Episkop šabačko-valjevski Sava

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sava Nikolajević
Lični podaci
Datum rođenja1784.
Mesto rođenjaKupinovo,
Datum smrti1847.
Mesto smrtiŠabac,
Episkop šabački
Godine(1844-1847)
PrethodnikMaksim Savić
NaslednikMeletije Marković

Sava Nikolajević (Kupinovo, oko 1784Šabac, 9/21 januar 1847) bio je srpski sveštenik u Kupinovu, protojerej okruga rudničkog i episkop šabački.

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Rođen je oko 1784. godine u Kupinovu u Sremu [1]. 1809. godine beogradski mitropolit Leontije ga je rukopoložio za sveštenika. 1813. godine, nakon propasti Prvog srpskog ustanka vratio se u Srem, gde je jedno vreme bio kapelan svom ocu Nikoli [2].

Kada je počeo Drugi srpski ustanak sa ocem je prešao u Srbiju. Tamo se sastao sa Pavlom Cukićem, Maksimom Krstićem i Jovicom Milutinovićem. Po dogovoru sa Petrom Molerom i Simom Nenadovićem u Srbiju su odmah prešli Cukić, Krstić i Milutinović, a Sava je ostao sa ocem još tri dana da nabavi municije i baruta i prikupi još dobrovoljaca. Po dolasku u Srbiju Savin otac Nikola je postao arhimandrit manastira Moravice, a Sava je postao protojerej rudničkog okruga. Zbog dinastičke promene morao je 1840. da napusti Srbiju, pa je otišao u Vidin, gde se zamonašio.8) U Srbiju se vratio 1842, kada je dobio amnestiju.9) Postao je starešina manastira Bogovađe [3]. Nakon što je vladika Maksim Savić bio ubijen januara 1844. Sava je postao novi šabački episkkop 11) od 16. aprila 1844.

Umro je 21. januara 1847. i sahranjen je u Sabornoj crkvi u Šapcu.

Akademik[uredi | uredi izvor]

Počasni je član Društva srpske slovesnosti od januara 1846.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Episkop šabački
1844-1847

Izvori[uredi | uredi izvor]