Episkop bokokotorski Dositej

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Dositej
(Jović)
Lični podaci
Datum rođenja(1856-10-16)16. oktobar 1856.
Mesto rođenjaDrniš, Austrijsko carstvo
Datum smrti12. oktobar 1910.(1910-10-12) (53 god.)
Mesto smrtiKotor, Austrougarska

Dositej Jović (Drniš, 4/16. oktobar 1856Kotor, 29. septembar/12. oktobar 1910) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Episkop Dositej rođen je 16. oktobra 1856. godine u Drnišu, u Dalmaciji i kršten kao Dragomir. Potiče iz ugledne drniške srpske porodice. Nakon osnovne škole u Drnišu, maturirao je u Zadarskoj višoj gimnaziji. Završio je Zadarsku bogosloviju 1875-1879. godine sa odličnim uspehom.

U čin đakona rukopoložio ga je episkop dalmatinski Stefan (Knežević) 25. januara 1877, a za prezvitera - jeromonaha na Božić 1878. godine. Zatim je dve godine 1878-1880. služio kao ekonom u bogoslovskom internatu. Od početka 1881. do početka 1884. godine službovao je kao pravoslavni sveštenik - administrator parohije u Kistanjima. Pozvan je onda u Zadar 1884. godine, kao pomoćni izvestilac Konzistorije, gde je postao predsednik, pa arhimandrit potpredsednik 19. marta 1886. godine.[1]

Takođe je bio referent, knjigovođa i blagajnik više godina pri zadarskoj Konzistoriji. Kasnije se ispostavilo (kada je već bio vladika) da je proneverio preko 70.000 kruna koji su pripadali Konzistoriji, zbog čega je trebalo da odgovara.

Pre izbora za episkopa bio je 25 godina član - predsednik konzistorije i saradnik episkopa dalmatinskih Stefana i Nikodima (Milaša). Arhimandritom je postao 1886. godine. Nakon smrti episkopa Stefana Kneževića upravljao je (1890) dalmatinskom eparhijom.

Predavao je kao jeromonah na Zadarskoj bogosloviji.[2] Bio je nosilac od 1896. godine srpskog Ordena Sv. Save III reda, crnogorskog Ordena Danilovog III reda i austrijskog Ordena gvozdene krune III reda.[3] Bila mu je 1896. godine ponuđenja mitropolijska stolica u Sarajevu, ali je nije prihvatio.

Dobio je od episkopa Nikodima Milaša 1905. godine vladičansku mitru.

Za episkopa bokokotorskog posvećen je u grčkom hramu Svete Trojice u Beču 21. novembra 1908. godine. Posvetili su ga mitropolit bukovinski Vladimir (Repta) i episkop dalmatinsko-istarski Nikodim (Milaš), članovi Sinoda „veštačke“ srpsko-rumunsko-ruske Bukovinsko-dalmatinske mitropolije.

Život je završio tragično 12. oktobra 1910. godine. Zbog velike pronevere novca, za vreme dok je bio blagajnik konzistorijalni u Zadru, vladika se pritisnut sa svih strana, ubio iz pištolja.[4] Sahranjen je u porti manastira Savine kod Herceg Novog.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Srđ", Dubrovnik 15. avgust 1906.
  2. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 9. oktobar 1894.
  3. ^ "Srpski sion", Sremski Karlovci 31. jul 1906.
  4. ^ "Mešovita građa", Beograd 12/1983.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Episkop bokokotorski
19061910.