Moć tame

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Moć tame (rus. Власть тьмы) je drama Lava Tolstoja u pet činova. Napisana 1886. godine, izvođenje drame je bilo zabranjeno u Rusiji do 1902. godine, uglavnom pod uticajem Konstantina Pobjedonosceva. Uprkos zabrani, predstava je nezvanično producirana i čitana više puta.

Pregled[uredi | uredi izvor]

Centralni lik je seljak Nikita, koji zavodi i napušta mladu siročetu Marinku; zatim ljupka Anisija ubija sopstvenog muža da bi se udala za Nikitu. On oplodi svoju novu pastorku, a zatim, pod uticajem svoje žene, ubije bebu. Na dan udaje svoje pastorke, on se predaje i priznaje počinjeni zločin policiji.[1]

Istorija produkcije[uredi | uredi izvor]

Francuski pozorišni pionir Andre Antoan postavio je La Puissance des Tenebres — francuski prevod drame Pavlovskog i Oskara Metenijea — u Parizu u Teatru Monparnas 10. februara 1888. uz veliko priznanje.[2] Konstantin Stanislavski, ruski pozorišni reditelj i pedagog, želeo je da postavi predstavu 1895. godine; ubedio je Tolstoja da prepravi četvrti čin na način koji je predložio Stanislavski, ali se produkcija nije ostvarila. Na kraju ga je postavio sa svojim Moskovskim umetničkim pozorištem 1902. Ta proizvodnja je otvorena 5. decembra i doživela je određeni uspeh. Stanislavski je, međutim, bio oštro kritičan, posebno prema sopstvenom nastupu u ulozi Mitriča.[3] Godinama kasnije pisao je predstavi u svojoj autobiografiji Moj život u umetnosti.

Glumac Džejkob Adler imao je njujorški hit 1904. sa prevodom dela na jidiš — prvom uspešnom produkcijom Tolstojeve drame u Sjedinjenim Državama.[4]

Finalna scena

Godine 1923., nemački reditelj epskog pozorišta Ervin Piskator postavio je predstavu u svom „proleterskom Folksbineu“ u Berlinu.[5] „Naša namera“, piše Piskator, „bila je da krenemo ka političkoj poruci sa široke umetničke baze“.[6] Predstava je otvorena 19. januara u Central-Theatru u ulici Alte Jakob Strasse.[7] Imajući za cilj „najveći mogući realizam u glumi i dekoraciji “, Piskator je opisao svoju produkciju kao „potpuno naturalističku“.[8] Herbert Ihering je odobravao njen pokušaj da ozbiljnu dramu po niskim cenama ulaznica donese publici radničke klase, iako je smatrao da njena pažnja na naturalističke detalje odvlači pažnju od suštinskog značenja drame.[9]

Mint Theater Company postavila je predstavu u Njujorku 2007. Koristili su novi prevod reditelja Martina Plata.[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Power of Darkness: A Synopsis and Analysis of the Play by Leo Tolstoy”. Theatre Database. 12. 11. 2012. Pristupljeno 29. 6. 2016. 
  2. ^ Chothia, Jean. André Antoine. Cambridge UP, 1991, pp. 38-48.
  3. ^ Benedetti (1999, 126–127).
  4. ^ Adler (1999. 354).
  5. ^ Willett (1978, 16).
  6. ^ Piscator (1980, 57).
  7. ^ Rorrison (1980, 55, 354).
  8. ^ Piscator (1980, 58).
  9. ^ Rorrison (1980, 55).
  10. ^ Zinoman, Jason (25. 9. 2007). „Heavy on the Message and Light on the Nuance”. The New York Times. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]