Nada Popović Perišić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nada Popović Perišić
Datum rođenja1946.
Mesto rođenjaPirotFNRJ

Nada Popović Perišić (Pirot, 1946) srpska je univerzitetska profesorka, istoričarka književnosti, lektorka, književna kritičarka, preduzetnica, političarka i ambasadorka.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Diplomirala je 1970. opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu na grupi za filozofiju. Magistrirala na Filološkom fakultetu u Beogradu, a doktorirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radila je u Institutu za književnosti umetnost u Beogradu kao naučni istraživač.[1]

Kao stipendistkinja vlade Francuske usavršavala se u parizu kao i na Njujorškom univerzitetu preko stipendije Republičke zajednice za nauku. Radila je kao lektor za srpskohrvatski jezik u Francuskoj.[2]

U periodu od 1994. do 1998. obavljala je funkciju ministra kulture u republičkoj vladi predmijera Mirka Marjanovića, a od 1999. do 2001. bila je ambasadorka pri Unesku u Parizu, Francuska.[1] Jovan Ćirilov je u javnosti navodio da je kao ministarka kulture Popović Perišić ispunjavala svoja obećanja.[1]

Od 2002. do 2004. predavala na Jussieu, Paris 7, kao gostujući profesor.[1]

Nekoliko godina je radila kao saradnica Trećeg programa na radiju; imala je i stalnu rubriku Miscelanea u Književnoj reči, gde je bila i član redakcije.[1]

Član je Udruženja književnika od 1980.[1]

Bila je stalna kritičarka poezije NIN-a te urednica i saradnica anala objavljivanih kao rezultat naučnih skupova u Dubrovniku, u izdanju Univerziteta u Utrehtu i Paris 7, Jussieu.[1]

Članica je upravnog odbora Kinoteke.[2]

Osnovala je privatni Fakultet za medije i komunikacije na kome je bila dekanka.[2]

Majka je dvoje dece.

Odabrana dela[uredi | uredi izvor]

  • Literatura kao zavođenje. Beograd: Prosveta, 2004. (prvo izdanje 1986)[3]
  • Spoznaja i uživanje ili zavođenje na dva jezika. Metodološka misao u preseku: sadašnji trenutak nauke o književnosti. Beograd: Institut za književnost i umetnost, 1990.[3]
  • Veštice. Srpska fantastika: natprirodno i nestvarno u srpskoj književnosti. Beograd: SANU, 1989.[3]
  • Pojam ‘ženskog pisma’ u francuskoj književno teorijskoj misli. Filozofski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, 1987.[3]
  • Filozofske pretpostavke “drugog pisma”. Književnost 2 (7/8), 1986.[3]
  • Između logosa i erosa. Anica Savić-Rebac i problemi antičke estetike. Novi Sad: Matica srpska, 1986.[3]
  • Drugo pismo. Prilozi za istoriju srpske književne kritike. Beograd: Institut za književnost i umetnost; Novi Sad: Matica srpska, 1984.[3]
  • Za jednu semiološku definiciju teksta. Teorijska istraživanja 2, Mehanizmi književne komunikacije. Institut za književnost i umetnost: Rad, 1983.[3]
  • Bartova semioretorika. Delo 22 (1/2), 1976.[3];Prevodi
  • Žana Piaže - Strukturalizam (prevod knjige)
  • Žorž Munen - Lingvistika i filozofija (prevod knjige)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e „Nada Popović Perišić”. Istinomer (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-05-31. 
  2. ^ a b v „Nada Popović Perišić imenovana za predsednicu UO Kinoteke”. Politika Online. Pristupljeno 2022-05-31. 
  3. ^ a b v g d đ e ž z „Nada Popović Perišić”. FMK (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-05-31.