Mihal Rovner

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Mihal Rovner
Michal Rovner, 1991
Mihal Rovner 1991. godine
Puno imeMihal Rovner Hamer
Ime po rođenjuMichal Rovner Hammer
Datum rođenja1957 (starost 66–67) godina
Mesto rođenjaTel AvivIzrael
Mesto ukopaumetnost i dizajn
Državljanstvoizraelsko
UniverzitetUniverzitet Tel Aviva, Bezalelska akademija

Mihal Rovner, poznata i kao Mihal Rovner Hamer (rođena 1957), [1] je savremena izraelska umetnica, poznata je po umetničkim video, fotografskim i bioskopskim delima. Rovner je međunarodno poznat sa izložbama u velikim muzejima, uključujući Luvr (2011) i muzej Američke umetnosti Vitni (Whitney Museum of American Art)(2002). [2] Živi u Njujorku i periferiji Jerusalima, u Izraelu, gde je vlasnik male farme.[3]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Mihal Rovner je rođena 1957. godine u Tel Avivu, u Izraelu.[4] Studirala je kinematografiju/televiziju i filozofiju na univerzitetu u Tel Avivu, a potom na Bezalelskoj akademiji umetnosti i dizajna u Jerusalimu 1981, a 1985. je stekla diplomu BFA iz fotografije i umetnosti.

Godine 1978. je zajedno sa umetnikom Arijem Hamerom osnovala privatnu umetničku školu Kamera obskura (engl. Camera Obscura School of Art) u Tel Avivu,[5] prvu školu za fotografe u gradu. Godine 2005. godine je škola zatvorena zbog finansijskih razloga.[6]

Preselila se u Njujork 1987. godine.[7][8]

Rad[uredi | uredi izvor]

O svom radu u 2016. godini Rovner je rekla: „Moj rad nije direktno povezan sa izraelsko-palestinskim pitanjem. Predstavljam situacije sukoba, napetosti, lomova ... ranjivosti. (...) Uvek počinjem sa stvarnošću. Snimam to i kasnije, malo po malo, izvlačim sliku stvarnosti, koja postaje sve zamagljenija, gubeći svoju definiciju i donoseći zato nešto drugo.”[9]

Početkom 1990-ih, radila je s rediteljem Robertom Frankom na dva filma, „Jedan sat-vražji vraj” (engl. One Hour) (1990), eksperimentalnom filmu za francusku televiziju i „Poslednja večera” (1992), koji je sama napisala.[10] [11]

U svojoj seriji ranih fotografija „Napolju" (1990–91) „[Rovner] je dve godine u izraelskoj pustinji slikala beduinsku kolibu, a zatim je retuširala svaku fotografiju kako bi stvorila spektralnu, promenljivu sliku skromne strukture izolovane u nepristupačnom okruženju."[12] Za seriju „Dekoj" (1991) izobličila je radarske i nadzorne snimke kako bi napravila fotografije nejasnih grupa ljudi sa zamagljenim karakteristikama. U „Igri jedne Osobe protiv prirode” (engl. One-Person Game Against Nature) (1992–93) ponovo je iskrivila slike, ovaj put sopstvene fotografije ljudi koji plivaju Mrtvim morem.

Lični život[uredi | uredi izvor]

Rovner je ranije bila udata za Ari Hamera.[13]

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Rovner je imala brojne samostalne izložbe od svoje prve u Dizengof centru u Tel Avivu 1987. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Artists: Michal Rovner (Hammer)”. Information Center for Israeli Art, The Israel Museum, Jerusalem. Pristupljeno 10. 3. 2020. 
  2. ^ „In a Field of Her Own”. Haaretz (na jeziku: engleski). 27. 5. 2011. Pristupljeno 10. 3. 2020. „Michal Rovner is probably the best known Israeli artist in the world, a status set to be enhanced by 'Histories,' a colossal new exhibition at the Louvre. 
  3. ^ Moss, Hilary (13. 6. 2018). „9 Artists on What Helps Them Get Their Work Done”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 10. 3. 2020. 
  4. ^ „Michal Rovner Biography”. artnet.com. Pristupljeno 10. 3. 2020. 
  5. ^ Tumarkin Goodman, Susan; Grundberg, Andy; Perez, Nissan (2007). Dateline : Israel: New Photography and Video Art. Yale University Press. str. 8. ISBN 9780300111569. 
  6. ^ Halkin, Talya (5. 10. 2005). „Tel Aviv arts schools battle over remains of Camera Obscura”. The Jerusalem Post | JPost.com. Pristupljeno 10. 3. 2020. 
  7. ^ „Collection Online, Michal Rovner”. Guggenheim Museum. Arhivirano iz originala 4. 3. 2016. g. Pristupljeno 20. 1. 2016. 
  8. ^ „Michal Rovner”. Friends of Bezalel. Arhivirano iz originala 21. 1. 2010. g. Pristupljeno 4. 7. 2013. 
  9. ^ „Michal Rovner, Fields / Fields of Fire | Festival d'Automne à Paris”. Festival-automne.com. Pristupljeno 15. 3. 2016. 
  10. ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 5. 7. 2013. g. Pristupljeno 5. 9. 2013. 
  11. ^ „Last Supper (1992) : Overview”. IMDb.com. Pristupljeno 15. 3. 2016. 
  12. ^ Adler, Laura (2019). The Trouble with Women Artists: Reframing the History of Art. Paris: Flammarion. str. 143. ISBN 978-2-08-020370-0. 
  13. ^ „New Acquisitions: 2018, One Person Game Against Nature I, #31”. National Museum of Asian Art (na jeziku: engleski). Smithsonian Institution. 2018. Arhivirano iz originala 09. 05. 2021. g. Pristupljeno 10. 3. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]