Luft der Freiheit weht - On and Off. Stanford University, Office of the President.
  8. ^ Mohr, James C. (1970). "Academic Turmoil and Public Opinion: The Ross Case at Stanford," Pacific Historical Review, Vol. 39, No. 1. str. 39-61.
  9. ^ Riley, Naomi Schaefer (2011). The Faculty Lounges and Other Reasons Why You Won't Get the College Education You Paid For, Lanham, Maryland: Ivan R. Dee. str. 34.
  10. ^ Stanford University. The Independent (New York). 
  11. ^ Burns, Edward McNall (1953). David Starr Jordan: Prophet of Freedom. Stanford University Press. 
  12. ^ The Argonaut. San Francisco: San Francisco Museum and Historical Society. 1900. 
  13. ^ Samuels, Warren J. (1991). "The Firing of E. A. Ross from Stanford University: Injustice Compounded by Deception?," The Journal of Economic Education, Vol. 22, No. 2. str. 183-190.
  14. ^ Keith, Bruce (1988). "The Foundations of an American Discipline: Edward A. Ross at the University of Nebraska, 1901-1906," Mid-American Review of Sociology, Vol. 13, No. 2. str. 43-56.
  15. ^ Weinberg, Julius (1967). "E. A. Ross: The Progressive as Nativist," The Wisconsin Magazine of History, Vol. 50, No. 3. str. 242-253.
  16. ^ a b „Wisconsin”. 
  17. ^ Vecoli, Rudolph (1960). „Sterilization: A Progressive Measure?”. The Wisconsin Magazine of History. 43: 190—202. „For my own part, I am entirely in favor of it. The objections to it are essentially sentimental, and will not bear inspection. Sterilization is not nearly so terrible as hanging a man, and the chances of sterilizing the fit are not nearly so great, as are the chances of hanging the innocent. In introducing the policy, the wedge should have a very thin end indeed. Sterilization should at first be applied only to extreme cases, where the commitments and the record pile up an overwhelming case. As the public becomes accustomed to it, and it is seen to be salutary and humane, it wil be possible gradually to extend its scope until it fills its legitimate sphere of application. 
  18. ^ Dewey Commission Report
  19. ^ McMahon, Sean H. (1999). Social Control and Public Intellect: The Legacy of Edward A. Ross, Transaction Publishers.
  20. ^ „40th Anniversary Issue” (PDF). ACLU San Diego. Arhivirano iz originala (PDF) 27. 11. 2018. g. Pristupljeno 22. 05. 2016. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]