Letnjikovac za slabunjavu decu
Letnjikovac za slabunjavu decu osnovan je 1903. godine idejom i zalaganjem dr Radivoja Vukadinovića i Društva za čuvanje narodnog zdravlja.[1] Letnjikovac se nalazio na Košutnjaku i u njemu su boravila deca, koja su bila slabog zdravlja i neuhranjena, uglavnom deca siromašnijih roditelja.
Osnivanje[uredi | uredi izvor]
Dr Radivoje Vukadinović bio je s kraja 19. veka cenjeni lekar beogradskog okruga, kao i jedan od osnivača Društva za čuvanje narodnog zdravlja. Posetivši 1899. jedan medicinski kongres u Berlinu, čuo je za ideju dvojice ondašnjih lekara, dr Lenhofa i dr Behera, koji su organizovali i siromašnoj deci Berlina pružili mogućnost boravka u letnjikovcima i paviljonima nadomak grada.[2] Uz kolege dr Vojislava Kujundžića i dr Slobodana Ribnikara, 7. oktobra 1903. iznet je predlog da se za bolećivu i siromašnu decu Beograda otvori letnji sanatorijum.[1] Mališani od 6 do 12 godina primali bi se na dnevni boravak, gde bi im adekvatna nega, dobra hrana i svež vazduh pomogli da prezdrave, a kao odgovarajuća lokacija odabran je Košutnjak.[3]
Košutnjak se u to vreme nalazio u sklopu dvorskog kompleksa kralja Petra I Karađorevića, kome se veoma dopala ova inicijativa i on je odmah dozvolio izgradnju letnjikovca i Društvu za čuvanje narodnog zdravlja poklonio imanje i svotu od 3000 dinara. Uvidevši značaj projekta, novčanu pomoć u iznosu od 4.000 dinara daruje i beogradska opština. Po donošenju odluke o redovnoj materijalnoj pomoći, na nekadašnjem kraljevskom posedu već s proleća 1904. niče paviljon širine 6 i dužine 15 metara.[3] Izgradnja je tekla jako brzo i iste godine je njih dvadeset petoro smešteno smešteno u letnjikovac.
Boravak[uredi | uredi izvor]
Deca su u letnjikovcu imala priliku da borave na čistom i svežem vazduhu, doktori i negovatelji su im poklanjali izuzetnu pažnju i imali su pet obroka dnevno. Deca su uživala u prirodi igrajući se jedni sa drugima, a takođe uz pomoć stručnog lica vežbali su i laku gimnastiku. Mnogo se polagalo na igru, ali i na vaspitanje.[4]
Već prve godine su deca iz paviljona izašla „znatno oporavljena u snazi i krvi”, te je rešeno da se praksa nastavi i idućih godina. Svake godine sve više mališana dolazilo je na terapiju u letnjikovac, 1905. godine već ih je bilo 90, da bi do 1912. njihov broj premašio 350.[1] Boravak je počinjao početkom juna, i završavao se do početka školske godine, krajem avgusta.
Uz broj dece rastao je i sam Letnjikovac. Kuhinja i magacin dozidani su naredne godine, a do leta 1905. decu je dočekala i kućica sa prostorijama za preglede. Pored dežurnih lekara i vaspitača, uz mališane bi svaki put boravio i dr Vukadinović sa kolegama.
Samo dve godine kasnije, po uzoru na projekat započet u Beogradu, osnivaju se ovakvi letnjikovci i u Kragujevcu i Šapcu. Uspeh ovog letnjikovca odjenula je i u inostranstvu, tako je o ovom poduhvatu pisao i 1907. godine ugledni britanski medicinski časopis „Lanset”.[3]
Ratni i posleratni period[uredi | uredi izvor]
Zbog Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata rad letnjikovca je na izvesno vreme obustavljen, ali se odmah po okončanju rata 1919. godine u paviljone na Košutnjaku useljava Darinka Grujić Radović. Ona je pomagala srpskoj ratnoj siročadi tokom i posle rata, među kojima je ostala poznata i kao Mama Grujić.
Zgrade je za svoje potrebe koristila i vojska, koja se iseljava do proleća 1920. godine, a takođe letnjikovac je koristila i Englesko-srpska Dečja bolnica, Mesna zaštita dece i mladeži, kao i društvo Dom i škola, koja je imalo zadatak da slabunjavoj omladini Druge beogradske gimnazije i beogradske Realke omogući bavljenje u šumi i na moru za vreme školskog raspusta. Konačno podmladak Crvenog krsta 1932. godine preuzima Letnjikovac za beogradsku decu.[3]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Levai, Marta. „"Letnjikovac za slabunjavu decu": oaza koja je lečila siromašne mališane Beograda”. 011 Info. Pristupljeno 30. 12. 2020.
- ^ Nikolić, Zoran (05. 10. 2016). „Beogradske priče: Široko srce za slabunjavu decu”. Novosti. Pristupljeno 30. 12. 2020.
- ^ a b v g Popović, Jelena (07. 03. 2019). „Priča o Letnjikovcu za slabunjavu decu sa početka prošlog veka”. RTS. Pristupljeno 30. 12. 2020.
- ^ Ur. A. Kostić, V. Konstantinović, B. Pirc (1933). Spomenica Prve zemaljske higijenske izložbe. Beograd.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ur. A. Kostić, V. Konstantinović, B. Pirc, Spomenica Prve zemaljske higijenske izložbe, Beograd 1933.
- Žarko, Vuković. „Pre sto godina osnovano je Društvo za čuvanje narodnog zdravlja,” (PDF). Srpski arhiv za celokupno lekarstvo.
- Letnjikovac za slabunjavu decu u Košutnjaku, Društvo za čuvanje narodnoga zdravlja, Beograd, 1904.