Marselo Čerigini

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Marselo Čerigini
Lični podaci
Puno imeMarcelo Chierighini
NadimakLelo
Datum rođenja(1991-01-15)15. januar 1991.(33 god.)
Mesto rođenjaItu (Brazil),
DržavljanstvoBrazil
Visina192 cm
Masa86 kg
Karijera
Stilslobodni stil
KlubEsporte Clube Pinheiros
medalje
Svetsko prvenstvo (50m)
Srebrna medalja — drugo mesto Budimpešta 2017. 4×100 slobodno
Svetsko prvenstvo (25m)
Bronzana medalja — treće mesto Dubai 2010. 4×100 slobodno
Bronzana medalja — treće mesto Hangdžou 2018. 4×100 slobodno
Panpacifičko prvenstvo
Zlatna medalja — prvo mesto Tokio 2018. 4×100 slobodno
Bronzana medalja — treće mesto Gould Koust 2014. 4×100 slobodno
Panameričke igre
Zlatna medalja — prvo mesto Toronto 2015. 4×100 slobodno
Zlatna medalja — prvo mesto Toronto 2015. 4×100 mešovito
Zlatna medalja — prvo mesto Lima 2019. 100 slobodno
Zlatna medalja — prvo mesto Lima 2019. 4×100 slobodno
Srebrna medalja — drugo mesto Lima 2019. 4×100 mešovito
Srebrna medalja — drugo mesto Lima 2019. 4×100 slob.miks
Bronzana medalja — treće mesto Toronto 2015. 100 slobodno
Univerzijada
Srebrna medalja — drugo mesto Šendžen 2011. 4×100 slobodno
Osvojene medalje
Takmičenje 2 3
Svetsko prvenstvo (50m) 0 1 0
Svetsko prvenstvo (25m) 0 0 2
Panameričke igre 4 2 1
Panpacifičko prvenstvo 1 0 1
Univerzijada 0 1 0
Ukupno juniori 0 0 0
Ukupno seniori (22.1.2021) 5 4 4

Marselo Čerigini (port. Marcelo Chierighini; Itu, 15. januar 1991) brazilski je plivač čija specijalnost je plivanje sprinterskih trka slobodnim stilom.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Na međunarodnoj sceni Čerigini je debitovao na svetskom prvenstvu u malim bazenima koje je u decembru 2010. održano u Dubaiju. Na tom prvenstvu plivao je u štafeti 4×100 slobodno zajedno sa Sezarom Sjelom, Nikolasom Santosom i Nikolasom Oliveirom, a brazilski tim je osvojio bronzanu medalju uz novi južnoamerički rekord.[1] Naredne godine po prvi put je učestovao i na svetskom prvenstvu u velikim bazenima koje se održavalo u Šangaju, ponovo je plivao u štafeti 4×100 slobodno koja je tada zauzela 9. mesto.[2]

U avgustu 2012. učestovao je na LOI u Londonu gde je nastupio u štafetnim trkama na 4×100 slobodno i 4×100 mešovito, a u oba slučaja brazilski tim nije uspeo da se plasira u polufinala.

Na svetskom prvenstvu u Kazanju 2015. u finalu trke na 100 slobodno zauzeo je 5. mesto što mu je bio najbolji uspeh u pojedinačnim trkama u dotadašnjoj karijeri. Svoj drugi nastup na Olimpijskim igrama zabeležio je na LOI 2016. u Riju i uspeo je da se plasira u finala sve tri discipline u kojima je učestovao. Pored štafetnih trka na 4×100 slobodno i 4×100 mešovito u kojima su Brazilci zauzeli 5, odnosno 6. mesto, Čerigini je u finalu trke na 100 slobodno do cilja došao sa osmim vremenom.

Najveći uspeh u karijeri postigao je na svetskom prvenstvu u Budimpešti 2017. gde je kao član štafete na 4×100 slobodno, u kojoj su plivali još i Sezar Sjelo, Bruno Fratus i Gabrijel Santos osvojio srebrnu medalju, što je ujedno bio i najbolji rezultat Brazilaca u istoriji ove discipline. Brazilski tim je u finalnoj trci isplivao vreme od 3:10,34 minuta što je ujedno bio i novi južnoamerički rekord, a sam Čerigini je isplivao i najbržu izmenu (46,85 s).[3] U trci na 100 slobodno bio je 5. sa vremenom od 48,11 sekundi, a istu poziciju zauzeo je i u štafeti 4×100 mešovito kada su pored njega plivali još i Enrike Martins, Žoao Gomes Žunior i Giljerme Gvido.

Tokom 2018. je ostvario nekoliko zapaženijih rezultata u štafetnim trkama, prvo na Panpacifičkom prvenstvu u Tokiju (zlato na 4×100 slobodno) i Svetskom prvenstvu u malim bazenima u Hangdžouu (bronza na 4×100 slobodno).

Seriju dobroh rezultata na svetskim prvenstvima je nastavio i u korejskom Kvangdžuu 2019 gde je zauzeo visoko peto mesto u finalu trke na 100 slobodno. Svega dve nedelje kasnije, na Panameričkim igrama u Limi osvojio je medalje u sve četiri trke u kojima se takmičio, uključujući i dva zlata u trkama na 100 slobodno i 4×100 slobodno.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Led by Cielo, Brazil's 4×100-metre freestyle is bronze at Dubai”. Globoesporte. 15. decembar 2010. Arhivirano iz originala 6. maj 2014. g. 
  2. ^ „Results of the 4×100-metre freestyle at 2011 Shanghai”. OmegaTiming. 24. jul 2011. 
  3. ^ „Results of the 4x100-metre freestyle at 2017 Budapest”. OmegaTiming. 23. jul 2017. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]