Mješko I Pjast

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Mješko I Pjast
Mješko I
Lični podaci
Datum smrti25. maj 992.
Mesto smrtiPoznanj,
Porodica
SupružnikDubravka od Češke, Oda od Haldenslebena
PotomstvoBoleslav Hrabri, Sigrid the Haughty, Mieszko Mieszkowic, Świętopełk Mieszkowic, Lambert Mieszkowic, Gunhild of Wenden
RoditeljiSjemomisl
DinastijaPjastovi
Knez Poljana
PrethodnikSjemomisl
NaslednikBoleslav Hrabri

Mješko I Pjast (polj. Mieszko; , 935 — , 25. maj 992)[1] je bio poljski knez i prvi poljski vladar.[2][3] Pripadao je vladarskoj dinastiji Pjastovića. Mješko je bio sin Sjemomisla i otac Boleslav I Hrabrog, prvokrunisanog kralja Poljske. Ime Mješko nije dobio po rođenju, već kasnije. Istoričari tvrde da je ime Mješko (Mieszko) skraćenica od imena Mječislav (Mieczyslaw), koja je kombinacija dva leksema : mač (Miecz) i slavan (Slaw), međutim ta teorija se kosi sa nalazima da Sloveni nikad nisu sebi davali lična imena po životinjama ili oružju.

Mješko I je 966. godine primio hrišćanstvo i uveo ga je u Poljsku. Prema saznanjima 965. godine se oženio sa Dubravkom, ćerkom Boleslava I Bohemijskog kneza. Dubravka je 977. godine umrla a Mješko se tri godine posle toga ponovo oženio sa Odom od Haldenslebena, ćerkom saksonskog grofa Ditriha.

Iz prvog braka Mješko je imao troje dece. Sin Boleslav (kralj Poljske) i dve ćerke, Svetoslave (Świętosława) (švedske kraljice), i pomerijanske princeze čije se ime ne zna.[4] Iz drugog braka je imao takođe troje dece, tri sina Mješka (Mieszko), Lamberta (Lambert) i Svetopezka (Świętopełk).

Rani život[uredi | uredi izvor]

Nema sigurnih podataka o životu Mješka I pre nego što je preuzeo kontrolu nad svojim zemljama. Samo Malopoljska hronika navodi datum njegovog rođenja negde između 920–931 (u zavisnosti od verzije rukopisa); međutim savremeni istraživači ne smatraju taj letopis kao pouzdan izvor. Nekoliko istoričara je na osnovu svojih istraživanja pretpostavilo da je datum rođenja Mješka I bio između 922–945;[5] aktivnost vojvode u njegovim poslednjim godinama života stavlja datum njegovog rođenja bliže poslednjoj godini.[6]

Tradicionalno se smatralo da je Mješkovo ime umanjenica od Mješislav, ali to pobija većina modernih istoričara. Prema legendi koju je prvi opisao Galus Anonimus, Mješko je bio slep tokom svojih prvih sedam godina života. Ova tipična srednjovekovna alegorija se više odnosila na njegovo paganstvo nego na stvarni invaliditet. Drugo Mješko ime, „Dagome“, pojavljuje se u dokumentu Dagome iudex, iako je njegovo poreklo neizvesno.[7]

Vladavina[uredi | uredi izvor]

Rana vladavina[uredi | uredi izvor]

Uporišta pod Mješkovom vlašću

Mješko I je preuzeo vlast nakon očeve smrti ca. 950–960, verovatno bliže poslednjem datumu.[8] Zbog nedostatka izvora nije moguće tačno utvrditi koje je zemlje nasledio. Među njima su svakako bile oblasti koje su naseljavali Poljani i Gopljani,[9] kao i zemlje Sjeradz-Lenčica i Kujavija.[10] Moguće je da je ova država obuhvatala i Mazoviju[11] i Gdanjsku Pomeraniju.[12] Ubrzo se novi vladar suočio sa zadatkom integracije relativno velike, etnički i kulturno heterogene teritorije. Iako su stanovnici oblasti koje je kontrolisao Mješko govorili uglavnom jednim jezikom, imali slična verovanja i dostigli sličan stepen privrednog i opšteg razvoja, bili su društveno povezani pre svega plemenskim strukturama. Izgleda da su starešine koje su sarađivale sa vojvodom prvo osetile potrebu za nadplemenskim jedinstvom, pošto im je ekspanzija omogućila da prošire svoj uticaj.

Mješko i njegov narod opisao je oko 966. godine Ibrahim ibn Jakub, sefardski jevrejski putnik, koji je u to vreme posetio praški dvor vojvode Boleslava I Okrutnog.[13] Abraham je predstavio Meška I kao jednog od četiri slovenska „kralja“,[14] koji vladaju ogromnim „severnim“ područjem, sa visoko cenjenom i značajnom vojnom silom na raspolaganju (ostala dvojica su Petar I Bugarski i Nakon, knez Bodrića). Preciznije savremene zapise o Mješku sastavili su Vidukind iz Korveja, a pola veka kasnije i biskup Titmar Merseburški.

U vreme kada je Mješko I preuzeo dužnost od svog oca, Poljanska plemenska federacija Velike Poljske se već neko vreme aktivno širila. Nastavljajući ovaj proces, možda u prvim godinama Mješkove vladavine, ako to već nije učinio njegov otac, Mješko I je osvojio Mazoviju. Verovatno je i tokom tog perioda ili ranije, dobijen bar deo Gdanjske Pomeranije.[10] Mješkova interesovanja su tada bila koncentrisana uglavnom na oblastima koje su zauzimali istočni (tj. blizu reke Odre) ogranci Polapskih Slovena.

Godine 963. markgrof Gero od Majsena je osvojio teritorije koje su okupirala polapska lužička i slupska plemena, i kao rezultat toga došao je u direktan kontakt sa poljskom državom. U isto vreme (oko 960. godine) Mješko I je započeo svoju ekspanziju protiv plemena Velunzani i Ljutići. Rat je zabeležio putnik Abraham ben Jakov. Prema njegovim rečima, Mješko I se borio protiv plemena Veltaba, koje se obično poistovećuje sa Veletima. Vihman Mlađi, saksonski plemić koji je tada bio vođa grupe polapskih Slovena, dva puta je pobedio Mješka, a oko 963. godine u borbama je poginuo Mješki brat, čije ime nije poznato. Nemački markgrofovi su želeli i granice na ušću reke Odre. Osim toga, Veletska Bohemija, koja je u to vreme posedovala Šlesku i Malopoljsku oblast, predstavljala je opasnost za mladu državu Poljana.

Rat markgrofa Geroa; Mješkovo vazalstvo caru[uredi | uredi izvor]

Titmarova hronika predstavlja neke probleme u tumačenju informacija u vezi sa napadom markgrofa Geroa na slovenska plemena, usled čega je on navodno „potčinjen vlasti cara Lužica i Selpula [odnosno, plemena Slupi] a takođe i Mješka sa svojim podanicima”. Prema mišljenju većine modernih istoričara,[15] Titmar je napravio grešku sumirajući hroniku Vidukinda, smestivši tamo napad na Gero umesto borbe koje je Mješko tada vodio protiv Vihmana Mlađeg. Drugi izvori ne pominju takvo osvajanje i stavljanje Poljanske države u istu ravan sa Polapskim Slovenima. S druge strane, pristalice Gerovske teorije o invaziji[16] veruju da je markgrof zaista izveo uspešnu invaziju, usled čega je Mješko I bio primoran da oda počast caru, a takođe je bio primoran da prihvati katoličanstvo kroz nemačku crkvu. Teza koja predlaže uvođenje katoličanstva kao rezultat ovog rata ne nalazi potvrdu u nemačkim izvorima.

Vazalska dužnost je onda posebna tema, pošto je, prema hronici Titmara, Mješko zapravo odao počast caru iz zemalja usque in Vurta fluvium (do reke Varte).[17] Po svoj prilici, Mješko je odlučio da oda počast kako bi izbegao invaziju sličnu onoj koju je Lužica pretrpeo. Ovaj omaž se mogao desiti 965. godine, ili najkasnije 966. godine. Vrlo je verovatno da se danak odnosio samo na Lubušku zemlju, koja je bila u nemačkoj sferi uticaja.[18] Ovakvo razumevanje pitanja tributa objašnjava zašto je Meško I već 967. godine opisan u saksonskim hronikama kao carev prijatelj (ili saveznik, pristalica, latinski: amicus imperatoris).

Brak i pokatoličenje[uredi | uredi izvor]

Vidi još: Hristijanizacija Poljske

Verovatno je 964. godine Mješko započeo pregovore sa češkim vladarom Boleslavom I Okrutnim. Kao rezultat toga, 965. godine Meško I se oženio njegovom ćerkom Dobravom (takođe poznata po imenu Doubravka ili Dabrovka).[19] Ovaj politički poljsko-boemski savez verovatno je inicirao poljski vladar. Verovatno je da je brak zvanično sklopljen u februaru 965. godine.[20]

Dinar Mješka I ili njegovog unuka Mješka II sa krstom

Sledeći korak bilo je Mješkovo krštenje. Postoje različite hipoteze o ovom događaju. Najčešće se pretpostavlja da je to bila politička odluka, koja je imala za cilj da približi Mješkovu državu Česima i da olakša njegove aktivnosti na području Polabskih Slovena. U isto vreme, krštenje je smanjilo verovatnoću budućih napada nemačkih markgrofova i lišilo ih mogućnosti da nasilno pokušaju hristijanizaciju Mješkovih zemalja. Dodatni razlog mogla bi biti Mješkova želja da ukloni sa vlasti uticajnu pagansku svešteničku klasu, koja je možda blokirala njegove napore da uspostavi centralizovaniju vlast.[21]

Drugačija hipoteza je povezana sa gore pomenutim prihvatanjem istinitosti Gerove invazije na Poljsku. Prema njoj, napad markgrofa je uslovio pokatoličavanje, koje je trebalo da bude čin potčinjavanja caru, učinjen bez posredovanja pape.[22]

Ipak, drugi motivi su bili odgovorni prema Galusu Anonimusu, koji je tvrdio da je Dobrava bila ta koja je ubedila njenog muža da promeni veru. Isto tako hroničar Titmar pripisuje Mješkovo preobraćenje Dobravinom uticaju. Nema razloga da se negira Dobravina uloga u Mješkovom prihvatanju rimokatolicizma; međutim, priznavanje zasluga žena vladara sa pozitivnim uticajem na postupke svojih muževa bila je uobičajena konvencija u to vreme.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Sjemomisl
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Mješko I Pjast
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Historical dictionary of Poland. Greenwood Publishing Group. 1996. ISBN 978-0-313-26007-0. 
  2. ^ Witold Chrzanowski: Kronika Słowian: Polanie. 2006. s. 238; Fragments of the history of Western Slavs. t.1–3; Gerard Labuda. Poznańskie Towarzystwo Przyjaciół Nauk. 2003
  3. ^ „Mieszko I (-992)”. CiekawostkiHistoryczne.pl (na jeziku: poljski). Pristupljeno 14. 2. 2021. 
  4. ^ Prinke, Rafał T. „Świętosława, Sygryda, Gunhilda. Tożsamość córki Mieszka I i jej skandynawskie związki [Świętosława, Sygryda, Gunhilda. The identity of Mieszko I's daughter and her Scandinavian relationships”. 
  5. ^ ca. 922 (O. Balzer), between 930–932 (A.F. Grabski), ca. 935 (K. Jasiński), between 940–945 (S. Kętrzyński).
  6. ^ Jerzy Strzelczyk "Mieszko pierwszy", vol. IV
  7. ^ Buko, Andrzej (2008). The archaeology of early medieval Poland. Boston: Brill. str. 184. ISBN 978-1281936776. 
  8. ^ K. Jasiński, Siemomysł, Polski Słownik Biograficzny, vol. 37, 1996, pp. 58–59.
  9. ^ Gerard Labuda, Mieszko I, pp. 18–22
  10. ^ a b Początki Polski w nowym świetle (The beginnings of Poland in new perspective) by Tomasz Jasiński, p. 17. The Polish Academy of Sciences, Portal Wiedzy www.portalwiedzy.pan.pl "Nauka", April 2007
  11. ^ G. Labuda, Mieszko I, p. 85; S. Szczur, Historia Polski średniowiecze, pp. 34–35
  12. ^ S. Szczur, Historia Polski średniowiecze, p. 34; Henryk Łowmiański, Początki Polski, vol. V, p. 502; G. Labuda, Mieszko I, pp. 121–122
  13. ^ Jerzy Wyrozumski – Dzieje Polski piastowskiej (VIII w. – 1370) (History of Piast Poland (8th century – 1370)), Kraków 1999, p. 76
  14. ^ Jerzy Wyrozumski – Dzieje Polski piastowskiej (VIII w. – 1370) (History of Piast Poland (8th century – 1370)), Kraków 1999, p. 77
  15. ^ see for example G. Labuda, Mieszko I, chap. III.2.
  16. ^ see for example Henryk Łowmianski, Początki Polski, Warsaw, 1973.
  17. ^ Thietmari chronicon, vol. II chap. 29
  18. ^ G. Labuda, Mieszko I, chap. III.2.; A.F. Grabski, Bolesław Chrobry, p. 25
  19. ^ G. Labuda, Mieszko I, pp. 43–45.
  20. ^ G. Labuda, Mieszko I, p. 92
  21. ^ G. Labuda, Mieszko I, chap. IV.3.
  22. ^ H. Łowmiański, Początki Polski, p. 342-345.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mješko I Pjast na Vikimedijinoj ostavi.
Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Мјешко_I_Пјаст&oldid=27555369”