Ivan Klima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ivan Klima
Ivan Klima
Datum rođenja(1931-09-14)14. septembar 1931.(92 god.)
Mesto rođenjaPragČehoslovačka
SupružnikHelena Klimova
RoditeljiVilem Klima

Ivan Klima (češ. Ivan Klíma; Prag, 14. septembar 1931) češki je književnik.[1]

Za vreme Drugog svetskog rata bio je zatočenik koncentracionog logora u Terezinu. Diplomirao je 1956. godine na Filozofskom fakultetu na Karlovom univerzitetu, sa temom o Karelu Čapeku. Po završetku studija, kratko vreme je radio u redakciji lista Kvety, a potom postao urednik časopisa Pisac.[1]

U periodu od 1963. do 1969. godine bio je v. d. glavnog i odgovornog urednika Literarnih novina, koje su kasnije promenile ime u Literarni List. Na univerzitetu u Mičigenu predavao je 1969/70. godine, što je dovelo do zabrane izdavanja njegovih dela u zemlji, koja je važila sve do 1989. godine.

Od 1990. održao je veliki broj predavanja u Sjedinjenim Državama, Kanadi, na Novom Zelandu i u Nemačkoj. Predsednik češkog Pen-kluba bio je u periodu od 1989. do 1993. godine, a sada je zamenik predsednika.

Ivan Klima je član Saveta Državnog fonda za kulturu, redakcijskog saveta Literarnog Lista, Izvršnog saveta AMU, Rimskog kluba, kluba Ambassador.

Oženjen je i otac je dvoje dece.

Njegova dela su prevođena na tridesetak jezika engleski, nemački, nkrajinski, hebrejski, švedski, holandski, norveški, portugalski, rumunski, francuski, hrvatski, kineski i mađarski.

Ivan Klima smatra se jednim od najvećih živih čeških pisaca.

Objavio je sledeće romane: Čas tišine (1963), Ljubavnici za jednu noć (1964), Brod po imenu nada (1969), Ljubavno leto (1972), Moja vesela jutra (1979), Moje prve ljubljvi (1985), Sudija iz sažaljenja (1986), smatra se najboljim istočnoevropskim političkim romanom ! Ljubav i đubre (1988), oji zlatni zanati (1990), Čekanje na mrak, čekanje na svetlo (1993), Poslednji stepen poverenja (1996), Premijer i anđeo (2003).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Ivan Klima”. Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 23. 1. 2018.