Milan Lj. Janković
Ovaj članak sadrži spisak literature (štampane izvore i/ili veb-sajtove) korišćene za njegovu izradu, ali njegovi izvori nisu najjasniji zato što ima premalo izvora koji su uneti u sam tekst. Molimo vas da poboljšate ovaj članak tako što ćete dodati još izvora u sam tekst (inlajn referenci). |
Milan Janković | |
---|---|
Datum rođenja | 7. septembar 1950. |
Mesto rođenja | Beograd, FNR Jugoslavija |
Milan Ljubomir Janković (Beograd, 7. septembar 1950) direktor je Republičke agencije za telekomunikacije (RATEL).
Biografija
[uredi | uredi izvor]U rodnom gradu je završio osnovnu školu i Prvu beogradsku gimnaziju.
Elektrotehnički fakultet u Beogradu, na Odseku za telekomunikacije je diplomirao 1975. godine sa temom „Digitalni radio-relejni sistemi“. Svoj radni staž počeo je stručnim usavršavanjem u Švajcarskoj, gde je radio u laboratoriji za digitalne sisteme prenosa. Stručni ispit, propisan za diplomirane elektroinženjere položio 1981. godine, a od 2003. godine poseduje licencu za odgovornog projektanta za telekomunikacione mreže i sisteme.
Magistrirao je januara 1990. godine na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, smer Telekomunikacije sa radom „Pregled i uporedna analiza postupaka uvođenja digitalnih mreža sa integrisanim službama (ISDN)".
Na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, smer Telekomunikacije doktorirao je jula 1999. godine sa tezom pod naslovom „Arhitekture mreža za pristup“.[1]
Izabran u zvanje docenta za oblast-predmet telekomunikacije, na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu, 2001. godine. Nastava na postdiplomskim studijama ETF obuhvata predavanja Arhitektura mreža za pristup u okviru predmeta „Principi modernih telekomunikacija“ kao i određena poglavlja u okviru predmeta „Satelitski sistemi“
Milan Janković je od 1976., u Elektronskoj Industriji, radio na razvoju PCM uređaja, projektovanju veza sa digitalnim sistemima prenosa, atestiranju multipleksnih i linijskih sistema, nadzoru, montaži opreme u Jugoslaviji i inostranstvu. 1984. je projektovao prvu vezu po optičkom kablu u tadašnjoj Jugoslaviji. Za sedam godina prešao je put od inženjera pripravnika do rukovodioca sektora razvoja.
Od 1990. godine je u Zajednici jugoslovenskih PTT (ZJPTT) u delu za Naučno istraživanje i razvoj (NIR), gde je angažovan na istraživačkim poslovima vezanim za naučno - tehnološki razvoj i uvođenje novih tehnologija, službi i servisa u telekomunikacioni sistem Jugoslavije.
Do kraja 2005 je bio direktor Zajednice jugoslovenskih PTT-a (ZJPTT), a od početka 2006. je direktor Republičke agencije za telekomunikacije (RATEL).
Naučne i stručne delatnosti
[uredi | uredi izvor]Dr Janković je autor 6 radova i 1 recenzije knjige u renomiranim međunarodnim naučnim časopisima, autor/koautor 44 radova u zbornicima sa međunarodnih konferencija, autor/koautor 5 projekata i 4 studije. Radovi i knjige su citirani 15 puta. U radovima su prikazana originalna rešenja posvećena problemu definisanja najpogodnije originalne arhitekture mreže za pristup sa stanovišta obezbeđenja potpunog dijapazona servisa, pri čemu je mreža značajno pojednostavljena, povećana njena pouzdanost, a korisnici mogu sami definisati servise i upravljati njima u okruženju koje ih podržava i pritom mogu zauzimati kapacitet mreže prema potrebama. To je problem koji je u savremenim telekomunikacionim mrežama izuzetno aktuelan, posebno kada se ima u vidu tendencija razvoja telekomunikacione infrastrukture. Dr Milan Janković je do sada kao autor i koautor objavio 48 naučnih radova u zbornicima domaćih konferencija, 16 radova u domaćim časopisima, a dva rada su objavljenja u monografijama. Radovi se bave problematikom definisanja savremene telekomunikacione infrastrukture, na osnovu analizi uticaja novih elemenata (proces strukturnih reformi, standardizacija, tehnologija uređaja, zahteva koje postavljaju novi servisi, ponude integrisanih servisa) i novih tehnologija (FITL, HFC, HFR, RITL, xDSL, ATM).
Takođe Dr Milan Janković je sa prof. Zoranom Petrovićem[potrebna odrednica] objavio i knjigu pod nazivom „Mreže za pristup“ (dva izdanja ).
Projekti i studije
[uredi | uredi izvor]- Razvoj i uvođenje jedinstvenog digitalnog telekomunikacionog sistema u JPTT sa integrisanim službama (ISDN),
- Koncepcija razvoja jugoslovenske ISDN do 2000. godine.
- Uvođenje optičkih sistema u mesne mreže u Jugoslaviji
- Primena novih saznanja, metoda i tehnologija u cilju poboljšanja hirurške dijagnostike i terapije
- Telemedicina, primena postojećih i novih komunikacionih tehnologija i resursa u zdravstvu Srbije.
- Komponente, karakteristike i razvoj optičkih komunikacionih sistema
- Konvergencija fiksnih i mobilnih telekomunikacija, Uticaj eksplozivnog razvoja mobilnih komunikacija na planiranje i razvoj PSTN
- Postupak uvođenja optičkih/bežičnih mreža za pristup
- UMTS radio pristup, Evropski Institut za razvoj i strateške studije u telekomunikacijama (EURESCOM
- Razvoj, projektovanje i primena VDM/DVDM u mreži Preduzeća za telekomunikacije „Telekom Srbija“
- Koncept otvorenog pristupa servisima u mobilnim mrežama treće generacije
- Strategija uvođenja sistema GSM – R (mobilnog radija) na železničkoj mreži SCG
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Janković, Milan Lj. „Arhitekture mreža za pristup : doktorska disertacija”. Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković". Beograd : [M. Janković], 1998. Pristupljeno 28. 1. 2018.[mrtva veza]