Pređi na sadržaj

Negativni inotropni lekovi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Negativni inotropni lekovi su bila koja jedinjenja ili agensi koji slabe snagu mišićne kontrakcije, najčešće u kontekstu srčanog mišića.

Način dejstva i primena[uredi | uredi izvor]

Negativni inotropi lekovi deluju tako što usporavaju srčani ritam i smanjuju kontraktilnost srčanog mišića, što rezultuje smanjenjem stresa na srce što mu dozvoljavaju da kuca sa manje snage.[1]

Uslovi koji mogu zahtevati primenu negativanih inotropnih lekova uključuju:[1]

  • hipertenziju (visok krvni pritisak)
  • otkazivanje srca
  • bol u grudima (angina pektoris)
  • nepravilan srčani ritam
  • prethodni srčani udar

Negativni inotropi se mogu davati putem intravenske linije ili kao oralni lekovi, u zavisnosti od težine stanja pacijenta.

Kada je neophodna iv primena ovih lekova treba uzeti u obzir različit stepen negativnog inotropnog neželjenog dejstva, posebno kod pacijenata sa smanjenom funkcijom leve srčane komore.[2]

Vrste[uredi | uredi izvor]

Negativni inotropi  uključuju beta-blokatore, blokatore kalcijumskih kanala i antiaritmičke lekove i svi oni deluju na različite načine:

Beta-blokatori  „blokiraju“ efekte adrenalina na beta receptorima. Ovo usporava nervne impulse koji putuju kroz srce. Kao rezultat, dejstva srce ne mora da radi toliko teško jer mu je potrebno manje krvi i kiseonika. Beta-blokatori takođe blokiraju impulse koji mogu izazvati aritmiju.

Blokatori kalcijumovih kanala  usporavaju brzinu kojom kalcijum prelazi u srčani mišić i u zidove krvnih sudova. Ovo opušta krvne sudove, što omogućavaju lakši protok krvi kroz njih, i dovodi dom snižavanja krvnog pritiska.

Antiaritmički lekovi  koji usporavaju električnu provodljivost u srcu.

Lista negativnih inotropnih lekova[3][uredi | uredi izvor]

Lekovi Opis leka
Diltiazem Blokator kalcijumskih kanala koji se koristi za lečenje hipertenzije i za lečenje hronične stabilne angine.
Verapamil Ne-dihidropiridin blokator kalcijumovih kanala koji se koristi u lečenju angine pektoris, aritmije srca i hipertenzije.
Kinidin Lek koji se koristi za obnavljanje normalnog sinusnog ritma, lečenje pretkomorske fibrilacije i treperenja srca i lečenje komorskih aritmija srca.
Prokainamid Lek koji se koristi za lečenje komorskih aritmija srca opasnih po život.
Dizopiramid Antiaritmički lek klase 1A koji se koristi za lečenje komorskih aritmija opasnih po život.
Flekainid Antiaritmički lek klase 1c koji se koristi za lečenje pretkomorske fibrilacije i paroksizmalne supraventrikularne tahikardije (PSVT).
Propranolol Neselektivni beta adrenergični antagonist koji se koristi za lečenje hipertenzije, angine pektooris, pretkomorske fibrilacije, infarkta miokarda, migrene, esencijalnog tremora, hipertrofične subaortne stenoze i feohromocitoma.
Karteolol Beta adrenergički antagonist koji se koristi za lečenje aritmije, angine pektoris, hipertenzije i glaukoma.
Labetalol Alfa i beta adrenergički antagonist koji se koristi za lečenje hipertenzije, angine pektoris i sindroma prekomerne aktivnosti simpatikusa.
Bucindolol Lek koji je ispitan u slučaju srčane insuficijencije.
Karvedilol Neselektivni beta-adrenergični antagonist koji se koristi za lečenje blage do teške hronične srčane insuficijencije, hipertenzije i disfunkcije leve komore posle infarkta miokarda kod klinički stabilnih pacijenata.
Nadolol Neselektivni beta-adrenergični antagonist koji se koristi za lečenje aritmija, angine pektoris i hipertenzije.
Oksprenolol Neselektivni beta-adrenergični antagonist koji se koristi za lečenje hipertenzije, angine pektoris, aritmija i anksioznosti.
Penbutolol Beta-adrenergički antagonist koji se koristi za lečenje blage do umerene arterijske hipertenzije, sam ili u kombinaciji sa drugim antihipertenzivnim agensima.
Nifedipin Dihidropiridin blokator kalcijumovih kanala indikovan za lečenje nekoliko podtipova angine pektoris i hipertenzije.
Lidoflazin Nije označeno
Perheksilin Za lečenje teške angine pektoris.

Neželjena dejstva[uredi | uredi izvor]

Glavne nuspojave kod upotrebe ovih lekova javljuju se prvenstveno kada se primenjuju u velikim dozama, posebno kod starijih osoba, iako velike doze nisu potrebne za kliničke prednosti. Najveći štetni učinci uključuju:

  • srčane aritmije,
  • gastrointestinalne simptome (npr anoreksija, mučnina i povraćanje)
  • neurološke simptome (npr.vizualni poremećaji, dezorijentacija i konfuzija).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b „Inotropic Agents”. The Texas Heart Institute (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-11. 
  2. ^ Hoffmeister, H. M.; Hepp, A.; Seipel, L. (1987). „Negative inotropic effect of class-I-antiarrhythmic drugs: Comparison of flecainide with disopyramide and quinidine*”. European Heart Journal (na jeziku: engleski). 8 (10): 1126—1132. ISSN 1522-9645. doi:10.1093/oxfordjournals.eurheartj.a062178. 
  3. ^ „Negative Inotrope | DrugBank Online”. go.drugbank.com. Pristupljeno 2024-05-11. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).