Pređi na sadržaj

Lidija Seničar

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Lidija Seničar
Lični podaci
Datum rođenja(1973-10-19)19. oktobar 1973.(50 god.)
Mesto rođenjaBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
ObrazovanjeFilozofski fakultet Univerziteta u Beogradu
Naučni rad
PoljeIstorija umetnosti; likovna kultura dece i omladine
InstitucijaDečji kulturni centar Beograd
Poznat poRadost Evrope

Lidija Seničar (devojačko Lazović; Beograd, 19. oktobar 1973) srpska je istoričarka umetnosti, kustos, selektor i kulturna aktivistkinja.[1]

Urednica je likovnih programa Dečjeg kulturnog centra Beograda, gde uređuje i Međunarodni likovni konkurs „Radost Evrope“.[2][3] Autorka je projekata Istraživački arhiv dečjeg stvaralaštva, „Izrastanje“ i drugih.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Obrazovanje[uredi | uredi izvor]

U Beogradu je završila osnovnu školu i Dvanaestu gimnaziju (kulturološko–jezička) smer inokorespondent saradnik. Diplomirala je 1999. na odeljenju za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, na Katedri za nacionalnu istoriju umetnosti novog veka, temom „Krunisanje Bogorodice kao ikonografska tema u srpskom baroknom slikarstvu“, ocenjenom najvišom ocenom.

U organizaciji Ministarstva kulture RS pohađala seminare iz muzeologije. Zvanje kustosa je stekla 2006. godine.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Pisala o savremenoj likovnoj sceni Beograda u redakciji kulture dnevnika Ekspres politika, 2001–2002. godine. U umetničkoj grupi FIA radila je 2004. kao koordinator posete muzejima i suorganizator projekta „Publikum kalendar 2005 Fenoman: karlssonwilker”

Kao kustos pripravnik zaposlena je 2005. u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu, u Odseku za odnose s javnošću i kao saradnik Odseka za obrazovanje.

Sa kolegama kustosima iz beogradskih muzeja — Narodni muzej, Etnografski muzej, Prirodnjački muzej, Muzej istorije Jugoslavije… — osnovala je 2006. „Centar — CENTAR“, neprofitabilnu društvenu organizaciju koja se bavi približavanjem kulturnih sadržaja osobama sa invaliditetom i predstavljanjem njihovog stvaralaštva, sa ciljem da kultura bude svima dostupna. Ostvarene mnoge zapažene radionice i izložbe.

U Dečjem kulturnom centru Beograda zaposlena je 2010. na mestu urednika Galerije, gde osmišljava i realizuje izložbeno–obrazovni program Galerije (oko 25 izložbi godišnje) promovišući dečje likovno stvaralaštvo i približavajući likovnu kulturu deci i mladima. Urednica je likovnih programa Dečjeg kulturnog centra Beograda od 2012. godine.

Njen urednički angažman uključuje i projekte kao što su Međunarodni likovni konkurs „Radost Evrope“; „Svetovi i junaci“ — posvećen srpskom lutkarstvu i pozorišnom stvaralaštvu za decu; „Tvoj čarobni svet“ sa Gete institutom; Konkurs za nagradu „Bogomil Karlavris“ za istaknute rezultate i poseban doprinos u oblasti likovnog vaspitanja i obrazovanja dece i omladine; „Mudrost čula — dečje likovno stvaralaštvo“, izložba studenata Fakulteta likovnih umetnosti i Fakulteta primenjenih umetnosti i dizajna u okviru predmeta Metodika likovnog vaspitanja i obrazovanja (metodička praksa u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama — srednje stručne škole, gimnazije i umetničke škole, škole za decu sa invaliditetom, domovi za decu bez roditeljskog staranja); Tradicionalne tribine „Likovna pedagogija — aktuelna pitanja, dileme i perspektive“; projekat „Lego – savremena igračka“ i dr.

Recenzent je udžbenika likovne kulture za peti i šesti razred osnovne škole u izdanju kuće „Klet“. Saradnik je Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu u okviru Dečjeg oktobarskog salona.

Autorski projekti (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • „Izrastanje“, projekat praćenja likovnog senzibiliteta odraslih i likovno formiranih osoba od najranijeg uzrasta, po načelu da je likovna kultura u ranom uzrastu neophodna za formiranje ličnosti (od 2011; jedna izložba i skup godišnje)[4][5]
  • Međunarodni konkurs za strip–kaiš (od 2011; godišnje)
  • Istraživački arhiv dečjeg stvaralaštva (2015);
  • „Od antičkog hrama do čoveka nove individualnosti — istorija civilizacije kroz vizuelni rečnik savremenog doba“ (2016)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Lidija Seničar, biografija, „Projekat Rastko”
  2. ^ Radost Evrope, zvanična strana na sajtu Dečjeg kulturnog centra
  3. ^ „Snaga dečjeg likovnog izraza”, Politika, Beograd, 4. 10. 2017.
  4. ^ Ćirić, Sonja. Svako dete je umetnik, Vreme, Beograd, br. 1317, 31. mart 2016.
  5. ^ Mirković, M. „Prvi crteži po zidovima”, Večernje novosti, 1. mart 2016.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]