Igumanija Paraskeva (Drapšin)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Paraskeva
(Drapšin)
250p
Osnovni podaci
Pomesna crkvaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija sremska
Činigumanija
Titulaigumanija Manastira Jazka
SedišteManastir Jazak
Godine službeod 20. novembara 1990.
PrethodnikAngelina Drapšin
Lični podaci
Datum rođenja(1938-03-20)20. mart 1938.(86 god.)
Mesto rođenjaTurija kod Srbobrana, Kraljevina Jugoslavija

Paraskeva Drapšin (Turija kod Srbobrana, 20. mart 1938) monahinja je Srpske pravoslavne crkve i igumanija Manastira Jazak.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Igumanija Paraskeva (Drapšin), rođena je 20. marta 1938. godine u selu Turiji kod Srbobrana, od pobožnih i čestitih roditelja. Njen stric je general Petar Drapšin, a deda joj je bio solunski borac. Osnovno obrazovanje stekla je u svome rodnome mestu i Srbobranu.[1]

Blagoslovom episkopa sremskoga gospodina Nikanora Iličića, 1953. godine sa svojih 15 godina života dolazi u zapustijeli Manastir Jazak na Fruškoj gori. Nije prošlo dosta vremena i njena majka igumanija Angelina joj se pridružuje u monaškom životu. Više od deset godina su njih dve, sa još nekoliko monahinja, živele bez struje i vode u praktično nehumanim uslovima.[2]

Nakon pet godina iskušeništva zamonašena u Jazku je 4. februara 1958. godine, od strane episkopa hvostanskog gospodina Varnave Nastića, dobivši monaško ime Paraskeva.[3]

Nakon upokojenja igumanije Angeline Drapšin 20. novembra 1990. godine a odlukom episkopa sremskoga gospodina Vasilija Vadića, postavljena je za igumaniju ovu svete obitelji gde uspešno rukovodi sestrinstvom 33. godine.[4]

Zaslugom igumanije Paraskeve 1996. godine unutrašnjost manastira generalno je obnovljen, uključujući molersko-slikarske radove, restauraciju drvenog mobilijara, obnovu krova i opravku poda. Nabavljena su dva nova, livena i lakirana, mesingana polijeleja. Na crkvi su, 2003, postavljeni novi prozori, a krov je ponovo prekriven bakrom, 2005. godine. Obnovljeni su i zvonik, bedem i ograda oko manastira, dok je u porti zasađeno očaravajuće mnoštvo cveća i drugog zelenila. Prilaz hramu i staza oko njega, kao i atrijum u prizemlju, izvedeni su u kamenim pločama i izgrađen je parking za automobile i autobuse.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Manastir Jazak: Molitveni spomen cara Uroša | Srpska Pravoslavna Crkva [Zvanični sajt]”. www.spc.rs (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 29. 01. 2022. g. Pristupljeno 2022-01-29. 
  2. ^ „Monašenje u manastiru Jazak – Radio Srpski Sion” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-29. 
  3. ^ admin (2020-05-17). „Manastir Jazak”. Čudo (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-01-29. 
  4. ^ „Episkop sremski Vasilije: Svetitelji su radost i ponos srpskog roda!”. Žive Reči Utehe (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 29. 01. 2022. g. Pristupljeno 2022-01-29. 
  5. ^ PZSIM (2023-05-23). „DECA IZ GRAČANICE POSETILA MANASTIR JAZAK, SREMSKE KARLOVCE I PETROVARADINSKU TBRĐAVU”. Pokrajinski zavod za sport i medicinu sporta (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-10-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]