Žil Beje
Žil Beje | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 26. avgust 1813. |
Mesto rođenja | Pariz, Francuska |
Datum smrti | 7. maj 1876.62 god.) ( |
Mesto smrti | Pariz, Francuska |
Nacionalnost | FRA |
Naučni rad | |
Polje | Medicina |
Žil Beje (franc. Jules Béhier; Pariz, 26. avgust 1813 — 7. maj 1876) je bio francuski lekar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je 26. avgusta 1813. u Parizu. Godine 1837. doktorirao je disertacijom Recherches sur quelques points de pathologie. Godine 1844. stekao je agregaciju i 1849. postao je bolnički lekar. Godine 1864. počeo je da radi na katedri za internu patologiju na Sorboni. Kao profesor radio je na Otel Dju u Parizu (1869—76). Godine 1866. postao je član Nacionalne medicinske akademija (odeljenje za patološku anatomiju).[1]
Zaslužan je za popularizaciju brizgalice u Francuskoj,[2] koja je izumljena 1853.[3] Takođe je poznat po svom pionirskom eksperimentisanju sa narceinom,[4] i po zalaganju za hidroterapiju (hladne vodene kupke) i alkohol za lečenje tifoida.[5] Sa dermatologom Alfredom Hardijem povezan je sa „Behier-Hardijev simptom” (poznat i kao „Behier-Hardijeva afonija”), opisan kao gubitak glasa, znak ranih stadijuma plućne gangrene.
Dela[uredi | uredi izvor]
- Traité élémentaire de pathologie (sa Alfred Hardijem), (3 dela, 1844—55).
- Conférences de clinique médicale, faites à la Pitié, 1861-1862 (sa Akileom Adrijenom Prustom), 1864.
- A Contribution to the history of Leucemia (Intestinal Leucemia), (na engleskom jeziku, 1868).
- Transfusion du sang : opérée avec succès chez une jeune femme, 1874.
- Sur le traitement du rhumatisme, 1876.[6]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Behier, Louis Félix Jules Sociétés savantes de France
- ^ Lectures on clinical medicine: delivered at the Hotel-Dieu, Paris, Volume 35 edited by Pierre Victor Bazire
- ^ 1000 Inventions and Discoveries
- ^ The Boston Medical and Surgical Journal, Volume 72
- ^ Medical news and library, Volume 32
- ^ IDREF.fr bibliography