Zdravlje u Indoneziji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Na zdravlje u Indoneziji utiču brojni faktori. Indonezija ima preko 26.000 zdravstvenih ustanova; 2.000 bolnica, 9.000 domova zdravlja i privatnih klinika, 1.100 stomatoloških klinika i 1.000 optičara. [1] U zemlji nedostaju lekari sa samo 0,4 lekara na 1.000 stanovnika. [2] U 2018. potrošnja Indonezije na zdravstvenu zaštitu iznosila je 38,3 milijarde dolara, 4,18% njihovog BDP-a, a očekuje se da će porasti na 51 milijardu dolara u 2020. [3]

Indonezija je 2014. uvela svoj univerzalni program zdravstvene zaštite, Jaminan Kesehatan Nasional (JKN), koji obezbeđuje BPJS Kesehatan (Badan Penyelenggara Jaminan Sosial Kesehatan, Agencija za zdravstveno osiguranje). [4] Trenutno pokriva preko 200 miliona ljudi. Oko 20 miliona ljudi u Indoneziji je pokriveno privatnim zdravstvenim osiguranjem. [2]

Inicijativa za merenje ljudskih prava [5] nalazi da Indonezija ispunjava 84,1% onoga što bi trebalo da ispuni za pravo na zdravlje na osnovu svog nivoa prihoda. [6] Kada se posmatra pravo na zdravlje dece, Indonezija ostvaruje 93,5% onoga što se očekuje na osnovu svojih trenutnih prihoda. [6] U pogledu prava na zdravlje odraslog stanovništva, zemlja ostvaruje samo 87,1% očekivanog na osnovu nivoa prihoda u zemlji. [6] Indonezija spada u "veoma lošu" kategoriju kada se ocenjuje pravo na reproduktivno zdravlje jer nacija ispunjava samo 71,9% onoga što se očekuje da nacija postigne na osnovu resursa (prihoda) kojima raspolaže. [6]

Populacija[uredi | uredi izvor]

Od septembra 2020. godine, Indonezija ima 247 miliona stanovnika i gustinu naseljenosti od 151 po km2. [7] 29% stanovništva Indonezije je mlađe od 15 godina, a samo 5% je starije od 65 godina. Više od 28 miliona živi ispod granice siromaštva od 17 američkih dolara mesečno, a oko polovine stanovništva ima prihode koji nisu mnogo veći od nje.

Očekivano trajanje života[uredi | uredi izvor]

Razdoblje Očekivano trajanje života u godine Razdoblje Očekivano trajanje života u godine
1950–1955 41.75 1985–1990 61.29
1955–1960 45.07 1990–1995 63.32
1960–1965 48.18 1995–2000 65.16
1965–1970 51.05 2000–2005 66.40
1970–1975 54.02 2005–2010 68.31
1975–1980 56.69 2010–2015 70.01
1980–1985 59.21 2015–2020 71.41

Izvor: Ujedinjene nacije [8]

Stopa smrtnosti[uredi | uredi izvor]

Uočeni umrli na 1000 živorođenih 1990 2000 2010 2019
Ispod 28 dana 30.6 22.8 17.4 12.4
Ispod 1 godine 61.8 41 28 20.2
Ispod 5 godina 84 52.2 33.9 23.9

Izvor: Svetska banka [9]

Plodnost[uredi | uredi izvor]

Godina Rođenja po ženama Rate
2017 2.346 Pad od 1,1% u odnosu na 2016
2018 2.320 Pad od 1,11% u odnosu na 2017
2019 2.300 Pad od 0,86% u odnosu na 2018
2020 2.280 Pad od 0,87% u odnosu na 2019

Izvor: Macrotrends [10]

Zdravstvena zaštita majke i deteta[uredi | uredi izvor]

Nove sertifikovane babice u Južnom Sulavesiju, Indonezija

Stopa smrtnosti majki za 2010. godinu na 100.000 rođenih za Indoneziju je 240. Ovo se poredi sa 228,6 u 2008. i 252,9 u 1990. godini. Stopa mortaliteta mlađih od 5 godina na 1.000 rođenih je 41, a smrtnost novorođenčadi kao procenat mortaliteta mlađih od 5 godina je 49. U Indoneziji je nedostupan broj babica na 1.000 živorođenih, a životni rizik od smrti za trudnice je 1 od 190. [11]

Stopa smrtnosti majki u 2012. na 100.000 živorođenih iznosi 359 smrtnih slučajeva, što je značajno povećanje u odnosu na podatke iz 2010. sa 220 smrtnih slučajeva i daleko od cilja MCR-a od 102 smrti do kraja 2015. Glavni uzrok smrti su teško postnatalno krvarenje zbog nedostatka redovne kontrole trudnoće, iako podaci Nacionalnog odbora za planiranje porodice i Centralne statističke agencije pokazuju poboljšanje sa 93 procenta žena koje su dobile prenatalnu negu u 2007. povećano na 96 procenata u 2012. godini. [12]

Kvalitet i način života[uredi | uredi izvor]

Kvalitet vode[uredi | uredi izvor]

Neispravna voda za piće je glavni uzrok dijareje, koja je glavni ubica male dece u Indoneziji. [13] Prema UNICEF-u, dijareja izazvana netretiranom vodom za piće doprinela je smrti 31% dece uzrasta od 1 meseca do godinu dana i 25% dece uzrasta od godinu do 4 godine. [14]

Kvalitet vazduha[uredi | uredi izvor]

1997. izmaglica jugoistočne Azije, 2006. izmaglica jugoistočne Azije, 2013. izmaglica jugoistočne Azije i izmaglica jugoistočne Azije 2015. - U svim zemljama pogođenim dimom, primećeno je povećanje akutnih zdravstvenih ishoda. Zdravstveni efekti, uključujući posete hitnoj pomoći usled respiratornih simptoma kao što su astma, infekcija gornjih disajnih puteva, smanjena funkcija pluća, kao i iritacija očiju i kože, uglavnom su uzrokovani ovim česticama.

Nezdrava ishrana[uredi | uredi izvor]

Najmanje 1 od 3 dece mlađe od pet godina je pothranjeno ili gojazno u Indoneziji. [15] Prema UNICEF-u, 7 miliona dece mlađe od pet godina zaostaje u razvoju, 2 miliona je izgubljeno, a 2 miliona ima prekomernu težinu ili je gojazno. Takođe, 1 od 4 adolescenata je anemičan, najverovatnije zbog nedostatka vitamina i hranljivih materija kao što su gvožđe, folna kiselina i vitamin A [16]

Upotreba duvana i droga[uredi | uredi izvor]

Indonezija je peto najveće tržište duvana na svetu i nema veoma stroga pravila o pušenju. Svake godine više od 200.000 ljudi umre od bolesti izazvanih duvanom. Međutim, više od 469.000 dece (10–14 godina) i 64 miliona odraslih (15+ godina) nastavljaju da svakodnevno koriste duvanske proizvode. [17]

Upotreba droge i prodaja droge je potpuno nezakonita i može dovesti do smrtne kazne. U 2015. godini, 4,5 miliona Indonežana treba da bude rehabilitovano zbog ilegalne ili ilegalne upotrebe droga, a oko 45 mladih ljudi umire svakog dana zbog upotrebe droga. [18]

Mentalno zdravlje i samoubistvo[uredi | uredi izvor]

U Indoneziji postoji velika stigma protiv mentalnih bolesti. Indonežanska vlada trenutno koristi 1% svog ukupnog zdravstvenog budžeta na mentalno zdravlje sa samo 48 mentalnih bolnica i 269 psihijatrijskih odeljenja. Uslovi u ovim mestima su nehigijenski i pretrpani zatvorenicima koji su redovno vezani kako bi se sprečilo nasilje. [19]

Samoubistvo je problem u Indoneziji i 2018. zauzima 65. mesto sa 2,9 samoubistava na 100.000. Samoubistva se često ne prijavljuju zbog stigme, oko 10.000 ljudi godišnje izvrši samoubistvo. [20]

Bolesti[uredi | uredi izvor]

U 2005. bilo je 303 prijavljena slučaja poliomijelitisa u Indoneziji.

Zarazne bolesti[uredi | uredi izvor]

HIV/Sida predstavlja veliku pretnju po javno zdravlje od ranih 1990-ih. [13] Indonezija je 2003. godine bila na trećem mestu među zemljama ASEAN-a u jugoistočnoj Aziji, posle Mjanmara i Tajlanda, sa stopom prevalencije odraslih od 0,1 odsto, 130.000 slučajeva HIV/AIDS-a i 2.400 smrtnih slučajeva. [13] U Džakarti se procenjuje da je 17 procenata prostitutki zaraženo HIV/AIDS-om; u nekim delovima Papue, smatra se da stopa zaraze među seljankama koje nisu prostitutke može dostići čak 26 odsto. [13]

Tri druge zdravstvene opasnosti sa kojima se Indonezija suočila 2004. bile su denga groznica, denga hemoragična groznica (DHF) i ptičji grip. [13] Prema SZO, svih 30 jedinica na nivou pokrajine bilo je pogođeno denga groznicom i DHF-om. Izbijanje visoko patogene ptičijeg gripa (A/H5N1) kod kokošaka i pataka u Indoneziji predstavlja značajnu pretnju po ljudsko zdravlje. [13]

Do 2010. godine u Indoneziji su postojala tri regiona malarije : Nusa Tenggara Barat sa 20 slučajeva na 1.000 stanovnika, Nusa Tenggara Timur sa 20–50 i Maluku i Papua sa više od 50 slučajeva na hiljadu. Srednja endemičnost na Sumatri, Kalimantanu i Sulavesiju, dok je niska endemičnost na Javi i Baliju, gde je gotovo 100 odsto slučajeva malarije potvrđeno jasno. [21] U 1990. godini prosečna incidencija malarije bila je 4,96 na 1000, a opala je na 1,96 na 1000 2010. Vlada ima za cilj da oslobodi zemlju od malarije do 2030. godine, a eliminacija znači da se postigne manje od 1 incidencije na 1.000 ljudi. [22]

Nezarazne bolesti[uredi | uredi izvor]

Procenjuje se da nezarazne bolesti čine 73% svih smrtnih slučajeva u Indoneziji. Dijabetes raste po stopi od oko 6% godišnje. [23]

Bolest Proporcionalni mortalitet
Kardiovaskularne bolesti 35%
Zarazni, materinski, perinatalni i nutritivni uslovi 21%
Druge nezarazne bolesti 12%
Rak 12%
Hronične respiratorne bolesti 6%
Dijabetes 6%
Povrede 6%

Vakcinacija[uredi | uredi izvor]

Dok Ikatan Dokter Anak Indonesia-IDAI (Indonežansko pedijatrijsko društvo) preporučuje vakcinaciju protiv 16 različitih bolesti, samo pet je obavezno i besplatno za sve učesnike nacionalnog zdravstvenog osiguranja (BPJS). Obavezne vakcinacije su: tuberkuloza (TB), hepatitis B, dečija paraliza, DTP (difterija, tetanus, pertussis) i boginje. [24] Skoro 60% Indonežana su učesnici BPJS. [25] Nažalost, to znači da je imunitet stada nizak u Indoneziji.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Indonesia's Healthcare Industry: Growing Opportunities for Foreign Investors”. ASEAN Business News (na jeziku: engleski). 2020-07-30. Pristupljeno 2020-09-30. 
  2. ^ a b „Indonesia's Healthcare Industry: Growing Opportunities for Foreign Investors”. ASEAN Business News (na jeziku: engleski). 2020-07-30. Pristupljeno 2020-09-30. "Indonesia's Healthcare Industry: Growing Opportunities for Foreign Investors". ASEAN Business News. 30 July 2020. Retrieved 30 September 2020.
  3. ^ „Arhivirana kopija”. 2016.export.gov. Arhivirano iz originala 08. 08. 2022. g. Pristupljeno 2020-09-30. 
  4. ^ Susanto, Gabriel Abdi (31. 12. 2013). „Pertanyaan-pertanyaan Dasar Seputar JKN dan BPJS”. liputan6.com (na jeziku: indonežanski). Pristupljeno 18. 1. 2022. 
  5. ^ „Human Rights Measurement Initiative – The first global initiative to track the human rights performance of countries”. humanrightsmeasurement.org. Pristupljeno 2022-03-18. 
  6. ^ a b v g „Indonesia - HRMI Rights Tracker”. rightstracker.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-03-18. 
  7. ^ „Indonesia Population (2020) - Worldometer”. www.worldometers.info (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  8. ^ „World Population Prospects - Population Division - United Nations”. Pristupljeno 2017-07-16. 
  9. ^ „Indonesia | Data”. data.worldbank.org. Pristupljeno 2020-09-30. 
  10. ^ „Indonesia Fertility Rate 1950-2020”. www.macrotrends.net. Pristupljeno 2020-09-30. 
  11. ^ „The State Of The World's Midwifery”. United Nations Population Fund. Arhivirano iz originala 17. 11. 2019. g. Pristupljeno 30. 11. 2019. 
  12. ^ Gokkon, Basten (29. 1. 2014). „Indonesia Still Haunted by High Number of Maternal and Post-Natal Deaths”. Jakarta Globe. Arhivirano iz originala 30. 1. 2014. g. 
  13. ^ a b v g d đ Indonesia country profile. Library of Congress Federal Research Division (December 2004). This article incorporates text from this source, which is in the public domain.
  14. ^ „IssueBriefs: Water, sanitation & hygiene” (PDF). UNICEF Indonesia. oktobar 2012. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 03. 2016. g. Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  15. ^ „The State of the World's Children 2019”. www.unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  16. ^ „Poor diets damaging children's health worldwide, warns UNICEF”. www.unicef.org (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  17. ^ „Indonesia”. Tobacco Atlas (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  18. ^ Stoicescu, Claudia. „Indonesia uses faulty stats on 'drug crisis' to justify death penalty”. The Conversation (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  19. ^ „The future of mental health care in Indonesia”. Inside Indonesia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  20. ^ „Some Facts about Suicide in Indonesia”. International Policy Digest (na jeziku: engleski). 2018-09-30. Arhivirano iz originala 22. 01. 2021. g. Pristupljeno 2020-09-30. 
  21. ^ Leksono, Ageng Wibowo (23. 4. 2011). „Malignant malaria still haunts Indonesia”. Antara. Pristupljeno 4. 2. 2017. 
  22. ^ „Govt to rid RI of malaria by 2030”. The Jakarta Post. 26. 4. 2011. Arhivirano iz originala 27. 4. 2011. g. 
  23. ^ Britnell, Mark (2015). In Search of the Perfect Health System. London: Palgrave. str. 49. ISBN 978-1-137-49661-4. 
  24. ^ dafluff (2018-03-12). „Vaccination for Children in Indonesia: Things you need to know!”. Expat Indo (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 
  25. ^ „Q&A: BPJS Kesehatan, health for all Indonesians”. The Jakarta Post (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-09-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]