Pređi na sadržaj

Manastir Župa Nikšićka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Manastir Župa Nikšićka
Osnovni podaci
JurisdikcijaSPC
Osnivanje13. vijek
Osnivačunuka Vukana Nemanjića
MestoŽupa Nikšićka
DržavaCrna Gora

Manastir Župa Nikšićka je ženski manastir Eparhije budimljansko-nikšićke, Srpske pravoslavne crkve a nalazi se u mjestu Župa Nikšićka kod Nikšića.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Hram je posvećen sv. apostolu Luki. Po predanju manastir je osnovala unuka Vukana Nemanjića u 13. vijeku. Zbog toga što je u manastiru bilo skrovište hajduka, Turci su ga porušili i spalili dragocenosti i starine.[2] Najviše podataka o monaškom životu imamo iz 17. i 18. vijeka. Manastir je stradao od Turaka 1853. godine. Kao i ostali manastiri starohercegovačkog kraja, manastir Župa Nikšićka je bio ne samo duhovno središte već i kulturni i politički centar.

Za manastir se vezuje i narodno predanje da je tu prilikom gradnje manastirske crkve poginuo čuveni, u pesmama opevani graditelj Rade Neimar. Posetioci su 1937. godine videli u blizini manastira "grob Rada Neimara" - očuvani veliki mermerni beli krst sa njegovim imenom.[3][4]

Manastir je pripadao Hercegovačkoj eparhiji sve do 1878. godine, kada je nakon konačnog oslobođenja Stare Hercegovine i njenog priključenja Knjaževini Crnoj Gori doneta odluka o osnivanju posebne Zahumsko-raške eparhije. Knjaz Nikola je obnovio manastir 1881. godine prema planu manastira Morače (podigao ga za dušu svome stricu knjazu Danilu), a ikonostas je urađen 1884. godine. Nastojatelj manastira Arhimandrit Nikodim (Janjušević) 1928. godine podigao je konak. On je ubijen od komunista u konaku svete obitelji u julu 1941. Ubice su tom prilikom opljačkale mnoge dragocenosti, ali i lične stvari ubijenog arhimandrita. Tako je odnešeno i 16 njegovih odlikovanja.[5][6]

Između dva svetska rata manastirskom zdanju je pretila opasnost od vode. Dve planinske rečice Gojuša i Gračanica bi nakon velikih kiša, sjedinjene u stihiji, nosile sve pred sobom. Bile su ozbiljna pretnja 1937. godine, pa je građen nasip kao prepreka bujici.

Manastir je ostao u sastavu Zahumsko-raške eparhije sve do 1931. godine, kada je ova eparhija ukinuta i priključena Mitropoliji crnogorsko-primorskoj u čijem je sastavu ostao sve do 2001. godine kada je stvorena nova Eparhija budimljansko-nikšićka kojoj i danas pripada. Kapela sv. Amfilohija ikonijskog osveštana je 6. decembra 2002. god, jeromonaha Lazar Stojković je uradio živopis, a bratstvo manastira Visoki Dečani napravilo je ikonostas. Od riznice su ostala samo dva izrezbarena krsta okovana u srebru.

Sadašnje sestrinstvo je u manastiru od 1997. godine. One su osnovale ikonopisačku, keramičku i kaligrafsku radionicu kao i radionicu za vez i šivenje. Monahinja Stefanija vodi dječji hor Svetog Apostola Luke.[7]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Manastir Svetog Luke u Župi Nikšićkoj
  2. ^ "Vreme", Beograd 1937. godine
  3. ^ "Vreme", Beograd 23. nov. 1937. godine
  4. ^ "Politika", 8. dec. 1940
  5. ^ Rakočević, Donko (2023). Srpsko kolo, br. 86, mart, Crnogorska golgota: Sveštenike bacali u jame!. Beograd: Savez Srba iz regiona. str. 23. 
  6. ^ CRNOGORSKA GOLGOTA: Sveštenike bacali u jame!. 
  7. ^ [1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vukić, Predrag (2006). „Pravoslavne eparhije, crkve i manastiri u Crnoj Gori”. Pravoslavlje u Crnoj Gori. Cetinje: Svetigora. str. 87—128. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]