Emfizem skrotuma
Emfizem skrotuma | |
---|---|
Klasifikacija i spoljašnji resursi | |
Specijalnost | Urologija |
MedlinePlus | 003160 |
Emfizem skrotuma (ES) ili pneumoskrotum jedna je od retkih sekundarnih promena, koje sa karakterišu prodorom vazduha u potkožno tkivo skrotuma (mošnica).[1][2][3][4] Iako je sam po sebi pneumoskrotum benigna bolest, proces koji je doveo do nakupljanja vazduha u skrotum mora u potpunosti biti razjašnjen, jer je terapija uvek usmerene ka otklanjanju primarnog uzroka.[5]
Prisustvo pneumoskrotuma je često benigno; međutim, u pravom kliničkom okruženju, može biti izuzetno važno i korisno kliničko sredstvo za ranu identifikaciju i blagovremeno lečenje po život opasnih dijagnoza, kao što je npr. tenzioni pneumotoraks.
Epidemiologija[uredi | uredi izvor]
Prva incidenca pneumoskrotuma prijavljena je 1912. godine nakon nefrostomije, a u 21. veku, prijavljeno je nekoliko slučajeva. U literaturi se navodi samo 59 slučajeva koji su dokumentovani između 1972. i 2013. godine, sa različitim etiologijama uključujući uvođenje vazduha u pleuralnu šupljinu. ili trbušnu duplju i lokalne infekcije kao što je Furnijeova gangrena.[6][7]
Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]
Nastaje kao retka komplikacija koja može biti posledica različitih etiologija i može biti od suštinskog značaja u dijagnozi tih uzročnih faktora, posebno onih opasnih po život, kao što su infekcija ili otvorene povreda u regionu skrotuma, ili u udaljenim regionima (što je dosta retko, npr posle povrede grudnog koša[5]).
Pneumoskrotum je stanje koje je definisano vazduhom unutar skrotalne vrećice. Sastoji se od dve prezentacije: emfizema skrotuma i pneumatokele. Stanje nije primarni entitet, već sekundarno u odnosu na druge uzroke.
U nekim etiologijama kao što je infekcija skrotuma kod Furnijeove gangrene, vazduh potiče direktno iz skrotalne kese.[8] Međutim, u retkim slučajevima, poreklo vazduha može biti ekstraskrotalno i može se ppticati iz grudnog koša ili abdomena. Predloženi mehanizam ekstraskrotalnog širenja je preko otvorenog procesa vaginalisa koji može biti prisutan u 15% do 30% odraslih ili kroz disekciju kroz pneumomedijastinum, Skarpinu fasciju u trbušnom zidu ili retroperitonealno tkivo do skrotalne vreće.[8][6][7][9][10][11] Ovaj ekstraskrotalni vazduh je jatrogen u 50% slučajeva zbog invazivnih procedura kao što su kolonoskopije ili sekundarno tupe ili prodorne torakoabdominalne traume.[9][10][11]
Od ovih etiologija, prava incidenca pneumoskrotuma sekundarnog tupe torakalne traume i tenzionog pneumotoraksa je nepoznata zbog oskudice literature o određenoj temi,. Za sada postoji samo nekoliko prijavljenih slučajeva pneumoskrotuma u engleskoj literaturi.[8][6][7][9][10][11]
Jatrogeni pneumoskrotum je veoma neobična komplikacija kolonoskopije i, po opštem pravilu, ima benigni ishod.[12]
Klinička slika[uredi | uredi izvor]
Klinički ES je generalno bezbolno stanje i manifestuje se kao oticanje skrotuma i pojava krepitacija (pucketanja) pri palpaciji skrotuma.
Dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Dijagnoza je relativno jednostavna jer se osim tumefakcije, napetosti i bola, pri palpaciji skrotuma konstatuju krepitacije (pucketanje).
S obzirom na prednost ove patofiziologije i pneumatike opasne po život, kao što je perineum, kao što je etineum . ili pneumotoraks, ne treba zanemariti važnost pronalaženja uzroka pneumoskrotuma u okruženju traume. Ovaj nalaz može dovesti do ranije dijagnoze, ali što je još važnije, pravovremene intervencije koja spašava život.
Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]
Razmatranje različite dijagnoza je važno jer pneumoskrotum može nastati iz ekstragenitalnih anatomskih lokacija i pogrešna dijagnoza ovih stanja može biti potencijalno fatalna.
Terapija[uredi | uredi izvor]
Promena najčešće prolazi bez hirurške terapije. U određenim situacima može se eventualno napravi drenaža iglom za davanje injekcije.
U odsustvu bilo kakvih znakova koji bi ukazivali na intraperitonealnu inflamaciju, izbor lečenja treba da bude pažljivo kliničko posmatranje, uz razumnu upotrebu antibiotika i serijski nadzor pacijenta.[12]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- ^ Firman, R; Heiselman, D; Lloyd, T; Mardesich, P (1993). „Pneumoscrotum”. Annals of Emergency Medicine. 22 (8): 1353—6. PMID 8333643. doi:10.1016/s0196-0644(05)80122-2.
- ^ Watson, H. S.; Klugo, R. C.; Coffield, K. S. (1992). „Pneumoscrotum: Report of two cases and review of mechanisms of its development”. Urology. 40 (6): 517—21. PMID 1466104. doi:10.1016/0090-4295(92)90406-m.
- ^ Yang, B; Jiang, S. X.; Fan, Z. L. (2007). „Pneumoscrotum induced by spontaneous colon perforation: A case report and review of the literature”. Zhonghua nan ke xue = National journal of andrology. 13 (8): 744—5. PMID 17918718.
- ^ Lostoridis, E; Gkagkalidis, K; Varsamis, N; Salveridis, N; Karageorgiou, G; Kampantais, S; Tourountzi, P; Pouggouras, K (2013). „Pneumoscrotum as complication of blunt thoracic trauma: A case report”. Case Reports in Surgery. 2013: 392869. PMC 3557629 . PMID 23401836. doi:10.1155/2013/392869.
- ^ a b Konstantinos G, Nikolaos V, Nikolaos S, Georgios K, Spyridon K, Paraskevi T, Konstantinos P., Eftychios L. „Pneumoscrotum as Complication of Blunt Thoracic Trauma: A Case Report”. Case Reports in Surgery Volume 2013 (2013), Article ID 392869, 4 pages. Pristupljeno 26. 3. 2016.
- ^ a b v Cochetti G, Barillaro F, Cottini E, D'Amico F, Pansadoro A, Pohja S. „Pneumoscrotum: Report of two different cases and review of the literature”. Ther Clin Risk Manag. 11: 581—7. 2015.
- ^ a b v Ono Y, Okubo Y, Hashimoto K, Inokuchi R, Odajima H, Tase C,; et al. (2015). „Massive subcutaneous emphysema, bilateral pneumothorax, pneumomediastinum, pneumoperitoneum, pneumoretroperitoneum, and pneumoscrotum after multiple direct laryngoscopies: An autopsy case report”. J Anesth. 29: 622—6.
- ^ a b v Rowe MI, Copelson LW, Clatworthy HW (1969). „The patent processus vaginalis and the inguinal hernia”. J Pediatr Surg. 4: 102—7.
- ^ a b v Netsch C, Bach T, Gross AJ (2012). „Pneumoscrotum as a consequence of long-term ventilation”. Urologe A. 51: 242—4.
- ^ a b v Humphreys F, Hewetson KA, Dellipiani AW (1984). „Massive subcutaneous emphysema following colonoscopy”. Endoscopy. 16: 160—1.
- ^ a b v Raffin E, Tundo G, Schroeck F (2017). „Pneumoscrotum with extensive penile and abdominal subcutaneous emphysema: A case report of uncertain etiology”. Urol Case Rep. 11: 50—2.
- ^ a b Singh, Sandeep; Thakur, Manika (2008). „Pneumoscrotum after colonoscopy”. Canadian Journal of Gastroenterology (na jeziku: engleski). 22 (4): 411. PMID 18414718. doi:10.1155/2008/510427.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- R. Firman, D. Heiselman, T. Lloyd, and P. Mardesich. „Pneumoscrotum,”. Annals of Emergency Medicine. 22 (8): 1353. –1356, 1993.
- H. S. Watson, R. C. Klugo, and K. S. Coffield,. „“Pneumoscrotum: report of two cases and review of mechanisms of its development,””. Urology. 40 (6): 517. –521, 1992.
- Y.Wakabayashi andW. H. Bush Jr.,. „“Pneumoscrotum ather blunt chest trauma,””. The Journal of Emergency Medicine. 12 (5): 603.–605, 1994.
- E. L. Keyes, (1912). „“Two cases of pneumo-scrotum following nephrotomy,””. The American Journal of Urology and Sexology. 8: 68—71., .
- R. Hasel, S. K. Arora, and D. R. Hickey, “Intraoperative complications of laparoscopic cholecystectomy,” Canadian Journal of Anaesthesia, vol. 40, no. 5 I, pp. 459–464, 1993.
- N. Katkhouda, G. M. R. Campos, E. Mavor, A. Trussler, M. Khalil, and R. Stoppa,. „“Laparoscopic extraperitoneal inguinal hernia repair: a safe approach based on the understanding of rectus sheath anatomy,””. Surgical Endoscopy. 13 (12): 1243. –1246, 1999.
- W. Mazraany, H. Kohli, A. Gabriel, G. R. Machado, M. O.Bojalian, and M. E. Reeves, (2004). „“Massive pneumoscrotum following open gastrostomy,””. Contemporary Surgery. 60: 219—221. , .
- T. W. Hill, L. D. Mills, and C. J. Butts,. „“Pneumoscrotum aer jejunal perforation: a case report,””. Journal of Emergency Medicine. 42 (3): 279. –282, 2009.
- M. I. Rowe, L. W. Copelson, and H. W. Clatworthy,. „“The patent processus vaginalis and the inguinal hernia,””. Journal of Pediatric Surgery. 4 (1): 102. –107, 1969.
- R. S. Snell, “The abdomen: part I—the abdominal wall,” in Clinical Anatomy by Regions, pp. 147–150, Lippincott Williams & Wilkins, Baltimore, Pa, USA, 2007.
- C. M. Zylak, J. R. Standen, G. R. Barnes, and C. J. Zylak,. „“Pneumomediastinum revisited,””. Radiographics. 20 (4): 1043. –1057, 2000.
- M. T. Macklin and C. Macklin, (1944). „“Malignant interstitial emphysema of the lungs and mediastinum as an important occult complication in many respiratory diseases and other conditions: an interpretation of the clinical literature in the light of laboratory experiment,””. Medicine. 23: 281—358., .
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |