Estonska kuhinja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tradicionalna estonska kuhinja se u velikoj meri zasnivala na mesu i krompiru, i na ribi u priobalnim i jezerskim oblastima, ali sada ima uticaj mnogih drugih kuhinja, uključujući raznovrsnu internacionalnu hranu i jela, uz brojne doprinose iz tradicije obližnjih zemalja. Skandinavski, nemački, ruski, letonski, litvanski i drugi uticaji su odigrali svoju ulogu. Najtipičnija hrana u Estoniji bili su raženi hleb, svinjetina, krompir i mlečni proizvodi. [1] Navike u ishrani Estonije su istorijski bile usko povezane sa godišnjim dobima. U pogledu osnovnih namirnica, Estonija čvrsto pripada evropskom „pojasu“ piva, votke, raženog hleba i svinjskog mesa.

iverak

Prvo jelo tradicionalne estonske kuhinje bazira se na hladnim jelima — izboru kiselih krastavaca, mesa i kobasica koje se služe sa krompir salatom (kartulisalat) ili rosolje, estonsko jelo sa potpisom skoro identično švedskoj sillsallad, na bazi cvekle, krompira i haringe. [2] Mala peciva koja se zovu pirukad (pirukas u jednini) — srodnik pirozhki — punjene mesom, kupusom, šargarepom, pirinčem i drugim nadjevima ili mešavinama su takođe popularni, a često se služe sa bujonom. Haringa je uobičajena među ostalim ribama kao deo estonskog hladnog stola. Dimljena ili marinirana jegulja, jela od rakova i uvezeni rakovi i škampi smatraju se delicijama. Jedno od estonskih nacionalnih jela je räim (baltička patuljasta haringa), zajedno sa papalinama. Iverak i smuđ su takođe popularni.

Kiluvõileib

U 20. veku postao je popularan poseban sendvič pod nazivom kiluvõileib. Ovaj sendvič se sastoji od tradicionalnog otvorenog sendviča od raženog hleba sa tankim slojem putera i slojem vurtsikilua (kiseljene baltičke papaline) kao prelivom. Kriške kuvanih jaja, majonez i kulinarsko bilje su opcioni dodatni dodaci.

Supe[uredi | uredi izvor]

Supe se mogu jesti pre glavnog jela, ali tradicionalno čine glavni obrok i najčešće se prave od mesa ili pilećeg temeljca pomešanog sa raznim povrćem. Supe se takođe mešaju sa pavlakom, mlekom i jogurtom. Supa od graška je takođe prilično popularna. [2] Jedinstveni oblik estonske supe je leivasupp („hlebna supa“), koja je vrsta slatke supe koja se pravi od crnog hleba i jabuka, obično se služi sa pavlakom ili šlagom, često začinjena cimetom i šećerom.

Glavno jelo[uredi | uredi izvor]

Crni raženi hleb se takođe jede kao kafanska užina.

Crni raženi hleb (rukkileib) prati skoro svaku slanu hranu u Estoniji. Estonci i dalje cene svoje sorte hleba od crne raži.

Deserts[uredi | uredi izvor]

Estonski kisel od crvene ribizle

Specifični deserti uključuju kisel, kohuke (užinu sa skutom) i kama. Drugi uobičajeni estonski deserti su manavaht (krem od griza i soka ili voća), kohupiimakreem (kremasta skuta), kompot i marcipan. Pite od rabarbare su takođe omiljene. Još jedan popularan desert je kringel, slatki hleb sa kvascem koji je često začinjen kardamomom. Palačinke su takođe tradicionalne, uobičajene i popularne. Pržene su i obično su sa slatkim filovima, ali mogu biti i slane. Vastlakukel, peciva začinjena kardamomom sa šlagom je tradicionalna estonska slatka peciva, posebno popularna. [3]

U sovjetsko vreme, Estonci su izmislili nekoliko jednostavnih deserta koji se najčešće jedu tokom rođendana, posebno dečijih. Nekoliko takvih primera su kirju koer (kakao i puter koji se pomešaju sa izmrvljenim kolačićima i marmeladom, a zatim stavljaju u zamrzivač na jednu noć), kas Artur (meki karamela i puter koji se pomešaju sa kukuruznim štapićima, a zatim stavljaju u zamrzivač na jednu noć). noć) i kupsisetort (slojeviti kolač koji se pravi od kalevskih kolačića kvadratnog oblika.

Pića[uredi | uredi izvor]

Domaća vina su uglavnom voćna vina.

Tradicionalno popularno piće kali, slično kao kvass, ponovo je postao popularniji. Medovina (mõdu), piće koje je bilo najpopularnije u antičko doba, gotovo je potpuno nestalo. Brezov sok (kasemahl) pića su takođe prilično popularna. Danas je lokalno skuvano pivo izbor broj jedan uz hranu; različiti sokovi ili jednostavno voda su glavni bezalkoholni izbor. Dve od najstarijih estonskih pivara su A. Le Cok, osnovana 1807. i Saku pivara, osnovana 1820. godine. Vino je drugo alkoholno piće koje se najčešće pije, ali njegovu potrošnju u litrima zasjenjuje potrošnja piva koja je otprilike 5 puta veća od konzumiranja vina ili konzumiranja svih žestokih pića. [4] Tu su i estonska voćna vina od jabuka ili različitih bobica. Estonci su takođe ponosni na svoju votku i druga žestoka pića, kao što je biljni liker Vana Talin .

Mleko (piim) takođe često piju deca i odrasli. Ostali mlečni proizvodi osim mleka uključuju kefir i takođe hapupiim („kiselo mleko“) i pett. Mlečni proizvodi iz mesta Andre, dobro su poznati kao deo estonske kuhinje vezane za mlečne proizvode. [5]

Godišnja doba[uredi | uredi izvor]

Leto i proleće[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno u leto i proleće, Estonci vole da jedu sve sveže — bobice, začinsko bilje, povrće i sve ostalo što dolazi direktno iz bašte. Lov i ribolov su bili uobičajeni u istoriji. Danas su one ostale kao popularna zabava. Leti je popularno roštiljati.

Zima i Božić[uredi | uredi izvor]

Tokom zimskih meseci na trpezu se donose džem, konzerve i kiseli krastavci. U prošlosti, kada je privreda bila uglavnom poljoprivredna, sakupljanje i čuvanje voća, pečuraka i povrća za zimu bilo je od suštinskog značaja. Danas je skupljanje i konzerviranje ređe jer se gotovo sve može kupiti u prodavnicama, ali je pripremanje zimnice i dalje veoma popularno na selu i za mnoge zadržava svoj šarm, za razliku od komercijalizacije navika u ishrani.

Krvavica, pečena guska, hleb sa sepikom, švargla, kiseli kupus sa krompirom pečenim u rerni i kuvano vino bili su deo tradicionalnog estonskog menija su uglavnom božićni specijaliteti. Takođe, tipične božićne poslastice bile su jabuke, mandarine, medenjaci, kisela bundeva i džem od brusnica.

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]