Pređi na sadržaj

Maglene planine

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Maglene planine

Maglene planine su planinski lanac koji se prostirao na severozapadu Srednje zemlje, imaginarnog sveta u kojem se odigrava radnja knjiga Dž. R. R. Tolkina. Protezale su se oko 1000 milja u pravcu sever-jug i predstavljale su istočnu granicu Erjadora. Njihova najsevernija tačka bio je grad Karn Dum, a najjužnija Izengard. Unutar Maglenih planina nalazio se značajan patuljački grad i rudnik, Morija.

Maglene planine, koje su se još nazivale i Hitaiglir, podigao je Mračni gospodar Melkor kako bi sprečio da njegov neprijatelj Vala Oromis projaše tim krajevima. Bile su vrlo visoke, a „činilo se da njihovi oštri vrhovi kao rogovi probadaju kraljevstvo zvezda“. Dva njena vrha koja se pominju u trilogiji „Gospodar prstenova“ bili su Karadras i Zirak-zigil.

Maglene planine u više navrata predstavljaju mesto odigravanja radnje romana „Hobit“ i „Gospodara prstenova“. Prilikom prelaska preko planinskog lanca u „Hobitu“, Bilbo Bagins, Gandalf i Patuljci predvođeni Torinom bivaju zarobljeni od strane Goblina koji su ih naseljavali. Tom prilikom je Bilbo našao Jedinstveni Prsten u pećini Goluma, misterioznog stvorenja koje je živeo ispod Planina već 500 godina. Družina je uspela da se izvuče zahvaljujući Gandalfovom brzom reagovanju i spletu srećnih okolnosti. U romanu „Družina prstenaFrodo Bagins, Gandalf, Aragorn, Boromir, Legolas, Gimli, Sem, Veseli i Pipin morali su da pređu Maglene planine kako bi stigli do Mordora, zemlje Mračnog gospodara Saurona. Jedino tamo je Jedinstveni Prsten mogao da se uništi. Kako zbog velike mećave nisu mogli da pređu preko vrha Karadrasa, morali su da idu ispod planina, kroz napušteni rudnik Moriju. Tamo se Gandalf suočio sa Balrogom, drevnim vatrenim demonom, i naizgled poginuo u njihovom dvoboju koji se vodio od najnižih ambisa do najviših vrhova Maglenih planina. Na Zirak-zigilu je Gandalf pao posle ubijanja Balroga, ali je njehđgov duh vraćen i osnažen, i on se uzdigao kao Gandalf Beli.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • [1]
  • Tolkin, Dž. R. R. (2007) [1973]. Silmarilion. Dubravka Popadić Grebenarović (prevodilac). Novi Sad: Stilos art. ISBN 978-86-7473-361-5. 
  • Tolkin, Džon Ronald Ruel (2004) [1954]. Gospodar prstenova: Povratak kralja — Dodatak B. Zoran Stanojević (prevodilac). Novi Sad: Stilos Art. ISBN 978-86-7473-366-0.