Pređi na sadržaj

Miloš Velimirović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Miloš Velimirović
Datum rođenja(1922-12-10)10. decembar 1922.
Mesto rođenjaBeograd
Datum smrti18. april 2008.(2008-04-18) (85 god.)

Miloš Milorad Velimirović (Beograd, 10. decembar 192218. april 2008) bio je američki muzikolog. Dvaput je bio dobitnik Fulbrajtove stipendije, smatran je međunarodnim stručnjakom u oblastima vizantijske muzike, istorije slovenske muzike i istorije italijanske opere u 18. veku.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Velimirović je rođen u Beogradu, Srbija, Jugoslavija, od porodice Milorada i Desanke (Jovanović) Velimirović, lekara i profesora klavira. U detinjstvu u Srbiji naučio je da svira violinu i klavir. Naučio je nekoliko jezika i imao je doživotnu strast za muzikom. Tokom svojih adolescentskih godina studirao je istoriju muzike i teoriju muzike . Velimirović je započeo studij istorije muzike na Univerzitetu u Beogradu, a studirao je i violinu i klavir na konzervatorijumu. 1941. godine, invazijom sila Osovine, univerzitet je zatvoren, a Velimirovićeve studije su obustavljene do posle rata.

Od 1950. do 1951. Velimirović je radio sa profesorom Univerziteta Harvard Albertom Lordom na prikupljanju usmenih epskih pesama od pevača u Jugoslaviji. Ovaj terenski rad bio je nastavak rada na drugom profesoru klasike sa Harvarda, Milmanu Pariju, od 1933. do 1935. godine. Sam Lord je pomogao Pariju u poslednjim fazama tog putovanja. Materijal prikupljen na ovom putovanju najistaknutije je razmatran u Lordovoj knjizi iz 1960. godine, Pevač priča . Albert i Meri Lu Lord su sponzorisali Velimirovićevu imigraciju u Sjedinjene Američke Države 1952. godine, da bi upisao postdiplomske studije na Harvardu. Velimirović je magistrirao (1953) i doktorirao (1957) na Harvardu.

Velimirović je bio mlađi saradnik vizantologije na Dambarton Ouksu školske 1955/56 i 1956/57.[1] Od 1957. do 1969. predavao je na Univerzitetu Jejl. Za to vreme dobio je Fulbrajtovu stipendiju za istraživanje u Grčkoj školske 1963/64. Od 1969. do 1973. Velimirović je bio na fakultetu Univerziteta Viskonsin–Medison. Predavao je na Univerzitetu Virdžinije od 1973. do 1993. godine, dok je bio predsedavajući Mekintajrovog odseka za muziku od 1974. do 1978. godine. Godine 1985. dobio je drugu Fulbrajtovu stipendiju za predavanje u inostranstvu u Jugoslaviji. Velimirović je penzionisan kao profesor emeritus 1993. godine. Nakon penzionisanja, nastavio je da živi u Virdžiniji, sve do svoje smrti 2008. godine, u 85. godini, u Bridžvoteru.

Velimirović je 2003. godine pozvan na simpozijum u Boljšoj teatar u Moskvi. Kao nastavak ovog događaja, njegove ruske kolege su mu poklonile knjigu Vizantiя i Vostočnaя Evropa : liturgičeskie i muzыkalьnыe svяzi : k 80-letiю doktora Miloša Velimiroviča (Byzantium and Eastern Europe: Liturgical and Musical Links – In Honor of the 80th Birthday of Dr. Miloš Velimirović). Tom je prvobitno napisan na ruskom jeziku i uključivao je priloge autora iz devet zemalja. Velimiroviću je 18. oktobra 2004. Univerzitet u Atini dodelio počasni doktorat.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

Detaljniju bibliografiju Velimirovićevog dela do oko 1993. godine možete naći u istoriji porodice Velimirovići Gojka Antića. U bibliografiju su uključeni zapisi koji dokumentuju prevode Velimirovićevih spisa, prvenstveno na grčki, srpsko-hrvatski i bugarski jezik.

Knjige
  • Byzantine elements in early Slavic Chant: The Hirmologion. Monumenta musicae Byzantinae. Copenhagen: E. Munksgaard. 1960. 
  • Jack Westrup, ur. (1966). „Byzantine Composers in Ms. Athens 2406”. Essays Presented to Egon WelleszNeophodna slobodna registracija. London & New York: Oxford University Press. 
  • Studies in Eastern Chant, volumes I–IV. Egon Wellesz and Miloš Velimirović, general editors. Oxford University Press. 1966—1979. 
  • Laurence Berman, ur. (1972). „The Prooemiac Psalm of Byzantine Vespers”. Words and Music: The Scholar's View: A Medley of Problems and Solutions Compiled in Honor of A. Tillman Merritt by Sundry Hands. Cambridge: Harvard University, Department of Music [1].  Spoljašnja veza u |publisher= (pomoć)
  • Stanley Sadie, ur. (1980). „Russian and Slavonic Church Music”. The New Grove Dictionary of Music and Musicians. London: Macmillan. ISBN 1-56159-174-2. 
  • Malcolm Hamrick Brown, ur. (1984). „Melodies of the Ninth-Century Kanon for St. Demetrius”. Russian and Soviet Music: Essays for Boris Schwarz. Russian Music Series. Ann Arbor: UMI Research Press. ISBN 0-8357-1545-0. 
  • Richard Crocker; David Hiley, ur. (1990). „Christian Chant in Syria, Armenia, Egypt, and Ethiopia”. The New Oxford History of Music: v.2 The Early Middle Ages to 1300 (2nd izd.). Oxford University Press. ISBN 0-19-316329-2. 
  • Richard Crocker; David Hiley, ur. (1990). „Byzantine Chant”. The New Oxford History of Music: v.2 The Early Middle Ages to 1300 (2nd izd.). Oxford University Press. ISBN 0-19-316329-2. 
  • John J. Yiannias, ur. (1991). „Byzantine Musical Traditions among the Slavs”. The Byzantine Tradition after the Fall of Constantinople. Charlottesville, VA: University Press of Virginia. ISBN 0-8139-1329-2. 
  • William C. Brumfield; Milos M. Velimirovic., ur. (1991). Christianity and the arts in RussiaNeophodna slobodna registracija. Cambridge University Press. ISBN 0-521-41310-9. 
  • John S. Langdon; Stephen W. Reinert; Jelisaveta Stanojevich Allen; Christopher P. Ioannides, ur. (1993). „Reflections on Music and Musicians in Byzantium”. ΤΟ ΕΛΛΗΝΙΚΟΝ: Studies in Honor of Speros Vryonis, Jr. New Rochelle, New York: Aristide D. Caratzas. ISBN 0-89241-512-6. 
  • Alex N. Dragnich, ur. (1994). „Serbia's Cultural Legacy: the Middle Ages”. Serbia's Historical Heritage. New York: Columbia University Press. ISBN 0-88033-244-1. 
  • A. R. Littlewood, ur. (1995). „Originality and Innovation in Byzantine Music”. Originality in Byzantine Literature, Art and Music: A Collection of Essays. Oxford: Oxbow Books. ISBN 0-946897-87-5. 
  • Geoffrey C. Orth, ur. (1995). „The First Organ Builder in Russia”. Literary and Musical Notes: a Festschrift for Wm. A Little. Berne: Peter Lang. ISBN 3-906753-89-1. 
  • Helen Damico with Donald Fennema and Karmen Lenz, ur. (2000). „Egon Wellesz (1885–1974)”. Medieval Scholarship: Biographical Studies on the Formation of a Discipline: Volume 3: Philosophy and the Arts. New York & London: Garland Publishing, Inc. ISBN 0-8153-3339-0. 
  • Peter Jeffery, ur. (2001). „Russian Musical Azbuki: A Turning Point in the History of Slavic Chant”. The Study of Medieval Chant: Paths and Bridges, East and West: in Honor of Kenneth Levy. Cambridge: Boydell & Brewer. ISBN 0-85115-800-5. 
  • Findeizen, Nikolai (16. 1. 2008). History of Music in Russia from Antiquity to 1800. Russian Music Studies. Miloš Velimirović and Claudia R. Jensen, editors, translation by Samuel William Pring. Bloomington: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34825-8. 

Radovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

 

  1. ^ „Fellows in Byzantine Studies, Dumbarton Oaks Research Library and Collection”.