Mihailo Škondrić
mihailo škondrić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 5. decembar 1907. |
Mesto rođenja | Budelj Gornji, kod Ključa, Austrougarska |
Datum smrti | 6. januar 1980.72 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija |
Profesija | vojno lice |
Delovanje | |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Služba | NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija |
Čin | pukovnik |
Mihailo Škondrić (Budelj Gornji, kod Ključa, 5. decembar 1907 – Beograd, 6. januar 1980) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i pukovnik JNA.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Do početka Drugog svetskog rata radio je kao službenik Jugoslovenskih državnih železnica. Bio je član Sindikata železničkih radnika i službenika, gde se još pre rata povezao sa komunistima.
Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. učestvovao je u organizovanju ustanka u Podgrmeču. Tokom rata nalazio se na dužnostima:[1]
- komandant Jelašinovačkog gerilskog odreda
- komandant Podgrmečkog partizanskog odreda
- komandant Pogrečkog vojnog područja
- načelnik odeljenja u Štabu Petog bosanskog korpusa
U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljen je novembra 1941. godine. Bio je većnika Zemaljskog antifašističkog veća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) na sva tri njegova zasedanja, kao i većnik Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) na njegovom drugom i trećem zasedanju.[1]
Nakon oslobođenja Jugoslavije, 1945. nastavio je vojnu karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA). Penzionisan je u činu pukovnika. Posle penzionisanja bio je član Saveta Republike SR Bosne i Hercegovne.[1]
Umro je 6. januara 1980. u Beogradu.[1]
Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.[1]
U Narodnooslobodilačkoj borbi učestvovala je čitava njegova porodica – otac Simo i četvorica braće Dušan, Petar, Mile i Mirko. Tokom rata u borbi protiv ustaša poginuli su — Dušan (1907–1942) i Petar Škondrić (1913–1941), koji je nakon rata proglašen za narodnog heroja. Njegov brat Mirko Škondrić (1924–1960) takođe je bio pukovnik JNA.