Opereta
Opereta je muzičko-scensko delo gde se dramska radnja prikazuje sviranjem, pevanjem, glumom i govorom.[1][2] Opereta je lakša od opere po svojoj muzici, veličini orkestra, dužini dela i po nominalnoj vrednosti po temi.[3] Osim kraće dužine, opereta je obično laganog i zabavnog karaktera.[4] Opereta je nastala iz francuskog oblika komične opere koja se zvala "Opera komik" sredinom 19. veka (1839. godine) u Parizu. Posle Pariza opereta ubrzo osvaja i Beč. Opereta je bila mnogo kraća od opere, sastavljena od jednog, do dva čina i najčešće komičnog, površnog, lascivnog i zabavnog sadržaja.[5] Kao tvorac operete se često pominje Žak Ofenbah mada je prvu operetu napisao Floriman Erve (pevač, kompozitor, dirigent, libretista i pozorišni slikar). Vrlo brzo je ovaj pozorišni žanr prihvatila i bečka publika, kojoj je u svom sugrađaninu Johanu Štrausu Mlađem našla najpopularinijeg predstavnika operete svih vremena. Njegova najpoznatija opereta je Slepi miš. U toku svog razvoja, od oko sto godina opereta se razvijala u dva velika muzička centra-Parizu i Beču. Prva opereta je izvedena u Parizu 1853. godine, a njen razvojni put završen je 1954. godine operetom Kalmana Arizona „Ledi“.
„Opereta“ je italijanski deminutiv od „opera“ i prvobitno je korišćen za opisivanje kraćeg, možda manje ambicioznog dela od opere.[6] Opereta predstavlja alternativu operskim predstavama u pristupačnoj formi koja cilja drugačiju publiku. Opereta je postala prepoznatljiv oblik sredinom 19. veka u Francuskoj, a njena popularnost je dovela do razvoja mnogih nacionalnih stilova operete.[6] Posebni stilovi su se pojavili u zemljama uključujući Austrougarsku, Nemačku, Englesku, Španiju, Filipine, Meksiko, Kubu i Sjedinjene Države.[7] Prenošenjem operete između različitih zemalja, kulturni kosmopolitizam se pojavio u prethodnom veku.[8] Opereta je kao žanr izgubila naklonost 1930-ih i ustupila mesto modernom muzičkom pozorištu.[9] Važni kompozitori opereta su Johan Štraus, Žak Ofenbah, Franc Lehar i Fransisko Alonso.
Definicije
[uredi | uredi izvor]Termin opereta nastaje sredinom osamnaestog veka u Italiji i prvi put je priznat kao samostalan žanr u Parizu oko 1850. godine.[3] Kastil-Blejzov Dictionnaire de la musique moderne moderne tvrdi da ovaj termin ima dugu istoriju i da je Mocart bio jedan od prvih ljudi koji je omalovažavajuće upotrebio reč opereta,[7] opisujući operete kao „određene dramatične abortuse, te minijaturne kompozicije pune smeća u kojima se nalaze samo hladne pesme i dvostihovi iz vodvilja“.[10] Definicija operete se menjala tokom vekova i kreće se u zavisnosti od istorije svake zemlje sa žanrom.[9] Često se koristi da se odnosi na komade koji podsećaju na Ofenbahove jednočinke u suprotnosti sa njegovim kompozicijama u punoj dužini, „opera-bufe“.[3] Ofenbah je izmislio ovu umetničku formu kao odgovor na represivne zakone francuske vlade u vezi sa inscenacijama dela koja su bila veća od jednog čina ili su sadržala više od četiri lika.[5]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Opereta je postala priznata kao muzički žanr oko 1850. godine u Parizu. Godine 1870. centar za operetu se pomerio u Beč kada je Pariz pao u ruke Prusa.[3] Forma operete je nastavila da se razvija tokom Prvog svetskog rata.[3]
Postoje neke zajedničke karakteristike među operetama koje su cvetale od sredine 1850-ih do ranih 1900-ih, počevši od francuske opere-bufe.[11] Oni sadrže govorne dijaloge isprepletene između muzičkih numera, a često su glavni likovi, kao i hor, pozvani da učestvuju, iako je muzika u velikoj meri izvedena iz operskih stilova 19. veka, sa naglaskom na melodijama koje se mogu pevati.[6] Opereta u dvadesetom veku je složenija i dostigla je svoj procvat u Austriji i Nemačkoj.[7]
Opereta je preteča modernog muzičkog teatra ili „mjuzikla“.[12] U prvim decenijama 20. veka, opereta je nastavila da postoji uporedo sa novijim mjuziklima, pri čemu je svaka muzička forma uticala na drugu.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Popović, Tanja (2007). Rečnik književnih termina. Beograd: Logos Art: Edicija. str. 494. ISBN 978-86-7360-064-2.
- ^ „Opera, Operetta, or Musical Theatre? - Blog”. Opera Vivrà (na jeziku: engleski). 2013-10-19. Pristupljeno 2020-10-04.
- ^ a b v g d Kennedy, Dennis, ur. (2005). „Operetta”. The Oxford Encyclopedia of Theatre and Performance. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-860174-6.
- ^ Grout, Donald Jay; Williams, Hermine Weigel (2013). A Short History of Opera. Columbia University Press. str. 378. ISBN 978-0231507721. Pristupljeno 2. 5. 2015.
- ^ a b „The beginner's guide to operetta | English National Opera” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-10-04.
- ^ a b v „Operetta”. In L. Root, Deane. Grove Music Online. Oxford Music Online. Oxford University Press.
- ^ a b v Baranello, Micaela (2016). Operetta. doi:10.1093/obo/9780199757824-0171.
- ^ Scott, Derek B. (29. 12. 2016). „Early Twentieth-Century Operetta from the German Stage: A Cosmopolitan Genre”. The Musical Quarterly: gdw009. doi:10.1093/musqtl/gdw009.
- ^ a b Traubner, Richard (2004-06-01). Operetta. ISBN 9780203509029. doi:10.4324/9780203509029.
- ^ Sorba, Carlotta (septembar 2006). „The origins of the entertainment industry: the operetta in late nineteenth-century Italy”. Journal of Modern Italian Studies. 11 (3): 282—302. S2CID 144059143. doi:10.1080/13545710600806730.
- ^ Gänzl, Kurt. "Toperettas: the history of operetta in ten works", Bachtrack.com, 22 October 2019
- ^ Jones, John Bush (2003). Our Musicals, Ourselves. str. 10—11. ISBN 9780874519044.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Jacobs, Arthur (1984). Arthur Sullivan: A Victorian Musician. Oxford University Press. ISBN 0-19-315443-9.
- Popović, Tanja (2007). Rečnik književnih termina. Beograd: Logos Art: Edicija. str. 494. ISBN 978-86-7360-064-2.
- Bordman, Gerald (1981). American Operetta. New York: Oxford University Press..
- Clarke, Kevin (2007). Glitter and be Gay: Die authentische Operette und ihre schwulen Verehrer.. Hamburg: Männerschwarm Verlag.(German)
- Ganzl, Kurt (2001). The Encyclopedia of Musical Theatre. (3 Volumes). New York: Schirmer Books.
- Goulet, Charles (1981). Sur la scène et dans la coulisse. ISBN 2-551-04178-3.. Québec, Qc.: Ministère des Affaires culturelles.
- Linhardt, Marion (2006). Residenzstadt und Metropole. Zu einer kulturellen Topographie des Wiener Unterhaltungstheaters (1858–1918). Berlin: Max Niemeyer Verlag.. (German)
- Traubner, Richard (1983). Operetta: A Theatrical History. Garden City, New York: Doubleday.
- Viagrande, iccardo (2009) Tu che m'hai preso il cuor. Un viaggio nel mondo dell'operetta. Monza: Casa Musicale Eco. (Italian)
- Allain, Paul; Harvie, Jen (2014). The Routledge Companion to Theatre and Performance. Routledge. ISBN 978-0-4156-3631-5.
- Allen, Robert C. (c. 1991). Horrible Prettiness: Burlesque and American Culture. University of North Carolina. ISBN 978-0-8078-1960-9. Tekst „Allen” ignorisan (pomoć); Tekst „1991” ignorisan (pomoć)}}
- Bradley, Ian (2005). Oh Joy! Oh Rapture! The Enduring Phenomenon of Gilbert and Sullivan. Oxford University Press. ISBN 0-19-516700-7.
- Buelow, George J. (2004). A History of Baroque Music. Bloomington, Indiana: Indiana University Press. ISBN 978-0-253-34365-9.
- Carter, Tim; Butt, John, ur. (2005). The Cambridge History of Seventeenth-Century Music. The Cambridge History of Music. 1. Cambridge University Press. str. 591. ISBN 978-0-521-79273-8. Arhivirano iz originala 12. 01. 2013. g. Pristupljeno 2009-05-26.
- Cohen, Robert; Sherman, Donovan (2020). Theatre: Brief (Twelfth izd.). New York City: McGraw-Hill Education. ISBN 978-1-260-05738-6. OCLC 1073038874.
- Everett, William A.; Laird, Paul R., ur. (2002). The Cambridge Companion to the Musical. Cambridge Companions to Music. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-79189-2.
- Gokulsing, K. Moti; Dissanayake, Wimal (2004). Indian popular cinema : a narrative of cultural change (Revised and updated izd.). Stoke-on-Trent: Trentham. str. 161. ISBN 978-1-85856-329-9.
- Hoppin, Richard H., ur. (1978). Anthology of Medieval Music. Norton introduction to music history. New York: Norton. ISBN 978-0-393-09080-2.
- Horn, Barbara Lee (1991). The Age of Hair: Evolution and Impact of Broadway's First Rock Musical. New York: Greenwood Press. str. 166. ISBN 978-0-313-27564-7.
- Jha, Subhash K. (2005). The Essential Guide to Bollywood. Roli Books. ISBN 81-7436-378-5.
- Jones, John B. (2003). Our Musicals, Ourselves. Hanover: University Press of New England. ISBN 978-0-87451-904-4.
- Lord, Suzanne (2003). Brinkman, David, ur. Music from the Age of Shakespeare: A Cultural History. Westport, Connecticut: Greenwood Press. ISBN 978-0-313-31713-2.
- Lubbock, Mark (2002). „American musical theatre: an introduction”. The Complete Book of Light Opera (1st izd.). London: Putnam. str. 753—756.
- Morley, Sheridan (1987). Spread a little happiness: the first hundred years of the British musical. London: Thames and Hudson. ISBN 978-0-500-01398-4.
- Parker, Roger, ur. (2001). The Oxford Illustrated History of Opera. Oxford Illustrated Histories (illustrated izd.). Oxford University Press. str. 541. ISBN 978-0-19-285445-2.
- Rubin, Don; Solórzano, Carlos, ur. (2000). The World Encyclopedia of Contemporary Theatre: The Americas. New York City: Routledge. ISBN 0-415-05929-1.
- Shakespeare, William (1998). Orgel, Stephen, ur. The Tempest. The Oxford Shakespeare. Oxford University Press. str. 248. ISBN 978-0-19-283414-0.
- Wilmeth, Don B.; Miller, Tice L., ur. (1996). Cambridge Guide to American Theatre (2nd izd.). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-56444-1.
- Wollman, E. L. (2006). The Theater Will Rock: a History of the Rock Musical: From Hair to Hedwig. Michigan: University of Michigan Press. ISBN 0-472-11576-6.
- Bauch, Marc (2003). The American Musical. Marburg, Germany: Tectum Verlag. ISBN 3-8288-8458-X.
- Bloom, Ken; Vlastnik, Frank (2004-10-01). Broadway Musicals: The 101 Greatest Shows of All Time. New York: Black Dog & Leventhal Publishers. ISBN 1-57912-390-2.
- Bordman, Gerald (1978). American Musical Theatre: a Chronicle. New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-502356-0.. viii, 749 p.
- Botto, Louis; Mitchell, Brian Stokes (2002). At This Theatre: 100 Years of Broadway Shows, Stories and Stars. New York; Milwaukee, WI: Applause Theatre & Cinema Books/Playbill. ISBN 978-1-55783-566-6.
- Bryant, Jye (2018). Writing & Staging A New Musical: A Handbook. Kindle Direct Publishing. ISBN 9781730897412.
- Citron, Stephen (1991). The Musical, from the Inside Out. ISBN 0-929587-79-0.. Chicago, Illinois: I.R. Dee. 336 p.
- Ewen, David (1961). The Story of American Musical Theater.. First ed. Philadelphia: Chilton. v, 208 p.
- Gänzl, Kurt. The Encyclopedia of Musical Theatre (3 Volumes). New York: Schirmer Books, 2001.
- Kantor, Michael; Maslon, Laurence (2004). Broadway: The American Musical. New York: Bulfinch Press. ISBN 0-8212-2905-2.
- Mordden, Ethan (1999). Beautiful Mornin': The Broadway Musical in the 1940s. New York: Oxford University Press. ISBN 0-19-512851-6.
- Stempel, Larry (2010). Showtime: A History of the Broadway Musical Theater. W. W. Norton. 826 pages; comprehensive history since the mid-19th century.
- Traubner, Richard. (1983). Operetta: A Theatrical History. Garden City, New York: Doubleday & Company.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Extensive site with information about operettas, light operas and their composers
- Essay on operettas of Offenbach, Johann Strauss Jr. and their contemporaries
- Operetta Research Center (with a large archive of historical reviews)
- Kurt Ganzl's 2019 favourite operettas
- Schwarzkopf Sings Operetta [Streaming Audio]. (2005). Warner Music. (2005). Retrieved from Alexander Street database.
- The Differences in an Operetta & a Musical: The Business of Singing – Youtube video posted by Expert Village Leaf Group
- Famous Operettas – Youtube video posted by Kaleb Fair