Pređi na sadržaj

Ekaterina Aleksandrijska

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sveta Ekaterina Aleksandrijska
Lični podaci
Datum rođenja287.
Mesto rođenjaAleksandrija, Egipat
Datum smrti305.
Mesto smrtiAleksandrija, Egipat
Svetovni podaci
Poštuje se uKatoličkoj crkvi
Pravoslavnoj crkvi

Anglikanskoj zajednici
Drevnoistočnim crkvama

Luteranizmu
Praznik24. novembar/7. decembar
Obeležja"slomljen točak", mač, kruna na njenim nogama, veo, prsten, golubica, bič, knjiga, žena koja se svađa paganskim filozofima, odsecanje glave
Zaštitnikneudatih devojaka

Sveta velikomučenica Ekaterina Aleksandrijska (grč. ἡ Ἁγία Αἰκατερίνη ἡ Μεγαλομάρτυς; Aleksandrija, 287- Aleksandrija, 305) ranohrišćanska mučenica i svetiteljka.[1][2]

Ekaterina Aleksandrijska je rođena u Aleksandriji 287. godine. Prema predanju, u jednoj svojoj viziji Isus Hristos joj je darovao prsten, što je ona protumačila kao znak da svoj život treba da posveti Bogu. Bila je vrlo obrazovana, i veoma je dobro poznavala grčku filozofiju, medicinu, retoriku i logiku. Prema predanju, car Maksencije je jednom prilikom pozvao 50 mudraca i organizovao raspravu u kojoj bi se raspravljalo o veri. U toj raspravi Ekaterina je odnela pobedu, a car Maksencije je kao kaznu naredio da se svih 50 mudraca spale. Pred smrt, na Ekaterininu molbu, ovi mudraci su primili hrišćanstvo i ispovedili se.

Ekaterina je bila uhvaćena, mučena i pogubljena u svojoj 18. godini, 24. novembra 305. godine. Po predanju, pri njenom pogubljenju, iz njenog tela poteklo je tada mleko mesto krvi.

Njene mošti čuvaju se na Sinaju.

Pravoslavna crkva proslavlja svetu Ekaterinu 24. novembra po julijanskom kalendaru, tj. 7. decembra po gregorijanskom kalendaru.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „St. Catherine of Alexandria Egyptian martyr”. Britannica. Pristupljeno 16. 1. 2021. (jezik: engleski)
  2. ^ „St. Catherine of Alexandria”. Catholic Online. Pristupljeno 16. 1. 2021. (jezik: engleski)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Napomena: Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz Ohridskog prologa Nikolaja Velimirovića.