Majkl Rasmusen

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Majkl Rasmusen
Rasmusen na Tur de Fransu 2005. godine
Lični podaci
Puno imeMajkl Rasmusen
Datum rođenja(1974-06-01)1. jun 1974.(49 god.) .
Mesto rođenjaTeles, Danska
DržavljanstvoDanska Danska
Visina1,75 m
Masa60 kg
Timske informacije
Trenutni tim
Završio karijeru
DisciplinaDrumski / mountajn bajk
Tip vozačaBrdaš
Profesionalna karijera
1995 — 1996
1997 — 1998
1999
2000 — 2001
2001 — 2002
2003 — 2007
2009
2010 — 2011
2011 — 2013
Scott - BiKyle Flyers
Trek - Volkswagen
Gary Fisher - Saab
Haro - Lee Dungaree
CSC - Tiscali
Rabobank
Teco
Miche
Christina Watches - Onfone
Uspesi
Tur de Frans
Brdska klasifikacija2 (2005, 2006)
Ažurirano: 23. jun 2016

Majkl Rasmusen (dan. Michael Rasmussen; 1. jun 1974) bivši je danski profesionalni biciklista u periodu od 1999. do 2013. godine.[1] Rasmusen je dvostruki pobednik brdske klasifijacije na Tur de Fransu. Pre nego što je prešao u drumski biciklizam, bio je uspešan u mountajn bajku, bio je svetski i nacionalni šampion. 2011. godine, osvojio je drugo mesto na trci kroz Srbiju.

Mountajn bajk[uredi | uredi izvor]

Rasmusen je juniorsku karijeru u mountajn bajku počeo 1992. godine i odmah je osvojio nacionalno prvenstvo. 1994. je završio drugi, a 1996. je osvojio nacionalno prvenstvo u mountajn bajku za profesionalce, dok je 1999. osvojio svetsko prvenstvo, nakon čega je završio drugi na trci u Luksemburgu.

Profesionalna karijera[uredi | uredi izvor]

2000 — 2003[uredi | uredi izvor]

Karijeru u drumskom biciklizmu, Rasmusen je počeo 2000. godine. 2001. osvojio je etapu na trci Jadranska magistrala, gde je završio drugi u generalnom plasmanu. Drugi je završio i na Turu Hrvatske. 2002. je završio sedmi na klasiku Primavera, s zatim je vozio prvi Grand tur, Điro d’Italiju, gde nije pobedio nijednu etapu i završio je na 45 mestu u generalnom plasmanu. Prvu i jedinu pobedu u sezoni ostvario je na četvrtoj etapi Vuelta Burgos trke. Na kraju sezone, završio je 28 na Điro di Lombardiji.

2003. osvojio je etapu na Vuelta a Espanji i sedmo mesto u generalnom plasmanu. Završio je deveti na klasiku San Sebastijan i 30 na Điro di Lombardiji.

2004 — 2005[uredi | uredi izvor]

Prvu i jedinu pobedu 2004. ostvario je na šestoj etapi Kriterijuma Dofine, a zatim je vozio svoj prvi Tur de Frans, gde nije ostvario pobedu, ali je završio treći u brdskoj klasifijaciji, koju je po sedmi put osvojio Rišar Virenk, a u generalnom plasmanu završio je sedmi i dobio je dozvolu da se skoncentriše na Tur 2005.

2005. godine, Rasmusen je vozio Điro, ali ga nije završio. Na Turu je uzeo tačkastu majicu na osmoj etapi, a zatim je pobedio na devetoj, gde je napao na trećem kilometru i ostao prvi do kraja etape. Bio je treći sve do hronometra na 20 etapi. Rasmusen nije imao sreće na hronometru, pao je, dvapug je menjao bicikl i dvaput točak, sa trećeg je pao na sedmo mesto, ali je osvojio brdsku klasifikaciju. Na zadnjoj etapi, Rasmusen se pojavio čitav u tačkastom, majica, šorts, naočare, kaciga i čarape. Nakon Tura, osvojio je trku Herlen u Limburgu, a do kraja sezone osvojio je četiri druga mesta.

2006[uredi | uredi izvor]

2006. drugu godinu zaredom nije uspio da završi Điro, napustio ga je na 12 etapi. Na Tur de Fransu, Rasmusen je završio na 18 mestu i osvojio je brdsku klasifikaciju, radeći za timskog lidera, Denisa Menjšova. Pobedio je na etapi 16, gde je bio u begu nakon četvrtog kilometra, prešao je prvi na najvećem usponu na Turu, kol de Galibijeu i osvojio pehar Anri Degranž i 5000 eura. Etapu je pobedio minut isped lidera CSC tima Karlosa Sastrea. Nakon Tura, vozio je i Vueltu, ali je napustio tokom etape 17.

2007[uredi | uredi izvor]

2007. Rasmusen je po zadnji put vozio grand tur trke. Na Điru je završio na 48 mestu. Na Turu je pobedio na osmoj etapi i preuzeo žutu i tačkastu majicu. Četiri etape pre kraja, Rasmusen je imao 3 minuta ispred drugoplasiranog Alberta Kontador i bio je potpuni favorit za pobedu, ipak, to veče je izbačen sa Tura i otpušten iz Rabobanka.

2009 — 2013[uredi | uredi izvor]

Nakon izbacivanja sa Tura 2007. godine, Rasmusen je dobio dvogodišnju suspenziju, koja mu je istekla 25. jula 2009. Dva dana kasnije, vozio je gran pri Kjelur u Danskoj i osvojio je drugo mesto. U nastavku godine, vozio je trke po Meksiku, osvojio je trku Vuelta Puebla i jednu etapu, a na Vuelta Čivava trci je osvojio uvodnu etapu i bio je lider tri dana.

2010. je osvojio osmo mesto na trci u San Luisu i drugo u Hernigu. 9. decembra 2010. Rasmusen i Kristina Hembo su osnovali novi tim, Kristina Vačiz Onfon. Rasmusen je bio lider tima do kraja karijere, 2013. godine.

2011. jedinu pobedu, Rasmusen je ostvario na trećoj etapi trke kroz Srbiju, a u generalnom plasmanu je ostao iza Ivana Stevića.

2012. je osvojio etapu na Turu Malte, a zadnju pobedu ostvario je na Turu Kine, gde je završio treći u generalnom plasmanu.

Doping[uredi | uredi izvor]

Rasmusen je suspendovan na dve godine 25. jula 2007. u trenutku kad je bio lider Tura. Po planu koji je predao u svetsku biciklističku uniju, trebalo je da bude u Meksiku u junu, a bio je u Italiji i bio je nedostupan za doping test tri nedelje. Suspenzija je značila i njegov izostanak sa Olimpijskih igara u Pekingu. Rasmusen je negirao to. Tek 31. januara 2013. priznao je da je koristio doping od 1998. do 2010. Epo, tostosteroni, insulin, tranfuzija krvi i još nekoliko vrsta dopinga je koristio. Dobio je novu dvogodišnju suspenziju, ali je završio karijeru. Donijeta je odluka o poništavanju svih rezultata koje je ostvario od 2005. do 2010 godine, ali odluka još nije potvrđena od strane Danske antidoping agencije ili od strane UCI-ja.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Archives, Cycling. „Michael Rasmussen”. www.cyclingarchives.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-31. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]