Pređi na sadržaj

Eozinofilna upala pluća

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Eozinofilna upala pluća
SinonimiEosinophilic pneumonia
Specijalnostipneumologija

Eozinofilna upala pluća (EUP), eozinofilna pneumonija, plućni infiltrati sa eozinofilijom je grupa retkih infekcija koje napadaju pluća. Karakteriše je nakupljanje eozinofila, belih krvnih zrnaca u plućima i krvi, koje izaziva upalu i druga oštećenja. Uzroci uključuju pušenje, alergijske reakcije i parazitske infekcije. EUP se može pojaviti iznenada ili se polako pogoršati. Lekovi[1] mogu olakšati simptome i sprečiti respiratornu insuficijenciju.[2]

Eozinofilna upala pluća (EUP) je grupa retkih infekcija pluća, kod koje vrsta belih krvnih zrnaca (eozinofila) se nakuplja u plućima i krvi, izazivajući upalu (otok) i oštećenje.

Eozinofilna upala pluća može da pogodi bilo koga u bilo kom uzrastu, sa širokim spektrom uzroka koji uključuju pušenje , alergijsku reakciju i parazitsku bolest okruglih crva . Ako se ne leče, neki slučajevi eozinofilne pneumonije mogu dovesti do teških komplikacija kao što je respiratorna insuficijencija. Eozinofilna upala pluća prema težini kliničke slije može biti: akutna, kada se iznenada razvija i traje kratko i hronična, kada se polako pogoršava tokom dužeg perioda.[3]

Eozinofilna pneumonija nije zarazna. Uz brzu dijagnozu i lečenje odgovarajućim lekovima mogu se sanirati svi simptomi i bolesti i obezbediti potpuni oporavak.

Fiziologija[uredi | uredi izvor]

Eozinofili u perifernoj krvi

Eozinofili su jedan od nekoliko tipova belih krvnih zrnaca koji podržavaju imuni sistem. Ove ćelije proizvodi koštana srž (meko tkivo unutar kostiju) u malom broju (koji je kod zdrave osoba oko 1% do 5% od ukupnog broja belih krvnih zrnaca).

Različiti faktori mogu aktivirati eozinofile, posebno određene supstance (alergene) koje dospeju u respiratorni trakt. Alergije, astma, infekcije, određeni lekovi, rak i neki paraziti koji prolaze kroz plućno tkivo u svom životnom ciklusu (kao što su Aspergillus fumigatus i Pneumocystis jirovecii (Leflerov sindrom))[4] mogu da izazovu aktivaciju eozinofila koja dovodi do povećanja njihovog broja i koncentracije u plućnom tkivu i lučenja različite supstance (enzime, citokine i proteine) za uništavanje nezdravih ćelija.[5]

Kada organizam proizvodi previše eozinofila, u telu se možete razviti upala u tkivima ili organima.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Eozinofilna upala pluća je retka bolest. Prema studiji iz 2020. godine, u medicinskoj literaturi je prijavljeno manje od 200 slučajeva AEUP. Međutim, istraživači veruju da je eozinofilna pneumonija verovatno nedovoljno dijagnostikovana jer njeni simptomi podsećaju na uobičajene virusne bolesti i neka i stanja pluća. Blagi slučajevi mogu ostati neotkriveni, posebno kada je uzrok nepoznat (idiopatski), i nisu statistički obrađeni kao EUP.

Starosne razlike

Eozinofilna upala pluća pogađa ljude svih uzrasta. Iz nepoznatih razloga, većina slučajeva - i težih slučajeva - dostiže vrhunac tokom letnjih meseci.

Polne razlike

Postoje važne razlike u zavisnosti od tipa eozinofilne pneumonije:

  • Akutna eozinofilna upale pluća najčešće se javlja kod muškaraca između 20 i 40 godina.
  • Hronična eozinofilna upala pluća je češći kod žena između 30 i 50 godina.

Faktori rizika

U momentu razboljevanja većina pacijenat sa AEUP su pušači, a većina pacijenata sa HEUP su nepušači. Više od polovine obolelih ima alergijske bolesti, uključujući astmu, ekcem (atopijski dermatitis) ili alergijski rinitis (peludna groznica).

Etiologija[uredi | uredi izvor]

Eozinofilna upala pluća ima mnogo uzroka, kako zaraznih tako i neinfektivnih, od kojih su neki za sada nepoznati. Postoji izvesna sumnja da je barem akutni oblik rezultat odgovora tela na neki neidentifikovani agens iz okoline.[6]

Uobičajeni poznati uzroci uključuju:[7]

  • alergijske reakcije.
  • gljivice (obično aspergiloza ).
  • udahnuti toksini, kao što su hemijska isparenja ili čestice metala (koji se nalaze u vazduhu) ili prašina.
  • lekove, uključujući najčešće korišćene antibiotike, nesteroidne antiinflamatorne lekove (NSAID) ili selektivne inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI).[8]
  • pušenje duvana, posebno kod pacijenata koji su promenili navike pušenja cigareta (počeli da pušite prvi put ili puše češće).[9]
  • autoimune bolesti ili inflamatorne bolesti.

EUP se takođe može razviti kao rezultat infekcije, obično uključujući parazite. Retko se javlja kod ljudi sa kovidom19.

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Eozinofilna pneumonija se može razviti na nekoliko različitih načina u zavisnosti od osnovnog uzroka bolesti. Eozinofili igraju centralnu ulogu u odbrani tela od infekcije parazitima. Mnoge bolesti, kao što su astma i ekcem, nastaju kada eozinofili preterano reaguju na okidače iz okoline i oslobađaju višak hemikalija, na primer, citokina i histamina. Zajednička karakteristika među različitim uzrocima eozinofilne pneumonije je prekomerna reakcija eozinofila ili disfunkcija u plućima.

Lekovi i izloženost životnoj sredini[uredi | uredi izvor]

Vatrogasac iz Njujorka razvio je eozinofilnu upalu pluća nakon udisanja prašine iz Svetskog trgovinskog centra 11. septembra 2001.

Lekovi, zloupotreba supstanci i izloženost okolini mogu izazvati disfunkciju eozinofila.[10] Lekovi kao što su nesteroidni antiinflamatorni lekovi (npr. ibuprofen), nitrofurantoin, fenitoin, L-triptofan, daptomicin[11] i ampicilin, kao i lekovi za zloupotrebu kao što su inhalacioni heroin i kokain mogu da izazovu alergijski odgovor koji dovodi do pneumonifilije.

Hemikalije kao što su sulfiti, aluminijum silikat i dim cigareta mogu izazvati eozinofilnu upalu pluća kada se udahnu. Tako ne npr. vatrogasac iz Njujorka razvio eozinofilnu upalu pluća nakon udisanja prašine iz porućenog Svetskog trgovinskog centra 11. septembra 2001. godine.[12]

Parazitske infekcije[uredi | uredi izvor]

Paraziti izazivaju eozinofilnu upalu pluća na tri različita načina. Paraziti mogu ili da napadnu pluća, da žive u plućima kao deo svog životnog ciklusa ili da se šire u pluća krvotokom. Eozinofili zatim migriraju u pluća kako bi se borili protiv parazita i izazivaju eozinofilnu upalu pluća kada ispuste svoj sadržaj. Važni paraziti koji napadaju pluća uključuju plućne metilje Paragonimus i trakavicu Echinococcus i Cysticercosis. Važni paraziti koji naseljavaju pluća kao deo njihovog normalnog životnog ciklusa uključuju crve (helminte) Ascaris lumbricoides, Strongyloides stercoralis i ankilostome Ancylostoma duodenale i Necator americanus. Kada je eozinofilna pneumonija uzrokovana helmintima, često se naziva "Leflerov sindrom". Poslednja grupa parazita izaziva eozinofilnu upalu pluća kada se njihova jaja krvotokom prenose u pluća. Ovo može uključivati Trichinella spiralis, Strongyloides stercoralis, Ascaris lumbricoides,, ankilostome i šistozome.[13]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Postoje tri glavne vrste eozinofilne upale pluća, a to su:

  • Akutna eozinofilna upale pluća (AEUP): Ovaj tip se brzo pogoršava kako nivo kiseonika u krvi pada. Većina pacijenata sa AEUP se potpuno oporavlja nakon lečenja.
  • Hronična eozinofilna upala pluća (HEUP): Ovaj tip upale pluća se polako pogoršava, tokom nekoliko dana ili nedelja. Ako se ne leči, može trajati nedeljama ili mesecima i dovesti do ozbiljnih simptoma.[14]
  • Leflerov sindrom (jednostavna plućna eozinofilna upala, ili sindrom eozinofile upale pluća (SEUP).[15] Ovaj oblik eozinofilne pneumonije ne mora izazvati simptome ili može izazvati samo blage simptome kao što je suv kašalj. SEUP se javlja zbog parazitske infekcije (crvi ). Sa lečenjem, stanje se obično rešava u roku od mesec dana.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinička slika EUP može uključivati bilo koji od sledećih simptoma:[16]

  • bol u grudima
  • suvi kašalj
  • groznica
  • opšte loše osećanje
  • ubrzano disanje
  • osip
  • kratak dah
  • sviranje u grudima (vizing)

Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih, a mogu se normalizovati i bez lečenja.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Eozinofilna upala pluća se dijagnostikuje u jednoj od tri okolnosti, kada:[17]

  • kompletna slika krvnih zrnaca otkrije povećane eozinofile
  • biopsija identifikuje višak eozinofila u plućnom tkivu, ili kada je previše eozinofila u plućima u tečnosti dobijenoj bronhoskopijom .

Specifične parazitske infekcije se dijagnostikuju nakon što se ispita izloženost osobe uobičajenim parazitima i urade laboratorijski testove kako bi se otkrio verovatni uzrok.

Ako se ne pronađe osnovni uzrok, dijagnoza se postavlja na osnovu sledećih kriterijuma.

Akutna eozinofilna upala pluća je najverovatnije udružena sa respiratornom insuficijencijom nakon akutne febrilne bolesti koja traje obično manje od nedelju dana, prisutne su promena u više oblasti i tečnosti u oblasti koja okružuje pluća (ustanovljeno na rendgenskom snimku grudnog koša) i više od 25% eozinofila. Druge tipične laboratorijske abnormalnosti uključuju povećan broj belih krvnih zrnaca, brzinu sedimentacije eritrocita i nivo imunoglobulina E.

Hronična eozinofilna upala pluća je verovatno prisutna kada simptomi bolesti traju duže od mesec dana.[18] Tipični laboratorijski testovi za uključuju previše eozinofila u krvi, visoku stopu sedimentacije eritrocita, anemiju zbog nedostatka gvožđa i povećanje trombocita . Rendgenski snimak grudnog koša može pokazati abnormalnosti bilo gde, ali najspecifičniji nalaz je uvećana senka na periferiji pluća, daleko od srca.[19]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Eozinofilna upala plućauključuje simptome koji podsećaju na mnoge uobičajene virusne bolesti i respiratorna stanja, što otežava precizno postavljanje dijagnoze. Ove bolesti i stanja uključuju:[20]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Blagi slučajevi EUP možda neće zahtevati lečenje, dok je težim i hronični bolesnicima može biti potrebno duže lečenje. Kako ponekad lek koji se uzimate izaziva EUP, lekar će pacijentu preporučiti da prestanete da uzimate taj lek.

Ako je potrebno lečenje, zdravstveni radnici leče tri glavna tipa eozinofilne upale pluća koristeći lekove za upravljanje osnovnim uzrokom i njegovim simptomima.

Kortikosteroidi za smanjenje otoka (upale) su standardna terapija i veoma efikasni.[21]

U teškim slučajevima AEUP mogu se primeniti druge tretmane za sprečavanje respiratorne insuficijencije:

  • dodatna terapija kiseonikom
  • glukokortikoidi (vrsta kortikosteroida).

Ljudi sa HEUP često moraju da uzimaju steroide tokom dužeg perioda, obično mesecima.

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Oporavak od eozinofilne upale pluća zavisi od vrste i težine bolesti. Mnogi oboleli sa akutnom eozinofilnom upalom pluća brzo se oporavljaju, ponekad u roku od 48 sati nakon terapije steroidima. Dok je većini obolelih potrebno od jedne do dve nedelje da se potpuno izleče. Većina obolelih koji dobiju hitan tretman za eozinofilnu upalu pluća imaju odličnu prognozu. Lekovi za AEUP mogu dramatično olakšati simptome i dovesti do potpunog oporavka.[22]

Ako boluje od hronične eozinofilne upale pluća, pacijent će verovatno koristiti oralni steroid (prednizon) tokom dužeg perioda - mesecima ili čak godinama. Takođe može koristiti terapiju za bilo koja osnovna stanja kao što je npr. astma.[23] Više od 50% obolelih od HEUP dožive ponovnu pojavu bolesti (relaps) koja zahteva duži tretman steroidima, ponekad i više puta. tokom celog života kako bi se simpptomi hronične eozinofilne upale pluća ublažili.[24]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Bartal, Carmi; Sagy, Iftach; Barski, Leonid (2018). „Drug-induced eosinophilic pneumonia”. Medicine. 97 (4): e9688. ISSN 0025-7974. doi:10.1097/md.0000000000009688. 
  2. ^ Cottin, Vincent; Cordier, Jean-François (2010), Eosinophilic Lung Diseases, Elsevier, str. 1469—1495, ISBN 978-1-4160-4710-0, Pristupljeno 2023-12-12 
  3. ^ „Simple pulmonary eosinophilia: MedlinePlus Medical Encyclopedia”. medlineplus.gov (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-12-12. 
  4. ^ Kim, Kami; Weiss, Louis M.; Tanowitz, Herbert B. (2016), Parasitic Infections, Elsevier, str. 682—698.e8, Pristupljeno 2023-12-12 
  5. ^ Klion, Amy D.; Weller, Peter F. (2014), Eosinophilia and Eosinophil-Related Disorders, Elsevier, str. 1205—1223, ISBN 978-0-323-08593-9, Pristupljeno 2023-12-12 
  6. ^ Idiopathic acute eosinophilic pneumonia, Qeios, 2020-02-10, Pristupljeno 2024-01-31 
  7. ^ Zhang, Xu-Feng; Liu, Xue-Min; Wei, Tao; Liu, Chang; Li, Mu-Xing; Long, Zhi-Da; Lv, Yi (2013-06-22). „Clinical characteristics and outcome of hepatocellular carcinoma in children and adolescents”. Pediatric Surgery International. 29 (8): 763—770. ISSN 0179-0358. doi:10.1007/s00383-013-3334-4. 
  8. ^ Higashi, Yoshitsugu; Nakamura, Shigeki; Tsuji, Yasuhiro; Ogami, Chika; Matsumoto, Kaoru; Kawago, Koyomi; Tokui, Kotaro; Hayashi, Ryuji; Sakamaki, Ippei (2018). „Daptomycin-induced Eosinophilic Pneumonia and a Review of the Published Literature”. Internal Medicine. 57 (2): 253—258. ISSN 0918-2918. doi:10.2169/internalmedicine.9010-17. 
  9. ^ Fayyaz, Beenish (2018-05-04). „Acute eosinophilic pneumonia associated with smoking: a case report”. Journal of Community Hospital Internal Medicine Perspectives. 8 (3): 119—122. ISSN 2000-9666. doi:10.1080/20009666.2018.1466601. 
  10. ^ Bartal C, Sagy I, Barski L (2018). „Drug-induced eosinophilic pneumonia”. Medicine. 97 (4): e9688. 
  11. ^ Research, Center for Drug Evaluation and (2019-06-28). „FDA Drug Safety Communication: Eosinophilic pneumonia associated with the use of Cubicin (daptomycin)”. FDA (na jeziku: engleski). 
  12. ^ Rom, William N.; Weiden, Michael; Garcia, Roberto; Yie, Ting An; Vathesatogkit, Pratan; Tse, Doris B.; McGuinness, Georgeann; Roggli, Victor; Prezant, David (2002-09-15). „Acute Eosinophilic Pneumonia in a New York City Firefighter Exposed to World Trade Center Dust”. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. 166 (6): 797—800. ISSN 1073-449X. doi:10.1164/rccm.200206-576oc. 
  13. ^ Mandell, L. A. (1995-03-01). „Respiratory Infections: Diagnosis and Management By James E. Pennington. 3rd ed. New York: Raven Press, 1994. 881 pp., illustrated. $99”. Clinical Infectious Diseases. 20 (3): 733—734. ISSN 1058-4838. doi:10.1093/clinids/20.3.733-a. 
  14. ^ To, Masako; Kono, Yuta; Yamawaki, Satoshi; Soeda, Seiko; Katsube, Otohiro; Kishi, Hirohisa; To, Yasuo (2018). „A case of chronic eosinophilic pneumonia successfully treated with mepolizumab”. The Journal of Allergy and Clinical Immunology: In Practice. 6 (5): 1746—1748.e1. ISSN 2213-2198. doi:10.1016/j.jaip.2018.06.017. 
  15. ^ „Lofflerov sindrom - Stetoskop.info”. web.archive.org. 2008-03-02. Arhivirano iz originala 02. 03. 2008. g. Pristupljeno 2024-01-31. 
  16. ^ Akuthota P, Weller PF (2012). „Eosinophilic pneumonias”. Clinical Microbiology Reviews. 25 (4): 649—660. 
  17. ^ De Giacomi, Federica; Vassallo, Robert; Yi, Eunhee S.; Ryu, Jay H. (2018-03-15). „Acute Eosinophilic Pneumonia. Causes, Diagnosis, and Management”. American Journal of Respiratory and Critical Care Medicine. 197 (6): 728—736. ISSN 1073-449X. doi:10.1164/rccm.201710-1967ci. 
  18. ^ Carrington CB, Addington WW, Goff AM; et al. (1969). „Chronic eosinophilic pneumonia”. New England Journal of Medicine. 280 (15): 787—798. 
  19. ^ Matsuse H, Shimoda T, Fukushima C; et al. (1997). „Diagnostic problems in chronic eosinophilic pneumonia”. Journal of International Medical Research. 25 (4): 196—201. .
  20. ^ Curtis, Casey; Ogbogu, Princess U. (2015). „Evaluation and Differential Diagnosis of Persistent Marked Eosinophilia”. Immunology and Allergy Clinics of North America. 35 (3): 387—402. ISSN 0889-8561. doi:10.1016/j.iac.2015.04.001. 
  21. ^ Martin, N.; Brightling, C. E.; Pavord, I. D. (2010-09-23). „Eosinophils best marker of steroid response”. Thorax. 66 (8): 730—730. ISSN 0040-6376. doi:10.1136/thx.2010.144592. 
  22. ^ Martin N, Brightling CE, Pavord ID (avgust 2011). „Eosinophils best marker of steroid response”. Thorax. 66 (8): 730. ; author reply 730-1.
  23. ^ Naughton, Michael; Fahy, John; FitzGerald, Muiris X. (1993). „Chronic Eosinophilic Pneumonia”. Chest. 103 (1): 162—165. ISSN 0012-3692. doi:10.1378/chest.103.1.162. 
  24. ^ Durieu J, Wallaert B, Tonnel AB. Long-term follow-up of pulmonary function in chronic eosinophilic pneumonia. Groupe d’Etude en Pathologie Interstitielle de la Société de Pathologie Thoracique Du Nord. European Respiratory Journal. 10 (2): 286—291. 1997.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Klasifikacija
Spoljašnji resursi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).