Pređi na sadržaj

Opšti izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024.

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opšti izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024.

← 2019. 4. jul 2024.

650 poslaničkih mandata Doma komuna
326 mandati potrebni za većinu
Izlaznost59,9% (Pad 7,4%)[1]
  Prva stranka Druga stranka Treća stranka
 
Vođa Kir Starmer Riši Sunak Ed Dejvi
Stranka Laburisti Konzervativci Liberalne demokrate
Vođa od 4. april 2020. 24. oktobar 2022. 27. avgust 2020.
Mesto vođe Holborn i Sent Penkras Ričmond i Nortelerton Kingston i Surbiton
Mesta pre 202 365 11
Mesta posle
412 / 650
121 / 650
72 / 650
Mesta promenjeno Rast 210 Pad 244 Rast 61
Br. glasova 9.731.363 6.827.112 3.519.163
Procenat 33,8% 23,7% 12,2%

Mapa koja predstavlja izborne rezultate za svaku izbornu jedinicu po partiji narodnog poslanika.

Sastav Doma komuna nakon izbora

Premijer pre izbora

Riši Sunak
Konzervativci

Izabrani premijer

Kir Starmer
Laburisti

Opšti izbori u Ujedinjenom Kraljevstvu 2024. održani su u četvrtak, 4. jula, kako bi se izabralo 650 poslanika u Donjem domu parlamenta Ujedinjenog Kraljevstva. Vladajuća Konzervativna partija, koju je predvodio Riši Sunak, ubedljivo je poražena od opozicione Laburističke partije koju je predvodio Kir Starmer.

Pozadina

[uredi | uredi izvor]

Konzervativna partija pod vođstvom Borisa Džonsona osvojila je veliku većinu na opštim izborima 2019. i nova vlada je usvojila sporazum o povlačenju Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije.[2][3] Pandemija kovida 19 dovela je do toga da je vlada uvela ograničenja u oblasti javnog zdravstva, uključujući ograničenja društvenih interakcija, za koja je kasnije otkriveno da su Džonson i neki od njegovih partijskih kolega prekršili. Politički skandal koji je usledio (poznat kao Partigejt), jedan od mnogih u nizu kontroverzi koje su okarakterisale Džonsonov mandat, narušio je njegovu ličnu reputaciju.[4][5] Situacija je eskalirala u julu 2022. sa skandalom Krisa Pinčera, optuženog za seksualno uznemiravanje, što je dovelo do Džonsonove ostavke.[6] On je podneo ostavku na mesto poslanika sledeće godine,[7] nakon što je istraga jednoglasno utvrdila da je lagao pred parlamentom.[8]

Liz Tras je pobedila na izborima za rukovodstvo stranke i nasledila Džonsona u septembru.[9][10] Trasova je 23. septembra najavila veliko smanjenje poreza i zaduživanje, što je naišlo na široke kritike i – nakon što je brzo dovelo do finansijske nestabilnosti – u velikoj meri poništeno.[11] Ona je podnela ostavku u oktobru, čime je postala premijerka sa najkraćim mandatom u britanskoj istoriji.[12] Riši Sunak je pobedio na narednim izborima za rukovodstvo, bez protivkandidata, i nasledio Trasovu u oktobru.[13][14]

Tokom svog premijerskog mandata, Sunak je bio zaslužan za poboljšanje privrede i stabilizaciju nacionalne politike,[15] iako su mnoga njegova obećanja i političke najave na kraju ostale neispunjene.[16][17] On nije uspeo da utiče na nepopularnost konzervativaca koji su do njegovog izbora bili na vlasti već 12 godina. Javno mnjenje odrazilo se na loš učinak konzervativaca na lokalnim izborima 2022, 2023. i 2024. godine.[18]

Data tabela prikazuje sastav Donjeg doma nakon opštih izbora 2019. i pred njegovo raspuštanje 30. maja 2024, rezimirajući promene u partijskom učešću koje su se desile između 2019. i 2024. godine.

Partija Članovi
Izabrani 2019. Pred raspuštanje parlamenta Promena
Konzervativci 365 344 Pad21
Laburisti 202 205 Rast3
SNP 48 43 Pad5
Liberalne demokrate 11 15 Rast4
DUP 8 7 Pad1
Šin Fejn 7 7 Stagnacija
Plajd Kamri 4 3 Pad1
SDLP 2 2 Stagnacija
Alba N/A 2 Rast2
Zeleni 1 1 Stagnacija
Alijansa 1 1 Stagnacija
Radnička partija N/A 1 Rast1
Reform UK 0 1 Rast1
Spiker 1 1 Stagnacija
Nezavisni 0 17 Rast17
Ukupno 650 650 Stagnacija
Ukupno glasanje 639 638 Pad1
Vladajuća većina 87 44 Pad43

Skandal sa klađenjem

[uredi | uredi izvor]

Tokom kampanje za opšte izbore izneti su navodi da su se određeni članovi političkih partija i policajci nezakonito kladili na potencijalni datum izbora, pod sumnjom da su neki od njih možda imali insajderska saznanja o datumu opštih izbora pre nego što je Sunak javno objavio kada će se održati.[19]

Optužbe su počele sa izveštajem u novinama The Guardian u kojem se navodi da je kandidat konzervativaca i lični sekretar premijera, Kreg Vilijams, 19. maja 2024. ponudio opkladu od 100 funti da će izbori biti u julu, tri dana pre nego što je Sunak otkrio datum javnosti. Kao odgovor na ovo, Komisija za kockanje je otvorila istragu o navodnim prekršajima vezanim za klađenje na datum izbora. Kasnije su izneti dalji navodi ili priznanja o političkim klađenjima u koje su bili umešani policajci, članovi Konzervativne i Laburističke partije, kao i pojedine Liberalne demokrate.

Ministar spoljnih poslova i bivši premijer Dejvid Kameron osudio je Vilijamsa zbog opklade, rekavši da je to bila „veoma glupa odluka”.[20] Sunak je 20. juna rekao da je „neverovatno ljut što je saznao za ove optužbe” i da je „ispravno da ih propisno istraže nadležni organi za sprovođenje zakona”.[21] Sunak i konzervativci su se suočili sa kritikama Starmera i Dejvija nakon što je skandal izašao na videlo.[22][23] Iako je priznao da se kladio na ishod izbora, Dejvi je takođe pozvao na reviziju zakona o kockanju.[24]

Ankete

[uredi | uredi izvor]

Linije anketa su konstruisane korišćenjem lokalnih regresija.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ „General Election 2024”. Sky News. Arhivirano iz originala 5. 7. 2024. g. Pristupljeno 5. 7. 2024. 
  2. ^ Henley, Jon (13. 12. 2019). „Boris Johnson wins huge majority on promise to 'get Brexit done'. The Guardian. Arhivirano iz originala 5. 7. 2024. g. Pristupljeno 23. 6. 2024. 
  3. ^ „Brexit: Boris Johnson signs withdrawal agreement in Downing Street”. BBC News. 24. 1. 2020. Arhivirano iz originala 4. 7. 2024. g. Pristupljeno 23. 6. 2024. 
  4. ^ James, Liam; Middleton, Joe; Dalton, Jane (11. 1. 2023). „Boris Johnson's biggest scandals: a timeline”. The Independent (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 4. 7. 2024. g. Pristupljeno 30. 6. 2024. 
  5. ^ „Party claims the latest in a string of controversies for Boris Johnson”. Richmond and Twickenham Times (na jeziku: engleski). 12. 1. 2022. Arhivirano iz originala 29. 6. 2024. g. Pristupljeno 30. 6. 2024. 
  6. ^ Amos, Owen (7. 7. 2022). „Boris Johnson resigns: Five things that led to the PM's downfall”. BBC News. Arhivirano iz originala 7. 7. 2022. g. Pristupljeno 7. 7. 2022. 
  7. ^ Meredith, Sam (7. 7. 2022). „UK Prime Minister Boris Johnson resigns”. CNBC (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 7. 7. 2022. g. Pristupljeno 30. 6. 2024. 
  8. ^ „Privileges committee clerk performed 'hilarious' impersonation of Boris Johnson”. The Telegraph. 30. 8. 2023. Arhivirano iz originala 29. 6. 2024. g. Pristupljeno 29. 6. 2024. 
  9. ^ Middleton, Alia (28. 5. 2023). „United Kingdom: political developments and data in 2022”. European Journal of Political Research. 62: 528. doi:10.1111/2047-8852.12401Slobodan pristup. 
  10. ^ Allen, Nicholas (6. 1. 2023). „Those who wear the crown wield the knife: the brutality of recent takeover reshuffles”. The Political Quarterly. 94 (1): 36. doi:10.1111/1467-923X.13229Slobodan pristup. 
  11. ^ Marsh, David (22. 6. 2023). „Britain's failed attempt at monetary and fiscal exceptionalism”. The Economist's Voice. 20 (1): 119—130. doi:10.1515/ev-2023-0021Slobodan pristup. 
  12. ^ „Liz Truss resigns as UK prime minister”. BBC News. 20. 10. 2022. Arhivirano iz originala 20. 10. 2022. g. Pristupljeno 20. 10. 2022. 
  13. ^ „Rishi Sunak: A quick guide to the UK's new prime minister”. BBC News (na jeziku: engleski). 24. 10. 2022. Arhivirano iz originala 18. 1. 2024. g. Pristupljeno 4. 6. 2024. 
  14. ^ „Rishi Sunak vows to fix Liz Truss's mistakes in first speech as PM”. BBC News (na jeziku: engleski). 25. 10. 2022. Arhivirano iz originala 25. 10. 2022. g. Pristupljeno 4. 6. 2024. 
  15. ^ Seldon, Anthony; Meakin, Jonathan; Thoms, Illias; Egerton, Tom (2024). The Impossible Office?: The History of the British Prime Minister—Revised and Updated. Cambridge University Press. str. 398—400. ISBN 978-1-009-42977-1. 
  16. ^ Reuben, Anthony (17. 6. 2024). „Rishi Sunak's five promises: What progress has he made?”. BBC News. Arhivirano iz originala 17. 6. 2024. g. Pristupljeno 18. 6. 2024. 
  17. ^ Brown, Faye (5. 10. 2023). „What is the new Advanced British Standard replacing A-Levels?”. Sky News. Arhivirano iz originala 11. 6. 2024. g. Pristupljeno 18. 6. 2024. 
  18. ^ „Explore our prediction model for Britain's looming election”. The Economist. 15. 4. 2024. Arhivirano iz originala 28. 5. 2024. g. Pristupljeno 28. 5. 2024. 
  19. ^ Martin, Daniel. „Sunak refuses to say whether aide who bet on election date knew it would be in July”. The Telegraph. Arhivirano iz originala 14. 6. 2024. g. Pristupljeno 14. 6. 2024. 
  20. ^ Weaver, Matthew (13. 6. 2024). „David Cameron says Rishi Sunak aide's bet on election date was 'very foolish'. The Guardian (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 15. 6. 2024. g. Pristupljeno 23. 6. 2024. 
  21. ^ Francis, Sam (20. 6. 2024). „Rishi Sunak 'incredibly angry' over alleged election betting”. BBC News (na jeziku: engleski). Arhivirano iz originala 23. 6. 2024. g. Pristupljeno 23. 6. 2024. 
  22. ^ Courea, Eleni (23. 6. 2024). „Fourth Tory official subject to investigation in election date betting scandal”. The Guardian. Arhivirano iz originala 5. 7. 2024. g. Pristupljeno 26. 6. 2024. 
  23. ^ „'Proper' to wait for result of betting probe, says Sunak amid ongoing scandal”. The Independent. 24. 6. 2024. Arhivirano iz originala 25. 6. 2024. g. Pristupljeno 26. 6. 2024. 
  24. ^ Whannel, Kate (26. 6. 2024). „Ed Davey calls for gambling law review after election bet row”. BBC News. Arhivirano iz originala 26. 6. 2024. g. Pristupljeno 26. 6. 2024. 

Spoljašne veze

[uredi | uredi izvor]