Masakr u Štipu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Štipski masakr je masovno ubistvo srpskih vojnika od strane paravojnih formacija VMRO-a u selu Ljuboten, kod Štipa, 15. oktobra 1915. godine, tokom Prvog svetskog rata. Bolesne i ranjene srpske vojnike, koji su se oporavljali u gradskoj bolnici u Štipu, zatvorili su bugarski vojnici VMRO pre nego što su odvedeni u okolinu Ljubotena i ubijeni. Procenjuje se da je u masakru pogubljeno 118–120 srpskih vojnika.

Masakr[uredi | uredi izvor]

Dve bugarske armije su 15. oktobra 1915. godine napale srpske jedinice, prodirući u dolinu Južne Morave kod Vranja do 22. oktobra 1915. godine. Bugarske snage su zauzele Kumanovo, Štip i Skoplje i sprečile povlačenje srpske vojske do grčke granice i Soluna. [1] Štip je osvojila 3. brigada bugarske armije 11. makedonska pešadijska divizija, koju su organizovali bivši pripadnici VMRO, [2] [3] kojima su komandovali Aleksandar Protogerov i grupa IMRO Todora Aleksandrova. [4] Štip i okolinu opljačkali su bugarski vojnici koji su odbili da se povinuju naređenjima o rekviziciji. [5] Protogerov je 26. oktobra naredio pogubljenje 118–120 ranjenih i bolesnih srpskih vojnika koji su se u to vreme oporavljali u gradskoj bolnici u Štipu. Elementi IMRO-a kojima je komandovao Ivan Barljo i 11. bugarska divizija su zatim prevezeni u predgrađe sela Ljuboten, gde su po kratkom postupku pogubljeni. Slični masakri srpskih ratnih zarobljenika i civila nastavljeni su do kraja rata. [6][4]

Posledice[uredi | uredi izvor]

Pariska mirovna konferencija, 1919. godine, razdvojila je ratne zločine u 32 posebne klase, čineći osnovu za budući progon ratnih zločinaca identifikovanih u prethodnim nacionalnim i međusavezničkim komisijama. Međutim, pitanje je kasnije odbačeno i odgovornost za suđenja je pala na nacionalne sudove Centralnih sila. Posleratna Međusaveznička ratna komisija istražila je optužbe iznete protiv Bugarske, zaključivši da su bugarske okupacione vlasti u Srbiji i Grčkoj prekršile svaki pojedinačni član Haških konvencija iz 1899. i 1907. godine. Potvrđena je validnost štipskog masakra, ekshumirane su njegove žrtve i identifikovani počinioci. Kraljevina Srbija predstavila je spisak od 500 Bugara koje sumnjiči za ratne zločine, na osnovu nalaza komisije. U zvaničnom odgovoru Bugarske na upit je navedeno da su 3 osobe uhapšene, a 2 pogubljene zbog umešanosti u različita kršenja pravila ratovanja. Kasnije se pokazalo da je to netačno, niko od optuženih nikada nije osuđen za svoje zločine.[7]

Ekshumirani ostaci u Ljubotenu[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Falls 1933, str. 22–39.
  2. ^ Tetsuya Sahara. Macedonia and the Internal Macedonian Revolutionary Organization an article in the "1914-1918-online. International Encyclopedia of the First World War".
  3. ^ Boris Drangov, an article in the Historical Dictionary of North Macedonia by Dimitar Bechev (2019); Edition 2, Rowman & Littlefield, p. 96, ISBN 1538119625.
  4. ^ a b Pissari 2013, str. 373–374.
  5. ^ Reiss 1919, str. 102.
  6. ^ Report of the International Commission 1919, str. 57–62.
  7. ^ Pissari 2013, str. 363–364.

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]