Nijelo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nijelo tehnika ukrašavanja

Nijelo (od lat. nigellum - deminutiv od crno, crnpurasto) je tamna legura, sastavljena od srebra, bakra, olova i sumpora, koja je korišćena za ukrašavanja skupocenih predmeta od metala. Ponekad se naziva i tula, po gradu Tuli južno od Moskve koji je bio poznat po ovom načinu ukrašavanja. U početku je tehnika nazivana latinskim imenom, da bi tokom renesanse dobila naziv nijelo.[1] Smatra se da potiče iz Starog Egipta, iz vremena 18. dinastije (1540. p. n. e.1292. p. n. e.) ili iz istog perioda sa Krita ili iz Mikene.[2] Veliku popularnost ovaj način ukrašavanja dostiže u doba Starog Rima i kasnije tokom vizantijskog perioda.

Ovom tehnikom ornament se prvo urezivao na površinu, pa se onda u to udubljenje unosila ova tamna smesa.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nielloware - Definition Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. maj 2019), Pristupljeno 15. 4. 2013.
  2. ^ http://www.rubenvasquez.com/niello/history.htm Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. maj 2019) Overview of the history of Nielloware around the world

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Harper, Prudence O. Silver Vessels of the Sasanian Period: Royal Images. Vol. 1. New York: Princeton University Press. 1981.
  • Oddy, W.A., M. Bimson, and La Niece S. The composition of Niello decoration on gold, silver and bronze in the antique and mediaeval periods. Studies in Conservation v28 Feb 1983.