Pređi na sadržaj

Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu
Dupli krajputaš u Ozremu
Opšte informacije
MestoOzrem
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija
Vrsta spomenikakrajputaš
Vreme nastanka19. vek

Krajputaš Nikoli Čoliću u Ozremu (opština Gornji Milanovac) nalazi se na putu Gornji Milanovac-Rajac, u neposrednoj blizini sela Beršići. Podignut je u pomen Nikoli Čoliću, zemljodelcu iz Ozrema[1] i učesniku Javorskog rata, koji je poginuo u bici na Šumatovcu 20. avgusta 1876. godine.[2]

Opis spomenika[uredi | uredi izvor]

Krajputaš pripada retkom tipu spomenika „dvolika” kakvi su krajem 19. veka podizani palim borcima Javorskog rata u rudničko-takovskom kraju. Na njima je pokojnik je prikazivan u dva vida – kao vojnik i kao civil.[3] Spomenik je izradio kamenorezac Jovan Tomić iz Vrnčana, koga pominje Feliks Kanic u prvoj knjizi Srbija, zemlja i stanovništvo.[4]

Krajputaš je isklesan od branetićskog kamena nešto finije teksture, ali prožetog komadima krupnog šljunka. Spomenik je u obliku je stuba dimenzija 190h42h31 cm. Moguće je da je nekada bio znatno viši, jer je na temenu usklesano karakteristično pravougaono ispupčenje za uglavljivanje „kape”.[2] U dobrom je stanju, osim što je prekriven lišajevima i ima nekoliko oštećenja ovalnog oblika. Na dubljim urezima još uvek se mogu nazreti tragovi prvobitne polihromije. U skorije vreme postavljen je na betonski parapet.

Spomenik je u odnosu na put postavljen tako da ima dve prednje strane, u zavisnosti odakle se dolazi. Pokojnik je na spomeniku prisutan dvojno – na istočnoj strani kao vojnik, a na zapadnoj kao civil. Na severnom boku prikazani su bajonet i vinova loza, dok je na naspramnoj strani uklesan dekorativan krst ispod koga je natpis.

Nikola Čolić kao vojnik prikazan je u stavu mirno, ruku priljubljenih uz telo. Oko glave, u formi oreola, lučno je uklesan natpis: NIKOLA ČOLIĆ 1876. Lice mu je bezizražajno. Odeven je u koporan visokog okovratnika, pripasan opasačem. Detalji uniforme samo su plitko naznačeni. Čakšire su upasane u čizme. Na glavi ima plitku kapu, a na grudima orden. Statičnost prikaza donekle je razbijena time što su noge (obe prikazane u profilu i okrenute na istu stranu) malo savijene u kolenima, čime je nagovešten pokret.

I na suprotnoj, zapadnoj strani, oko glave je uklesano: NIKOLA ČOLIĆ 1876. Pokojnik je ovde prikazan u gizdavoj narodnoj nošnji. Stav tela je veoma sličan, osim što on ovde desnu ruku drži položenu na grudi. Odeven je u dugu košulju opasanu pojasom s koga visi mali bodež, anteriju, fermen i dizluke, sve bogato ukrašeno vezenim gajtanima. Lice krase "kicoški" brkovi. Na glavi nosi mali šešir savijenog oboda, koji se u to vreme na selu retko sretao.

Sa zapadne strane, u vrhu stuba, prikazana su dva anđela,[5] a na istoj poziciji sa suprotne strane dva kružna ornamenta sa simbolikom solarnog točka.[6] Na bočnim stranama prikazana je uobičajena spomenička tematika: na severnoj izuvijana vinova loza, a južnoj dekorativan „udvojeni” krst na postolju.

Pri dnu spomenika uklesan je urez nejasnog značenja: 193 SLO 5#. Pretpostavlja se da se ovo odnosi na broj slova uklesanih na spomeniku.[7]

Epitaf[uredi | uredi izvor]

Tekst epitafa, uklesan u 22 reda, glasi:

OVAJ
SPOMEN
POKAZUJE
VOJNIKA I
KLASE NIKO
LU ČOLIĆA
IZ OZREMA
KOJI POŽIVI
33 G. A POGI
BE NA ŠUMA
TOVCU BO
REĆI SE PRO
TIVU TURA
KA 20. AV
GUSTA 1876.
SPOMEN
PODIŽE MU
SIN MILOVAN
I ŽENA JELA
25. APRILA
1880. G.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stolić, Ana (2007). Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-03-5. 
  2. ^ a b v Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 
  3. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  4. ^ Kanic, Feliks Filip (1985). Srbija, zemlja i stanovništvo. Beograd: „Srpska književna zadruga”; „Rad”. 
  5. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  6. ^ Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13. ISBN 978-86-07-00900-8. 
  7. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Savović, Saša (2009). Srce u kamenu: krajputaši i usamljeni nadgrobnici rudničko-takovskog kraja. Beograd: Službeni glasnik. ISBN 978-86-519-0181-5. 
  • Stolić, Ana (2007). Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac. Gornji Milanovac: Muzej rudničko-takovskog kraja. ISBN 978-86-82877-03-5. 
  • Kanic, Feliks Filip, Srbija, zemlja i stanovništvo: od rimskog doba do kraja XIX veka, Knj. 1, „Srpska književna zadruga”; „Rad”, Beograd, 1985.
  • Nikola, Dudić (1995). Stara groblja i narodni belezi u Srbiji. Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Posebna izdanja 13, „Prosveta” Beograd. ISBN 978-86-07-00900-8. 
  • Nikolić Radojko, Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije, „Litopapir” Čačak, 1998.
  • Stolić Ana. Državni popis 1862/63. godine: Opština Gornji Milanovac, Muzej rudničko-takovskog kraja Gornji Milanovac. 2007. ISBN 978-86-82877-03-5.