Mea šearim

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ulica Mea šearim
Zid prelepljen paškevilom u Mea šearimu

Mea šearim ( hebr. מאה שערים , doslovno: "sto kapija"; kontekstualno: „stostruko“) je jedno od najstarijih jevrejskih četvrti u Jerusalimu van Starog grada . Naseljen je Haredi Jevrejima, a izgradili su ga pripadnici Starog Jišuva .

Ime[uredi | uredi izvor]

Ime Mea šearim je izvedeno iz stiha iz Postanka, koji je bio deo Paraše koji se čitao u nedelji kada je naselje osnovano: „ Isak je posejao u toj zemlji, i te godine je požnjeo stostruko (מאה שערים mea šearim ); Bog ga je blagoslovio“ ( Genesis 26:12 ). Prema tradiciji, zajednica je prvobitno imala 100 kapija, što je drugo značenje imena Mea šearim . [1]

Meir Ojerbah, glavni aškenaski rabin Jerusalima, bio je jedan od osnivača naselja. [2] Konrad Šik, nemački arhitekta, napravio je prvi nacrt za Mea šearim 1846 godine. Mea šearim, jedno od najranijih jevrejskih naselja izvan zidina Starog grada, osnovano je 1874. godine od strane građevinskog društva od 100 akcionara. [3] Udruživši svoje resurse, članovi društva su kupili zemljište izvan grada opasanog zidinama, koji je bio pretrpan i pogođen lošim sanitarnim uslovima, i izgradili novo naselje sa ciljem da poboljšaju svoj životni standard.

Josef Rivlin, jedan od poglavara jevrejske zajednice u Jerusalimu, i jedan hrišćaninski Arapin iz Vitlejema bili su izvođači radova. Radove su izvodili i jevrejski i nejevrejski radnici.[4]

Plan ulice iz 1927

Mea šearim je bila strukturirana kao dvorišna četvrt . Bio je ograđen zidom, sa kapijama koje su bile zaključane svake večeri. Do oktobra 1880. godine, 100 stanova je bilo spremno za useljenje, a održana je i lutrija da bi se oni dodelili porodicama. Do kraja veka bilo je 300 kuća, mlin za brašno i pekara. Konrad Šik je planirao otvorene zelene površine u svakom dvorištu, ali umesto njih su izgrađene štale. Mea Šearim je bila prva četvrt u Jerusalimu koja je imala uličnu rasvetu. [5]

Haredi način života[uredi | uredi izvor]

Mea šearim danas ostaje izolovano naselje u srcu Jerusalima . [5] Sa svojim haredskim i pretežno hasidskim stanovništvom, ulice su zadržale karakteristike istočnoevropskog naselja [6] kao što je izgledalo u predratnoj Evropi. Život se sastoji u striktnom pridržavanju jevrejskog zakona, molitve i proučavanja jevrejskih verskih tekstova. Tradicije u odevanju uključuju crne kapute i crne kape za muškarce (iako postoje i neki drugi stilovi odevanja, u zavisnosti od verske podgrupe kojoj pripadaju), i skromnu odeću dugih rukava za žene. U nekim hasidskim grupama, žene nose debele crne čarape tokom cele godine, čak i leti. Udate žene pokrivaju kosu na različite načine, od perika do marama. Muškarci imaju brade, a mnogi imaju duge bočne uvojke, zvane pejot . Mnogi stanovnici govore jidiš u svom svakodnevnom životu, a hebrejski koriste samo za molitvu i versko učenje, jer veruju da je hebrejski sveti jezik, samo da bi se koristio u verske svrhe. [7]

Hasidske grupe sa velikim brojem sledbenika u Mea šearimu uključuju: Breslov, Slonim, Toldos Aharon, Toldos Avraham Jičak, Miškenos HoRoim i Satmar . Ovde svoje središte ima i dinastija Pinsk-Karlin. Eda Haharejdis, koja nadgleda sertifikaciju kašruta i vodi jevrejski verski sud, ima sedište na zapadnom kraju Mea šearima. Mea šearim je uporište obe frakcije pokreta Neturei Karta, koji se suprotstavlja cionizmu, kao i pokreta iz koga su potekli – potomci prvobitne zajednice Perušim, takođe poznate kao „Jerušalmis“. Neki članovi Neturei Karta su tražili da žive pod arapskom vlašću. [8] Rabin Josef Šalom Eljašiv, vodeći posek litvanskog/ ješivskog jevrejstva, nastanio se ovde.

Propisi u četvrti[uredi | uredi izvor]

Plakati koji pozivaju na čednost u Mea šearimu

Na svakom ulazu u Mea šearim okačeni su plakati koji pozivaju na čednost na hebrejskom i engleskom jeziku. Prilikom posete komšiluku, žene i devojke se pozivaju da nose ono što se smatra skromnom haljinom (suknje do kolena ili duže, bez dubokih dekoltea ili gornjih delova, bez bluza bez rukava ili golih ramena); muškarci i dečaci se pozivaju da izbegavaju nošenje šorceva i košulja bez rukava; od turista se traži da ne dolaze u velikim, upadljivim grupama. Tokom Šabata (od petka uveče po zalazku sunca do subote uveče po zalasku sunca), posetioci se mole da se uzdrže od pušenja, fotografisanja, vožnje ili korišćenja mobilnih telefona. Prilikom ulaska u sinagoge od muškaraca se traži da pokriju glavu. [9]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Eisenberg, Ronald L. (2006). The Streets of Jerusalem: Who, what, why. Devora Publishing. str. 250. ISBN 1-932687-54-8. 
  2. ^ Encyclopedia Judaica, vol. 3, p. 848, Meir Ben Isaac Auerbach
  3. ^ „About Meah Shearim”. Illustrated Israel. Arhivirano iz originala 2007-06-13. g. 
  4. ^ Eylon, Lili (2011). „Jerusalem: Architecture in the late Ottoman Period”. Jewish Virtual Library. Arhivirano iz originala 2011-07-17. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  5. ^ a b Eylon, Lili (2011). „Jerusalem: Architecture in the late Ottoman Period”. Jewish Virtual Library. Arhivirano iz originala 2011-07-17. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 
  6. ^ Eisenberg, Ronald L. (2006). The Streets of Jerusalem: Who, what, why. Devora Publishing. str. 250. ISBN 1-932687-54-8. 
  7. ^ ?למה החרדים במאה שערים מדברים אידיש Arhivirano 2013-10-05 na sajtu Wayback Machine (jezik: hebrejski)
  8. ^ The Jerusalem Quarterly, Issues 17-20. Middle East Institute. 1981. str. 58. „On the other hand, the leaders of the sect have recently published a manifesto calling for "the laws of the autonomy in Arab territories to be applied in our neighbourhood (Me'a Shearim) too, without dependence on the Zionist regime". 
  9. ^ Sapir-Witz, Karmit (17. 12. 2006). „A step away, another world”. Ynetnews. Arhivirano iz originala 2010-09-01. g. Pristupljeno 28. 8. 2011. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]

  • Halper, Jeff (1991). Between Redemption and Revival: The Jewish Yishuv of Jerusalem in the Nineteenth Century. Westview Press. ISBN 0-8133-7855-9. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]