Zdravko Mandić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zdravko Mandić
Lični podaci
Datum rođenja1935.
Mesto rođenjaStrigova, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti16. avgust 2012.(2012-08-16) (76/77 god.)
Mesto smrtiNovi Sad, Srbija

Zdravko Mandić (Strigova, Potkozarje, Kraljevina Jugoslavija, 1935Novi Sad, Srbija 16. avgust 2012) bio je srpski slikar akvarela.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Akademiju likovnih umetnosti završio je u Beogradu u klasi profesora Zorana Petrovića, a magistrirao na istoj Akademiji u klasi profesora Mila Milunovića 1965. godine. Član Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS) bio je od 1963. godine.

U Zrenjanin se doselio 1965. godine. Četiri godine kasnije zaposlio se u Savremenoj galeriji u Zrenjaninu, gde je na mestu direktora bio od 1974. do odlaska u penziju, 1994. godine. Jedan je od osnivača Likovne kolonije Ečka. Ukupno je priredio preko 150 samostalnih izložbi.[1]

Dela mu se nalaze u galerijama i u privatnim kolekcijama širom sveta.

Godine 2010. obeležio je pedeset godina rada.

Preminuo je 16. avgusta 2012. godine u Novom Sadu.

Legat u Novim Kozarcima[uredi | uredi izvor]

Slike iz legata Zdravka Mandića na izložbi u Kikindi, jula 2015.

Godine 1989. Zdravko Mandić poklonio je kolekciju od 24 retrospektivne slike Narodnom muzeju Kikinda, uz uslov da kolekcija bude stalno izložena u Novim Kozarcima. Vremenom je autor povukao 7 slika, tako da legat broji 17 radova. Legat je smešten u Umetničkoj galeriji Zdravko Mandić u Novim Kozarcima.

Nagrade[uredi | uredi izvor]

Dobio je više prestižnih nagrada za slikarstvo u zemlji i inostranstvu, a najznačajnije su mu Masarikova nagrada u Pragu, Velika nagrada na Bijenalu jugoslovenskog akvarela u Karlovcu, nagrada na Trinaestonovembarskom salonu na Cetinju i mnoge druge. Godine 2001. dobio je Nagradu Sava Šumanović.[2][3]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ RTV; Izložba posvećena Zdravku Mandiću
  2. ^ „Dodela Nagrade Sava Šumanović. Kultura Novi Sad. Pristupljeno 25. 5. 2020. 
  3. ^ Beograd, Beta, N1 (2021-03-25). „Urošu Đuriću nagrada "Sava Šumanović". N1 (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]