Кападокијски јавор

Kapadokijski javor
	Jedno od najstarijih stabala u Britaniji (Trentam, kod Mančestera)
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Divizija:	Magnoliophyta
Klasa:	Magnoliopsida
Red:	Sapindales
Porodica:	Sapindaceae
Rod:	Acer
Vrsta:	A. cappadocicum
Binomno ime
	Acer cappadocicum; Gled.
Sinonimi
	Acer laetum C.A.Mey.;

Kapadokijski javor (Acer cappadocicum) je javor koji je 1785. opisao nemački lekar i botaničar Gledič (Johann Gottlieb Gleditsch, 1714-1786). Epitet cappadocicum je latinizirani naziv prideva kapadokijski. U Turskoj se naziva petoprsti javor (Beşparmak akçaağaç), u Pakistanu Kilpattar, a u Kini zelenokori javor (青皮枫, đing pi feng).^[1]

Opis vrste[uredi | uredi izvor]

To je listopadno drvo srednje visine 10-20 m, sa širokom, zaobljenom krunom. Kora je zelenkastosiva, na mladim stablima glatka, kasnije plitko užlebljena. Grančice crvenkastozelene, jake, gole sa svetlijim linijama. Zimski pupoljci okruglasti, spolja goli, ivice ljuspi retko dlakave. ^[2]

Listovi su naspramni, prstasto režnjeviti sa 5-7 režnjeva, širine 6–15 cm, adaksijalno tamnozeleni, abaksijalno svetliji; obično duži nego što su širi 4-12(-20) × 5-20 cm, sa 3-7 primarnih nerava, osnova liske zaobljena, obod ceo. Lisne drške 7-12 cm duge, tanke, gole, ispuštaju mlečni sok kada se polome.^[2]

Petočlani cvetovi, hermafroditni ili muški, u rano proleće (april), u gronjama 15-30 zajedno, žutozelene boje sa krunicom dužine 3-4 mm, 8 prašnika i tučak sa dvorežnjevit žig.^[2].

Plod je šizokarpijum dve krilate orašice, sličan plodu mleča; sama orašica je okruglastotrouglasta prečnika 6–11 mm, veoma spljoštena, debljine 2–3 mm. Drške plodova 2-2,5 cm. Krioca su duga 2,5-3 cm, široko raširena, leđne linije krila skoro pod 180°. Plodonošenje u avgustu.^[2]

Areal[uredi | uredi izvor]

Poreklom je iz Azije, od centralne Turske (Kapadokije) istočno od Kavkaza, Himalaji (Butan, sever Indije, Kašmir, Nepal, Pakistan), do jugozapadne Kine (Guejdžou, zapadni Hubej, južni Šensi, Sičuan, Autonomna regija Tibet, Junan). Javlja se u mešovitim lišćarsko-četinarskim šumama od 1500 do 3000 m. ^[1]

Bioekološke karakteristike[uredi | uredi izvor]

Kapadokijski javor lako se uzgaja na vlažnim, humusnim i dobro dreniranim zemljištima potpuno osunčanim do onih u delimičnoj senci. Preferira kisela zemljišta sa ravnomerno održavanom vlagom. Izbegava suva tla; podnosi niske temperature do -20oC. Pokazuju tendenciju stvaranja brojnih korenskih izbojaka koji prerastaju u manje ili veće klonske populacije, što je neuobičajeno za javore. Hibridni javor Acer × zoeschense Pax ima istu tendenciju pa se pretpostavlja da je kapadokijski javor jedan od roditelja; drugi roditelj je verovatno Acer campestre L.^[1]

Značaj[uredi | uredi izvor]

Kapadokijski javor je u Britaniju introdukovan 1838. godine; u Evropi se uzgaja kao ukrasna vrsta u predelu zbog simetrične krune i žutih listova pre opadanja u jesen. U Severnoj Americi retko se koristi^[3].

Drvo se koristi za izradu poljoprivrednih alatki, stubova i nameštaja.

Unutarvrsni taksoni[uredi | uredi izvor]

Varijeteti[uredi | uredi izvor]

Postoje tri varijeteta, koje se ponekad tretiraju kao podvrste:

Acer cappadocicum var. cappadocicum. iz Turske, Kavkaza i severnog Irana.
Acer cappadocicum var. indicum (Pax) Rehd. (syn. var. cultratum (Wall.) Bean). sa Himalaja gde se javlja u listopadnim šumama od 2700 m do 3000 m nad morem.
Acer cappadocicum var. sinicum Rehd. iz Kine, sa manjim obično petorežnjevitim listovima i bakarcrvenim mladim letorastima.

Neki autori Acer lobelii Ten. iz južne Italije takođe tretiraju kao podvrstu kapadokijskog javora. Istočnoazijske srodne vrste Acer amplum Rehder, Acer pictum Thunb. i Acer truncatum Bunge često u kulturi unose zabunu u determinaciji. ^[4]

Kultivari[uredi | uredi izvor]

Najpoznatija dva kultivara su A. cappadocicum 'Aureum' sa crvenim mladim listovima koji prelaze u zlatnožutu i ostaju tako nekoliko nedelja i A. cappadocicum 'Rubrum' sa krvavocrvenim listovima. Oba su nosioci nagrade za vrtne zasluge Kraljevskog hortikulturnog udruženja Britanije.^[3]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ ^a ^b ^v Krussman G. (1986): Manual of Cultivated Broadleaved Trees and Shrubs, Batsford.
^ ^a ^b ^v ^g Flora of China http://www.efloras.org/florataxon.aspx?flora_id=2&taxon_id=242351594
^ ^a ^b Hillier’s Manual Of Trees And Shrubs, Fifth Edition, David & Charles, Newton Abbot, London, 1981
^ Huxley, A., ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening. Macmillan ISBN 0-333-47494-5.

[Kruss-1] v Krussman G. (1986): Manual of Cultivated Broadleaved Trees and Shrubs, Batsford.

[fofch-2] v ^g Flora of China http://www.efloras.org/florataxon.aspx?flora_id=2&taxon_id=242351594

[Hillier-3] Hillier’s Manual Of Trees And Shrubs, Fifth Edition, David & Charles, Newton Abbot, London, 1981

[4] Huxley, A., ed. (1992). New RHS Dictionary of Gardening. Macmillan ISBN 0-333-47494-5.

[1]

[2]

[3]

[4]