OŠ „Desanka Maksimović” Katun

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
OŠ „Desanka Maksimović” Katun
OŠ „Desanka Maksimović” Katun
Tiposnovna škola
LokacijaLipovačka ulica bb
Katun, Aleksinac
DržavaSrbija
Veb-sajtoskatun.edu.rs

OŠ „Desanka Maksimović” u Katunu je jedna od ustanova osnovnog obrazovanja na teritoriji opštine Aleksinac.[1]

Škola je matična osmorazredna škola koja u svom sastavu ima 11 školskih jedinica, i to još jednu osmorazrednu školu u izdvojenom odeljenju Gornji Krupac, i 10 školskih jedinica za učenike od prvog do četvrtog razreda u izdvojenim odeljenjima: Dobrujevac, Stanci, Lipovac, Prugovac, Crna Bara, Draževac, Beli Breg, Donji Krupac, Rsovac i Vrelo.[2]

Itorijat školstva[uredi | uredi izvor]

Škola u Lipovcu[uredi | uredi izvor]

Nastarija škola je u Lipovcu, osnovana je 1871. godine. Ideja za otvaranje škole potekla je iz manastira Sveti Stefan, ali su inicijativu dali i odbornici opština stanačke, katunske i sela Bujmir, svojim aktom upućenim ministru prosvete i crkvenih dela 24. februara 1867. godine. Manastir je ustupio zemlju za školsku zgradu, a Ministarstvo prosvete i crkvenih dela, jula 1867. godine, odobrilo je podizanje iste.

Vest o izgradnji nove škole u Lipovcu vrlo brzo se pročula u okolini i izazvala interesovanje i drugih sela. Već 21. aprila 1871. godine, znači tri meseca po završetku gradnje i prijemu od strane za to određene komisije, seljani sela Jezera i Prekonoga izrazili želju da njihova deca idu u školu koja je otvorena u Lipovcu. Odgovor načelstva okruga aleksinačkog usledio je 9. jula i iz njega saznajemo da su opštine kojima pripada škola lipovačka donele zaključak da se u školsku zadrugu primaju sela Jezero i Prekonoga pod uslovom da ravnopravno snose troškove izdržavanja i „opravki i dopravki ove škole”.

Obezbeđena dovoljnim brojem učenika i obavezama nekoliko sela za njeno održavanje, stekli su se uslovi za početak rada novopodignute škole. Za privremenog učitelja desete klase škole u Lipovcu postavljen je Ilija Janković, sveštenik u Manastiru Lipovac dok je on egzistirao kao mirska crkva. Prvi učitelj postavljen od strane Ministarstva bio je Avram Živanović. U to vreme, učitelji su se često menjali, jer je velika udaljenost od Aleksinca, jedini prevoz konjska zaprega a put loš. U vreme srpsko-turskih ratova 1876-1877 škola nije radila i zbog oštećenja u ratu otpočela je sa radom šk. 1880/81. godine. Školske 1887/88, radila je kao četvororazredna škola sa 39 učenika.

Škola u Dobrujevcu[uredi | uredi izvor]

U sastavu škole je i škola u Dobrujevcu. Ova škola je počela da radi 1893. godine, u privatnoj kući porodice Stojković. Školu su pohađali samo oni učenici čiji su roditelji bili zainteresovani. Godine 1896. sazidana je školska zgrada na prostoru današnje škole, od čvrstog materijala. Imala je dve učionice, stan za učitelja i ostale potrebne prostorije.

Neposredno posle Prvog svetskog rata, izgrađena je i osnovna škola u Katunu. Katunska opština podnela je zahtev za izgradnju škole 1879. godine. Osnovan je Odbor za izgradnju škole od viđenijih ljudi, dobrih domaćina željnih da im se deca opismene. Škola je izgrađena kulukom i sredstvima sela Katuna. Izgrađene su dve učionice, stan za učitelja i ostale prostorije. Godine 1926. škola je počela sa radom. Prvi učitelj je bio Vladan Solunović. Škola je počela da radi sa četiri razreda i rad je bio u dve smene. Od 1928. godine, broj đaka raste i potrebna su bila dva učitelja. Od tada su službovali sledeći učitelji: Desanka i Sveta Dimitrijević, Nada i Dragoljub Krstić, Ružica i Dragoslav Nikolić, Rada Đorđević, Milutin Novaković, Vitomir Milojković, Koviljka Milutinović, Slavica Radojković...

Kako je od školske 1955/56. godine osnovna četvorogodišnja škola u Katunu počela da se proširuje sa višim razredima, počela je izgradnja nove školske zgrade. Škola je građena samodoprinosom sela i sredstvima Katunske komune, od čvrstog materijala. Ima tri učionice, hodnik i mali prostor za biblioteku.

Osnovna osmorazredna škola u Katunu počela je sa radom od 1. septembra 1955. godine. Obuhvaćeni su učenici iz Katuna, Dobrujevca, Stanaca, Lipovca, C. Bare, Prugovca, Draževca i Belog Brega. U početku nije bio obezbeđen prevoz za učenike, što je kasnije učinjeno. Od 1963. godine, na zahtev roditelja učenici od petog razreda iz Draževca odlaze u školu u Donju Trnavu, što čine i danas. Naša škola je dugo nosila naziv „22.decembar”, po danu JNA.

Škole u Gornjim i Donjim Krupcima[uredi | uredi izvor]

Iz popisa osnovnih škola i kasnijih izveštaja o njihovom početku rada, vidimo da su posle Lipovca i Dobrujevca, sela Gornji i Donji Krupac imala osnovne škole, jer su u njima već 1906. godine podignute crkve čime su se stekli uslovi za rad škole, dok su u Belom Bregu i Draževcu osnovne škole počele da rade tek posle 1918. godine, jer u tim selima nije bilo crkava. Škole u Gornjem i Donjem Krupcu osnovane su 1909. godine, škola u Draževcu počela je sa radom 1910. godine, a škola u Belom Bregu 1932. godine, kada je počela sa radom i škola u Rsovcu. U G. Krupcu, u 1909. godini, radio je jedan učitelj, Velimir Stojković, a u Donjokrupačkoj školi, koju su u to vreme pohađala deca i iz Belog Brega, Mihajlo Marković, sa sva četiri razreda.

Vremenom, otvaranjem narodnih škola, osnovno obrazovanje postaje obaveza za svu decu sa navršenih sedam godina, pa u školi broj đaka počinje stalno da raste. Broj ženske dece u početku je bio veoma mali, a kasnije ih je bilo sve više tako da je za nešto više od dve decenije broj učenika iz Belog Brega i Donjeg Krupca premašio cifru od 100. „Osnovna škola Donjo Krupačka” počela je sa radom u zgradi koja je služila ovoj nameni sve do završetka Drugog svetskog rata, podignuta u neposrednoj blizini porte crkve Svetog Jovana Krstitelja, i izgrađena je radom meštana Belog Brega i Donjeg Krupca. Kasnije, kako je sve veći broj učenika iz Belog Brega odlazio u Donji Krupac u školu, ukazala se potreba za otvaranjem škole u Belom Bregu. Posebna komisija, sastavljena od predloženih građana iz Belog Brega, obratila se Načelstvu Sreza Aleksinačkog 6. oktobra 1932. godine, s molbom da se dozvoli otvaranje nove osnovne škole u ovom selu. Odluku o otvaranju škole, Ban Banovine Moravske doneo je 13. decembra iste godine, o čemu svedoče kopije dokumenata. Kako za početak rada škole nije postojao namenski objekat, Milovan Rašić je oslobodio prostor u svojoj kući i ustupio ga školi na raspolaganje pod određenim uslovima, a prvi učitelj bio je Dragoljub Stojić.

Škola u Vrelu[uredi | uredi izvor]

Škola u Vrelu je prvi put počela sa radom 30. januara 1923. godine. Izgradnja školske zgrade je otpočela 1912. godine, ali se zbog ratova koji su se vodili završila tek 1922. godine. Školsku zgradu su podigli žitelji sela Vrela i bila je ozidana uglavnom od kamena. Za prvog učitelja i upravitelja škole je postavljen Čedomir M. Milovanović. U periodu od kraja 1923. do 1927. godine učenicima iz Vrela su se priključili i učenici iz Kravlja. Na osnovu odluke Okružnog školskog odbora od 29. januara 1927. godine, đaci iz Rsovca pohađaju školu u Vrelu i to traje sve do 1932. godine. Škola je pored održavanja nastave organizovala i kurseve za seoske domaćice. Pred početak Drugog svetskog rata škola u Vrelu se zvala „Vrelska mešovita narodna škola”. Imala je od prvog do četvrtog razreda dva učitelja i 138 učenika. Za vreme rata, škola je radila sa prekidima, a posle rata je nastavila da radi kao samostalna ustanova. Organizovana su dva analfabetska tečaja a na predlog upravitelja škole oformljen je prosvetni tečaj. Od 1950. do 1960. godine broj učenika je bio od 80 do 97, a onda naglo pada. Ovako naglo prepolovljavanje broja učenika leži u iseljavanju stanovništva i opadanju prirodnog priraštaja.

Zbog propalosti stare škole, odlučeno je da se od 1975. godine otpočne sa izgradnjom novog školskog objekta, a nastava za to vreme izvodi u privatnoj kući. Sledeće godine novi objekat počinje sa radom. Zbog terena koji nije bio dobro pripremljen i neadekvatne primene propisa prilikom izgradnje školske zgrade u Vrelu, došlo je do pucanja objekta. Građevinska inspekcija je zatvorila objekat pre otprilike 7 godina, a nastava se trenutno izvodi u privatnoj kući u Vrelu. Do sanacije i renoviranja objekta ili izgradnje novog nije došlo, ali se očekuje u skorijoj budućnosti.

Škola u Prekonozima[uredi | uredi izvor]

Škola u Prekonozima počela je sa radom 1936. godine u privatnoj kući, dok je školska zgrada izgrađena kasnije, 1968. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Osnovna škola “Desanka Maksimović. Edukacija. Pristupljeno 1. 3. 2023. 
  2. ^ „OSNOVNA ŠKOLA „DESANKA MAKSIMOVIĆ“ - Katun”. Galis. Pristupljeno 1. 3. 2023. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Vodič istorijskog arhiva Niš (M. Đ. Milićević, Kneževina Srbija, str. 810.)


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]