Kućni mir

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kućni mir podrazumeva sklad i razumevanje u porodici. Za posedovanje kućnog mira, najvažnija je porodica. Kao što je srce život za čoveka, tako je i zdrava porodica mir za sve ukućane.

Treba uložiti sve napore kako bi vaša porodica bila duhovno zdrav. Majka svojim ponašaenjem i životom, treba da unosi mir u porodicu, slaganje i tišinu. Sve protivrečnosti sa svojim suprugom, ne treba javno da prikazuje, tako se dobija mir u porodici. Ako je mir narušen, ne može se očekivati od dece da budu neprikosnoveno dobra, jer tu nedostaje ljubav, mir i istina. Vapitanje dece, vođenje domaćinstva i pravilno uređenje porodičnog života, jeste zajednički posao supružnici. Suprug je glava kuće, a žena stub, u takvoj porodici i međusobnoj saglasnosti, deca imaju dobro vaspitanje.[1]

Odnosi u porodici[uredi | uredi izvor]

Otac je dužan da ukazuje majci dužnu pažnju, a tako i ona njemu. Da bi postojao mir, svaki član porodice mora u njoj imati svoje obaveze. Deci je dužnost da poštuju roditelje, ali isto tako roditelji moraju biti primer svojoj deci. Deca od svojih ranih godina treba da se privikavaju da i za svakodnevne poslove traže odobrenje i blagoslov od oca i majke. Dete treba da vidi odnos između oca i majke, kako se savetuju o svojim poslovima, da imaju međusobno poverenje o svemu što rade. Ljubav žene je primorava da se zanima za muževljeve brige i da bude srećna kada on traži savet jer tako se još više zbližavaju. Ako je dan bio uspešan, oni zajedno dele radost sa svojim ukućanima, a ako je bio neuspešan, zajedno trebaju da pomognu da prebrode neprijatnosti i hrabre jedni druge.

Vaspitanje dece[uredi | uredi izvor]

Roditelj svakodnevno mora misliti o tome da ne izgubi odnos poverenja i ljubavi svog deteta. Roditelji trebaju da budu onakvi kakvim žele da vide svoju decu, ne na rečima nego na delima. Treba da uče svoju decu na primeru svoga života. Istina i poverenje donosi mir u porodici. Nepoverenje i svađe koje dolaze pokazuju i govore o tome da bliska osoba pokazuje nemoć, zbog toga se treba truditi da toj osobi ne damo povoda za tako nešto. Misli u glavi koje se svađaju međusobno, kada bi uspeli da ih u sebi ugase kao vatru razražljivosti, kada bi mogao da nestane komflikt u glavi i da staneš pre nego započneš komunikaciju, stvorilo bi sasvim jednu drugu sliku odnosa koji je mogao da pokvari sve, jer suzdržanje i strljivost, nepotrebni konflikt izbacuje. Viđanjem takvog dobrog ponašanja, deca uče vremenom i stvaraju svoj potreban mir, koji je viđen u njihovom okruženju. Naučen kućni mir, dete prenosi i na vršnjake u školi, međusobnoj igra, druženje.

Prijatelji i porodica[uredi | uredi izvor]

U svakom domu imamo i rado viđenog gosta, koji sa sobom može doneti nemir, npr. besni i viče. U ovakvoj situaciji je potrebno usmeriti svu svoju volju i sve svoje snage, da ne bismo, izražavajući se savremenim rečnikom „adekvatno odgovorili uvredljivcu“, npr. „Eto on me je tako izvređao, a ja njega još jače“ Naprotiv, mi moramo da usmerimo svu volju na to da ugasimo bes, koji se podiže u nama, i stanemo na kraj gnevu, nedozvolivši da uzme maha i naruši naš mir. Sve ono što se izgovori u besu, na kraju se može završiti stidom. Ponekad se dešava da gost koji je svratio u naš dom ima puno problema, tu mi postajemo kao njegov svojevrsni gromobran, jer se baš na nas izliju problema tog čoveka.

Pomoć u nevolji[uredi | uredi izvor]

Prijatelja treba uputiti i preneti mu svojan i tuđa pozitivna iskustva, da se lošim ponašanjem ili ružnim rečima, ništa ne može rešiti, te ga suočiti sa istinom i podnošenjem situacije realnom kakva jeste. Treba se radovati svakom novom iskustvu, jer svako novo iskustveno saznanje donosi nam pouku. Takav gost i prijatelj uvek će imati oslonac i rado će svratiti u vaš dom.

Ljubav u porodičnom domu[uredi | uredi izvor]

Veoma važan element u porodičnom domu jesu odnosi međusobne ljubavi, ne prosto ljubavi, nego kultivisane ljubavi u svakodnevnom životu, ispoljavanje iste rečima i postupcima. Ljubaznost u kući, ne formalna, nego iskrena i prirodna. Radost i sreća su potrebni isto onoliko koliko su biljkama potrebni vazduh i sunčeva svetlost. Najbogatije nasledstvo dato deci jeste srećno detinjstvo s nežnim uspomenama. To će obasjati buduće dane, čuvaće od iskušenja i pomoćiće u surovoj svakodnevici života, kada deca napuste roditeljski dom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ porodicnicentar (2020-02-11). „Porodica i vaspitanje dece”. Porodični centar (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2023-11-07. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Carica Aleksandra Fjodorovna Romanova, „Darujte ljubav“
  • Jevgenij Gončarov, „Zaštiti svoj dom od zla“

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]