Konstantin Pavlovič
Konstantin Pavlovič | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Konstantin Pavlovič Romanov |
Datum rođenja | 27. april 1779. |
Mesto rođenja | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Datum smrti | 27. jun 1831.52 god.) ( |
Mesto smrti | Vitepsk, Ruska Imperija |
Porodica | |
Supružnik | Julijana od Saks-Koburg i Gota, Jovana Grudžinska |
Potomstvo | Pavle, Konstantin Konstantinov, Konstanca |
Roditelji | Pavle I Petrovič Marija Fjodorovna |
Dinastija | Romanov |
vojvoda Kongresne Poljske | |
Period | 1815 — 1831. |
Prethodnik | nema |
Naslednik | nema |
Konstantin Pavlovič (27. april 1779 — 27. jun 1831) bio je veliki knez Rusije i upravnik Kongresne Poljske od 1815. do 1831. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je u Sankt Peterburgu, kao drugi sin Pavla I Romanova i Marije Fjodorovne. Vaspitavan je na dvoru svoje babe Katarine Velike, zajedno sa starijim bratom Aleksandrom (kasnije car Aleksandar I). Katarina je Konstantinovo obrazovanje poverila ljudima od poverenja. Nikolaj Ivanovič Soltikov je bio jedan od učitelja mladog Konstantina. Pored njega, prisutni su bili i drugi vaspitači. Kao i Aleksandra, Katarina je Konstantina oženila kada je imao svega 17 godina. Za ženu mu je odabrala Julijanu iz dinastije Saks-Koburg i Gota. Ona je 1801. godine pobegla kod svojih roditelja u Nemačku. Pokušaj Konstantina da je vrati 1814. godine naišao je na odlučan otpor. U vreme ovog nesrećnog braka pada i prva, neuspešna, Konstantinova vojna kampanja, pod nadzorom Aleksandra Suvorova. Konstantin je poražen od Žana Moroa u bici kod Bazinjana. Međutim, u bici kod Novog (1799), Konstantin je pokazao veliku hrabrost. Otac ga je darovao titulom cesarević koja je bila rezervisana samo za prestolonaslednika. Time je nagovestio da Aleksandra ne želi za svog naslednika. Konstantin nije pokazao želju da vlada Rusijom nakon očeve smrti (1801). Na presto se popeo Aleksandar (1801—1825).
Konstantin je učestvovao u ratu Treće koalicije protiv Napoleona Bonaparte. Uzeo je učešća u bici kod Austerlica. Nakon sklapanja Tilzitskog mira, postao je vatreni obožavalac velikog Korzikanca i jedan od najuticajnijih branilaca francusko-ruskog saveza. Tokom Napoleonovog pohoda na Rusiju, Konstantin se zalagao za pregovore, čak i nakon Borodinske bitke i pada Moskve. Maršal Kutuzov protivio se takvoj politici. Barklaj de Toli je dva puta želeo da Konstantina istera iz svoje vojske. Njegovo učešće u borbama u Nemačkoj i Francuskoj bilo je beznačajno.
Konstantinov značaj raste nakon Bečkog kongresa. Odlukama Kongresa, najveći deo Poljske pripao je Rusiji. Aleksandar je poljske delove svoje države poverio Konstantinu, koji je poneo titulu velikog vojvode. U Kongresnoj Poljskoj, Konstantin je bio vrhovni komandant vojnih snaga Carstva. Kasnije, 1819. godine, poverena mu je komanda i nad litvanskim trupama. Osećao se više kao Poljak, nego kao Rus, posebno nakon ženidbe sa Jovanom Grudžinskom. Zbog toga se odrekao svih prava na carsku krunu 1822. godine. Aleksandar je umro 1. decembra 1825. godine. Konstantinov mlađi brat Nikolaj proglasio se za cara u Petrogradu. Došlo je do čuvene pobune dekabrista koja je krvavo ugušena. Konstantin je zadržao svoju funkciju u Poljskoj. Istočna politika novog cara u Rusko-turskom ratu (1828—1829) dovela je do nesuglasica među braćom. Zbog protivljenja Konstantina, poljska vojska nije učestvovala u tom ratu. Poljski ustanak 1830. godine iznenadio je Konstantina. Ipak, on se radovao pobedama Poljaka i porazima Rusa. Nije doživeo da vidi gušenje revolucije. Umro je od kolere u Vitebsku 27. juna 1831. godine.