Манон (film)
Manon | |
---|---|
![]() Filmski poster | |
Izvorni naslov | Manon |
Režija | Anri Žorž Kluzo |
Scenario | Žan Feri Anri Žorž Kluzo |
Producent | Pol Edmon Dešarm |
Temelji se na | Manon Lesko (Antoan Fransoa Prevo) |
Glavne uloge | Serž Ređani Mišel Okler Sesil Obri |
Muzika | Pol Misraki |
Direktor fotografije | Arman Tirar |
Montaža | Monik Kirsanof |
Producentska kuća | Alcina |
Distributer | Les Films Corona |
Godina | 1949. |
Trajanje | 106 minuta |
Zemlja | Francuska |
Jezik | francuski |
IMDb veza |
Manon (fr. Manon) je francuski dramski film iz 1949. godine, režisera i ko-scenariste Anrija Žorža Kluzoa, labavo zasnovan na romanu Manon Lesko Antoana Fransoe Prevoa.[1] Glavne uloge u filmu tumače Serž Ređani, Mišel Okler i Sesil Obri. Radnja filma se odvija u Francuskoj posle Drugog svetskog rata i prati pripadnika pokreta otpora koji spašava devojku od optužbi da je sarađivala sa nemačkim okupatorima.
Film je sniman u studiju Victorine u Nici. Prodao je preko tri miliona ulaznica u Francuskoj i osvojio je nagradu Zlatni lav na Filmskom festivalu u Veneciji.
Radnja[uredi | uredi izvor]
Na brodu koji je upravo isplovio iz Marselja, Jevreji, koji su preživeli genocid, ukrcavaju se kako bi ilegalno emigrirali u buduću državu Izrael, tada Palestinu pod britanskim mandatom. Dok jedan od brodskih poručnika smešta pridošlice u brodska skladišta, on slučajno otkriva dvoje slepih putnika. Vodi ih do kapetana, čiji podređeni prepoznaje čoveka sa novinske fotografije. Ovo je Rober Degrije, traženi ubica. Kapetan odlučuje da preda par policiji po njihovom dolasku u Aleksandriju, ali nekoliko dana pre toga dozvoljava da ga ta mlada žena dodirne i na kraju poziva dvoje mladih ljubavnika u svoju kabinu. Oni zatim počinju da pričaju svoju priču.
Godine 1944, mali grad u Normandiji opustošen je borbama. Roberu, mladom sinu iz dobre porodice iz Klermon Ferana, angažovanom u redovima francuskih unutrašnjih snaga, njegov pretpostavljeni poverava brigu o Manon, mladoj ženi koju besna rulja želi da ošiša, optužujući je da je spavala sa Nemcima. Dvoje mladih ljudi, u razorenoj crkvi, skoro odmah se ludo zaljubljuju jedno u drugo. Rober pomaže Manon da pobegne.
Njihovo bekstvo ih vodi u Pariz gde Manon pronalazi svog brata Leona. On se tamo bavi raznim sumnjivim aktivnostima pomoću čoveka pod imenom Pol. Ljubomoran, Rober se suočava sa Polom koji neprestano proganja Manon, ali primorava se da se obuzda, dok se bavi sve sumnjivijim poslovima kako bi ispunio nezasitne zahteve svoje saputnice. Posle raznih nevolja koje su ga, između ostalog, navele da često posećuje bordel gospođe Anjes, Manon ubrzo otkriva svom ljubavniku da ga napušta zbog majora američke vojske koji ju je zaprosio. Shrvan bolom, Rober odbija da se razdvoje.
Leon, sada vlasnik bioskopa, nudi pomoć svojoj sestri. On navodi Robera da poveruje da se Manon razbolela i traži od njega da dođe. Rober brzo stiže i ubrzo se nalazi zaključan u Leonovoj kancelariji. Posle nekog vremena, Leon odlučuje da ode da razgovara sa njim, objašnjavajući mu da Manon nikada nije bila ništa drugo do teret i da je njihov rastanak bolji za oboje. Nakon što je naizgled povratio razum, Rober ipak koristi trenutak Leonove nepažnje da ga zadavi telefonskom žicom.
Znajući da će ga tražiti zbog ubistva, on telefonira Manon da joj kaže da je napušta i odlazi u Marselj. Manon, dok je pakovala svoj prtljag, prepuštajući se naletu ljubavi, odlazi na železničku stanicu i uspeva da se pridruži Roberu u vozu.
Potaknut pričom o ovoj nemogućoj ljubavi, kapetan odlučuje da dopusti ljubavnicima da pobegnu. Oni se potajno iskrcavaju sa migrantima na plaži. Nakon iscrpljujuće šetnje pustinjom, malu trupu napada grupa Beduina, a Manon je smrtno ranjena. Rober je na kraju sahranjuje u pesku.
Uloge[uredi | uredi izvor]
Glumac | Uloga |
---|---|
Serž Ređani | Leon Lesko |
Mišel Okler | Rober Degrije |
Sesil Obri | Manon Lesko |
Remon Supleks | Pol |
Andre Valmi | poručnik Besnar / vođa bandita |
Anri Vilber | kapetan |
Dora Dol | Žulijet |
Simona Valer | Ise |
Gabrijela Dorzija | madam Anjes |
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Lloyd, Christopher. Henri-Georges Clouzot. Manchester University Press, 2007.