Legat Isidore Sekulić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Legat Isidore Sekulić
Legat Isidore Sekulić
Osnivanje1958.
LokacijaBeograd
 Republika Srbija
VrstaLegat

Legat Isidore Sekulić je poseban, pošto je poznata književnica, usmenom željom, koja je kasnije odlukom Drugog sreskog suda u Beogradu i zakonski potvrđena, ostavila svoju ličnu biblioteku Univerzitetskoj biblioteci Svetozar Marković.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Isidora Sekulić bila je srpska književnica, akademik i prva žena član Srpske akademije nauka i umetnosti.

U okviru fonda Univerzitetske biblioteke Svetozar Marković u Beogradu, sa oznakom PB20, nalazi se legat, kao i Spomen-soba Isidore Sekulić.

Isidora Sekulić nije htela da ostavi pisani testament, niti bilo kakvu oporuku. Svoju poslednju želju izjavila je pred bliskim prijateljima, među kojima su bili: Eli Finci, Vasko Popa, Miodrag Pavlović i Živorad Stojković.[2] Na osnovu rešenja Drugog sreskog suda u Beogradu, Univerzitetska biblioteka Svetozar Marković dobila je zaostavštinu Isidore Sekulić, i to:

  • Biblioteku
  • Zbirku rukopisa
  • 21 umetničku sliku
  • Nameštaj radne sobe sa pisaćom mašinom i
  • Lične predmete

Ova biblioteka broji blizu 2.000 naslova u preko 3.000 svezaka knjiga i osamdesetak naslova raznih časopisa.[1]

O legatu[uredi | uredi izvor]

U Biblioteci se nalaze, pored dela autora i orginalna izdanja stranih autora koje je prevodila i dela drugih domaćih pisaca. Knjige su uglavnom iz oblasti slikarstva, jezika, muzike i istorije filozofije. Zbirka sadrži rukopise, daktilografisane radove sa ispravkama i neka lična dokumenta.

Na sajtu Univerzitetska biblioteke nalaze se digitalizovani rukopisi Isidore Sekulić.

Predmeti iz legata Isidore Sekulić[uredi | uredi izvor]

Među predmetima iz legata nalaze se:

Priznanice[uredi | uredi izvor]

Isidora je pedantno čuvala svoje priznanice, kojih je bilo više od hiljadu. Dosta novca izdvajala je za pretplatu na strane časopise i knjige. Tu su još priznanice o plaćenoj struji, stanarini, usluge dimničara, kupovina trake za mašinu, zatim priznanice o prilogu Srpskoj pravoslavnoj crkvi itd.[2]

Razglednice[uredi | uredi izvor]

Pored književnosti, Isidorina velika ljubav bila su i putovanja sa kojih je donosila razglednice. U zbirci se nalazi 187 razglednica gradova, katedrala i umetničkih dela.

Lični predmeti[uredi | uredi izvor]

U zbirci se od ličnih stvari nalazi pasoš, recepti, okrugle naočare, ključ od radnog stola, mala srebrna ikona sa prikazom krštenja, lupa za čitanje, slike sa putovanja i dr.

Umetničke slike[uredi | uredi izvor]

U spomen sobi nalaze se slike njenih prijatelja i savremenika: Milana Konjovića, Zore Petrović, nekoliko akvarela Aleksandra Belića, Radovića, Emanuela Vidovića, kao i crtež Milene Pavlović-Barili.[2]

Nameštaj radne sobe[uredi | uredi izvor]

Nameštaj Spomen sobe čini: stilski kožni tabure, četri kožne fotelje, sekreter, ormar, set malih stolova, zidni sat, radio "Kosmaj", lampa sa izvezenim abažurom, dva mesengana čiraka.[3]

Knjige sa posvetom[uredi | uredi izvor]

U legatu se nalazi oko 180 knjiga sa posvetom, među kojima su i posvete velikih imena srpske kulture kao što su: Ivo Andrić, Miloš Crnjanski, Aleksandar Belić, Jovan Dučić, Desanka Maksimović, Anica Savić-Rebac.[2] Na tridesetak knjiga nalaze se i posvete stranih pisaca.

Isidorine beleške[uredi | uredi izvor]

Na marginama pojedinih knjiga Isidora je ostavljala i svoje beleške pisane običnom olovkom.


Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Filipović, Danica. „Posebne biblioteke (legati) u Univerzitetskoj biblioteci „Svetozar Marković“ u Beogradu”. Rastko. Pristupljeno 30. 9. 2020. 
  2. ^ a b v g Pucarević, Svetlana. „Legat Isidore Sekulić u Univerzitetskoj biblioteci "Svetozar Marković"”. Legati i biblioteke celine (Biblionet 2016, Kragujevac, 26-28. maj. - Beograd : Zajednica matičnih biblioteka Srbije ; Kragujevac : Narodna biblioteka "Vuk Karadžić", 2016.): 92-100. 
  3. ^ „Biblioteke legati kao čuvari kulturnog nasleđa”. Kuća-Stil. Pristupljeno 30. 9. 2020.