Nakaoka Šintaro

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Šintaro Nakaoka
Nakaoka Šintaro
Datum rođenja(1838-05-06)6. maj 1838.
Mesto rođenjaKitagavaJapan
Datum smrti12. decembar 1867.(1867-12-12) (29 god.)
Mesto smrtiKjotoJapan

Nakaoka Šintaro (jap. 中岡 慎太郎, translit. Nakaoka Shintarō; Kitagava, 6. maj 1838Kjoto, 12. decembar 1867) bio je samuraj bakumacu perioda, blizak prijatelj Sakamoto Rjome i deo pokreta za svrgavanje Tokugava šogunata.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Nakaoka Šintaro, 24. novembar 1866.

Nakaoka je rođen u oblasti Tosa u mestu koji se danas zove Kitagava u prefekturi Koči, kao sin seoskog starešine. Kao i dobar deo mladih Tosa samuraja, 1861. godine počinje da uči veštinu mača (Kendžucu) kod Takeči Hanpeite gde prvi put dolazi u kontakt sa idejama „Sono džoi“ pokreta. Vrlo brzo postaje jedan od članova Hanpeitove organizacije „Tosa Kinnoto“ zajedno sa oko 200 većinom niže rangiranih „kaši“ samuraja, uključujući i Sakamoto Rjomu. [1] Nakon neuspelog državnog udara 30. septembra 1863. godine, beži sa još nekim prijateljima u okrug Čošu, tada glavnim pro-džoi okrugom koji je bio za smenu šogunske feudalne vlasti. Deleći iste ideje, prištupa borbama Čošu klana u učestvuje u raznim akcijama protiv vlade. Godine 1864, pokušaće da ubije Šimazu Hisamicua, ali ne uspeva pa nastavlja da s bori u borbama kod Kinamon kapije i Šimonosekiju. Nešto kasnije pristupa Kaientaiju osnovanog od strane Sakamoto Rjome, takođe Tosa samuraja u planu da ujedine tada zaraćene oblasti Sacuma i Čošu. To i uspevaju stvarajući tz. Satčo alijansu koja zajedno uspeva da sruši feudalnu vladavinu Tokugava šogunata, davajući celokupnu vlast u ruke cara Komeia. U martu 1867. sa Sakamotom će se vratiti u Tosu da bi napravili sličnu alijansu svog okruga Tose sa okrugom Sacuma. Pregovori su počeli u junu da bi se prvobitni dogovor proširio i na okrug Čošu kao i na Hirošimu, ali budući da je aktuelni šogun u tom trenutku zvanično predao vlast caru, alijansa više nije bila potrebna. Kad je Nakaoka shvatio da će izbiti građanski rat i da je kao takav neizbežan, formira milicijsku jedinicu Rikuentai stvoren po uzoru na Kiheitai, jedinicu Takasugi Šinsukea.[1] Datuma 10. decembra putuje u Kjoto da bi razgovarao sa Sakamotom Rjomom. Sastaju se u gostionici Omija gde tokom noći piju i razgovaraju ali bivaju napadnuti od strane nepoznatih samuraja vernih Šogunatu, ostavljajući ih smrtno ranjene. Taj događaj se u istoriji naziva „Omija incident“. Sakamoto umire iste noći a Šinitaro dva dana kasnije, ne budeći se iz nesvesti. [1] Za njihovu smrt pogubljen je komandir jedinice Šinsengumi, Kondo Isami, ali je nešto kasnije jedna druga jedinica, Mimavarigumi, preuzela odgovornost za ovaj napad. Bez obzira na to, njihova smrt je i dalje predmet istorijske debate i smatra se jednom od velikih misterija perioda Meidži obnove. Nakaokin grob se nalazi u Kjotu u hramu „Rjosen Gokoku“. Posthumno mu je dodeljen rank četvrtog stepena 1891. godine od strane cara Meidžija.

Nakaoka Šinitaro ima barem dva bronzana spomenika u Japanu. Jedan se nalazi u rodnom mestu u (danas perfekturi Koči), kod svetionika Murotomisaki, a drugi deli sa Sakamotom u Kjotu u parku Marujama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g National Diet Library (NDL), Portraits of Modern Japanese Historical Figures, Nakaoka, Shintaro

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jansen, Marius B. (1961). Sakamoto Ryoma and the Meiji Restoration. Princeton: Princeton University Press. OCLC 413111
  • Miyaji, Saijiro (1993). Nakaoka Shintaro: Ishin no shusenka. Tokyo: Chuo-Koronsha. ISBN 978-4-12-101146-6.  (Japanese)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]