Ириси

Iridaceae; Vremenski raspon: 60 Ma PreЄ Є O S D C P T J K Pg N ↓ Early Paleogene - Recent
	Perunika Iris spuria
	Iris pseudacorus
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Klasa:	Liliopsida
Red:	Asparagales
Porodica:	Iridaceae; Juss.
potfamilije i tribusi
	potfamilija Crocoideae potfamilija Iridoideae tribus Irideae tribus Mariceae tribus Sisyrinchieae tribus Tigridieae potfamilija Isophysidoideae potfamilija Ixioideae tribus Ixieae tribus Pillansieae tribus Watsonieae potfamilija Nivenioideae

Irisi (lat. Iridaceae)^[2] su familija monokotiledonih skrivenosemenica iz reda Asparagales^[3]. Obuhvata perunike, šafrane i gladiole. Imenovana je po tipskom rodu Iris što znači duga (prema mnogim bojama cvetiova). Obuhvata oko 70 rodova, sa 2.244 vrsta, a kosmopolitskog je rasprostranjenja.^[4]). Uključuje i brojne druge dobropoznate kultivirane biljke, kao šro su one iz rodova Freesia, Gladiolus i Crocus.^[5]^[6]^[7]

Članovi ove porodice su višegodišnje biljke, sa lukovicama, podancima ili rizomima. Biljke rastu uspravno, a imaju lišće koje su uglavnom liči na trave, sa oštrim centralnim ulegnućem.

Opis[uredi | uredi izvor]

Ilustracija *Olsynium filifolium* iz *Curtis Botanical Magazine*, Volume 111, 1885, tabla 6829

Iridaceae se mogu razlikovati od drugih monokotiledona, uglavnom po listovima, koji su često u obliku mača, vrha i morfološki slični (unifacijalni), a cvetovi samo u jednom krugu s tri prašnika (osim u rodu Isophysis) i jedanim od stalnim jajnikom.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Iridaceae su uglavnom višegodišnjie biljke, a retko su jednogodišnje (neke tipa roda Sisyrinchium). Vrste iz potporodice Nivenioideae su drvenaste.

Osnovni oblik podzemnih preživljavajućih organa u porodici su okruglasto-izduženi višegodišnji rizomi, koji su obično kratki. U plemenu Tigrideae su lukovičasti, a okruženi su suhom, smeđom oblogom („tunika”). Čak i u pođrodovima Scorpiris, Xiphion i Reticulata roda Iris, javljaju se lukovičasti gomolji, koji su verovatno evoluirali nezavisno od pravih lukovica. Formiranje gomolja je osnovno obiležje potfamilije Crocoideae, ali i nekih afričkih rodova plemena Homeriinae i Ferrariinae unutar plemena Irideae. u Crocoideae, gomolji imaju jak centralni cilindar, uz formiranje korenja sa tuberoznom osnovom, a obično se sastoje od nekoliko internodijuma. Oblik gomolja se razlikuje unutar plemena. U plemenu Watsonieae su nastali iz pazušnih pupoljaka na osnovi cvetnih pupova, a klijanjem gomolja se formiraju u lukovičasti vrh. Nasuprot tome, Croceae proizvode barem deo gomolja iz baze cvetnih pupoljaka, a izdanci naredne godine nastaju iz pupoljaka u gornjem čvoru gomolja. Gomolji u okviru plemena Irideae su sa difuzno izraženim centralnim cilindrom, a proletno korenje niče iz pupoljaka na njihovom vrhu.

Listovi[uredi | uredi izvor]

Listovi su morfološki i anatomski obično u obliku mača i skoro isti i na dnu i pri vrhu (unifacijalni), a stoje u otvorenom koričnom listu. Odstupanja se javljaju kao sklopljeni listovi Tigridieae i nekih Crocoideae (Babiana i većine tipova Crocosmia). Kod nekih se formiraju dorziventralni zalisci sa različitim površinama, posebno kod afričkih Homeriinae, potplemena u plemenu Irideae. U podrodovima Scorpiris, Xiphium i Reticulata roda Iris imaju listove sa različitim vrhovima i osnovama. Dorziventralni listovi se javljaju u Ixioideae i rodovima šafrana (Crocus) i Syringodea. Zatvorene obloge se mogu naći u celoj potporodici Crocoideae, a ponekad se takođe javljaju u potporodici Iridoideae.

Cvasti[uredi | uredi izvor]

Osnovni oblik cvasti u porodici je takozvani rifidij, specijalizovan za smeštanje jednodelnih cima. U potfamiliji Iridoideae, ove cvasti su ili vršne na glavnom i bočnim drškama ili su uređene drugačije, se metlicama, ili su sasvim usamljene ili u grupama od nekoliko cvasti. Ovaj rifidijum se sastoji od dve velike, listokike ploče, od kojih svaka obavija neki od cvetova koji rastu iz zajedničkog polazišta. Cvetovi sukcesivno izlaze iz rascepa, u zavisnosti od njihovog broja u periodu cvetanje od oko sedmice dana. Obično u parovima srasle cvasti su karakteristične za potfamiliju Nivenioideae. U rodu Isophysis u monogeneričkoj potporodici Isophysidoideae, cvetovi su pojedinačni, ali su kao i cvast Iridoidae okruženi sa dvije nasuprotne korice. U potfamiliji Crocoideae cvasti su bez drške i svaka je okružena Spoljnim i unutrašnjim linernim listom. Osim u rodu Pillansia, cvasti svih Ixioideae su ravno raspoređene ili sa blago zakrivljenom osom, formirajući na taj način neku vrstu šiljaka. U rodu Pillansia, cvetovi su raspoređeni u metlicu. U nekim Crocoideae, lapovi su smanjeni tako da pojedini cvetovi stoje pojedinačno na svakoj grani cvetne ose. Ovaj oblik cvasti se javlja u redu Romulea, na primer, rodu Syringodea, šafrana (Crocus).

Cvetovi[uredi | uredi izvor]

Cvetovi Iridaceae su dvopolni i vrlo varijabilni po boji, veličini i obliku, a osnovna svojstva su trojnost građe i gubitak unutrašnjeg kruga prašnika. Osim Isophysidoideae, plodnica je podrasla. Cvetovi su često radijalne simetrije, a izuzeci su veliki deo Crocoideae i roda Diplarrhena iz Iridoideae koji su zimomorfni.

Kod svih Crocoideae i nekih Nivenioideae (Nivenia, Witsenia), Patersonioideae i Iridoideae (perunike (Iris), Moraea sekcije tubiflora, (Olsynium) cvetovi rastu zajedno. Cevasta krunica je tipska za sve Crocoideae, a period cvatnje ove potporodice traje najmanje dva dana; cvetovi su vrlo izdržljivi i imaju pravi venatur, ono što ih razlikuje od kratkih cvetova sa razgranatim venaturom Iridoideae i Nivenioideae. Isophysidoideae imaju dugotrajne cvetove.

Prašnici se razlikuju u većini rodova plemena |Mariceae i Tigridieae, a relativno tanke drške jedva podržavaju antere (kesice za polen). Ovi su stoga lako dostupni gornjim delovima sraslog tučka. Kod nekih Irideae i Tigridieae, prašnici su spojeni zajedno. Polen Iridaceae je jednostavno izbrazdan i imaju mrežastu egzinu (površinu polenovog zrna). Crocoideae se neznatno razlikuju od takve egzine, jer im je prošarana finim i čestim trnovima. Polen bez blende javlja se u rodovima Syringodea i Crocus (šafrani). Dvobridni polen se često javlja kod Tigridieae. Iridoideae često imaju sinkoplatni polen, a akolpatni ili anomatremni neke sekcije i pođrodovi perunika (Iris).

Tučkovi kod Isophysidoideae i Nivenioideae se sastoje od relativno kratkih zakrilaca ili su granati, sa žigovima (njuške) na celoj površini. Kod mnogih Iridoideae imaju duge grane, koje se često projektuju iza samog tučka. Rubovi tih grana su uvijeni tako da su cevasti. Kod Irideae, Mariceae i nekim rodovima Tigridieae, ove strukture su više specijalizovane: vrhovi grana tučka se formiraju u parove, sa uspravnim, neispupčenim dodacima na površini njuške koja je ograničena na donjem delu. Kod Irideae, projekcije su spljoštene, a pored toga srasle sa krunicom, a stigmatska površina je često samo mali prostor u sredini projekcije. Kod Trimezieae i mnogih Tigridieae, tučkovi su produženi i sa zadebljanjimaa, a njuška režnjevita i sama; drugi par je često uspravan, sličan dodacima grana, ali su manji. Kod nekim rodovima u ovoj konfiguraciji, tučkovi su redukovani, tako da su kod Eleutherine i Calydorea samo formiraju duge filamentne krake, kao kod Nemastylis, Alophia i Tigridia, gde su parni, obično vitki krpasti tučkovi.

Plodovi i seme[uredi | uredi izvor]

Plodovi Iridaceae su lokulicidne čaure, sa tri okca u kojima je seme, u jednom ili dva reda. Embrion u semenu leži ravno. Endosperm je mesnat ili rožnat. Seme može da ima arilus ili krilca za rasejavanje vetrom.

Ekologija[uredi | uredi izvor]

Članovi porodice Iridaceae rastu na širokom izboru staništa. Jedino mesto gde ne rastu je u samom moru, iako se Gladiolus gueinzii javlja na obali tik iznad visoke linije okenske plime nadohvat ruke. Većina vrsta je prilagođena sezonskoj klimi, sa izraženim suvim ili hladnoim periodom nepovoljnim za rast biljaka i tokom kojeg su biljke neaktivne. Kao rezultat toga, većina vrsta su listopadne. Zimzelene vrste su ograničene na suptropske šume ili savane, umerene travnjake i večno vlažne krajolike. Nekoliko vrsta raste u močvarama ili duž potoka, a neke čak samo u raspršenim sezonskim vodopadima.

Nadzemni delovi (listovi i stabljika) listopadnih vrsta ugibaju kada lukovica ili podanak (kormus) ili ulazi u sezonu mirovanja. Biljke na taj način preživlava periode koji su nepovoljni za rast i povlače se pod zemlju. Ovo je posebno korisno u travnjacima i tzv. Finbosa (osobene južnoafričke vegetacije), koje su prilagođene redovne požare u sušnom periodu. Tada su biljke uspavane (dormancija) i njihove lukovice ili izdanci su u stanju da prežive vrelinu vatre pod zemljom. Tada požar očistiti površinu tla od konkurentne vegetacije, i oplodi ga pepelom. Dolaskom prvih kiša, uspavani izdanci su spremni da naprosto eksplodiraju u rastu, izbijanjem stabljike i cvetova pre nego što oni mogu biti u hladu ostale vegetacije. Na mnogim travnjakcima i finbosima predstavnici ove porodice najbolje cvetaju nakon požara, a neke vrste cvetaju samo u sezoni nakon požara.

Spisak rodova[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Goldblatt, P. 1990. Phylogeny and classification of Iridaceae. Ann. Missouri Bot. Gard. 77: 607–627. 1990.
^ „Prilog II — Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 11. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2023.
^ AP-Website
^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase” (PDF). Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7.
^ Sofradžija, A.; Hadžiselimović, R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6. Tekst „Šoljan D. ” ignorisan (pomoć); Nedostaje |last2= u Authors list (pomoć)
^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 978-0-08-051404-8. Pristupljeno 12. 2. 2014.

}}

Literatura[uredi | uredi izvor]

Hadžiselimović, R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6. |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć); Nedostaje |last2= u Authors list (pomoć)

Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7.
Peter Goldblatt, Ph.D - Phylogeny and classification of Iridaceae. Ann. Missouri Bot. Gard. 77: 607–627. 1990.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Bulbsociety

[1] Goldblatt, P. 1990. Phylogeny and classification of Iridaceae. Ann. Missouri Bot. Gard. 77: 607–627. 1990.

[zzps-2] „Prilog II — Zaštićene divlje vrste biljaka, životinja i gljiva” (PDF). Zavod za zaštitu prirode Srbije. str. 11. Arhivirano iz originala (PDF) 8. 3. 2022. g. Pristupljeno 25. 2. 2023.

[3] AP-Website

[Christenhusz-Byng2016-4] Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). „The number of known plants species in the world and its annual increase” (PDF). Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201—217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.

[<“Campbell“-5] Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7.

[Sofradzija-6] Sofradžija, A.; Hadžiselimović, R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 978-9958-10-686-6. Tekst „Šoljan D. ” ignorisan (pomoć); Nedostaje |last2= u Authors list (pomoć)

[<-7] Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 978-0-08-051404-8. Pristupljeno 12. 2. 2014.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

Normativna kontrola
Državne	Francuska BnF podaci Izrael Sjedinjene Države Letonija Japan Češka
Ostale	Enciklopedija Britanika